ZVONIMIR HODAK: Hrvoje do Hrvoja, a sve tvrdi ljevičari i lubeničari

7 lipnja, 2021 Zvonimir Hodak
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Na sceni je nova paradigma u odnosu na ljevičarske, neobjektivne i osvetoljubljive medije u Lijepoj našoj. Zahvaljujući prije svega Zoranu Milanoviću. On je ljevičar, ali naši su mediji još ljeviji i puno bahatiji od njega.



Razne šuše sponzorirane iz tko zna kojih inozemnih izvora mijenjaju se kao na tekućoj vrpci i postaju preko noći ”nezavisni” politički analitičari. Ima među njima sociologa koji su doktorirali na fenomenu Torcide kao i likova koji podsjećaju na genijalnu ekipu iz Monty Pythona.

Na ”našem” RTL-u, N1, Novoj TV i HRT-u vokabularom ”faca s placa” prodaju svoje uglavnom ljevičarske mudrosti. Malo vulgarnije rečeno, postali su mudri onog predivnog trenutka kada su si na muda flomasterom napisali slovo ”r”. Ono u čemu su apsolutno superiorni je arogancija s kojom nastupaju. Taj lišaj arogancije stekli su svakodnevno se pojavljujući kao komentatori svega i svačega.

Zasluga je sadašnjeg predsjednika RH što ih pomalo razotkriva jer očito ni on nije više mogao svakodnevno gutati “debele šnite” gluposti koje nam plasiraju razni Puhovskići, Gjenerići, Lalići, Mamićke itd. (Naravno, ona vulgarnost sa slovom ‘r’  ne odnosi se na Ankicu Mamić). Kak’ bi rekli Zagorci ”Kaj je, je!”.

Ti naši lijevi analitičari i dalje žive u ”progresivnim” oblacima. Tako Davor Gjenero ‘misli’ da “onaj tko ulazi u sukobe s medijima uvijek gubi, bez obzira tko je u tim sukobima u pravu”. Koliko je naš Davor u pravu pokazuje kmečanje Puhovskog kojem je RTL nedavno otkazao suradnju. Nije mu pomogao ni ”dijalektički materijalizam” koji stalno prikriveno prodaje u medijima. Hajde, bar je tu dobio ”šimecki u tur”. Sada bi se možda mogao i naš Žare zapitati kako je RTL došao do nacionalne koncesije.

U tu bitku s medijima polako se uključuje i naš premijer Plenki. Dugo mu je trebalo. Kad mu je Hrvoje Krešić odrješito i primitivno ponudio mjesto studentskog pripravnika na N1, on se valjda odmah potužio Pupovcu. Pupi pak ”prosto nije mogao da veruje”. ”K’o? Naš Hrvojica? Ma, nije valjda?!”. I tako razni ”Hrvojice”, kao Hrvoje Hribar, Hrvoje Klasić, Hrvoje Zovko, a sada i Hrvoje Krešić, sve sami tvrdi ljevičari, obasipaju nas i političare svojim mudrim ljevičarskim frazama. Dobro, to je sigurno samo moja zlobna i ”retrogradna” mašta.

Imamo mi i Tvrtka Jakovinu i Ante Tomića… ljude sa starim hrvatskim imenima, ali im je ipak još Juga u glavi. Napokon, nitko nije prorok u svom selu, osobito ako je to ”selo moje malo”. Dobro kaže Darko Marić na Fejsu: ”Prije su barem glumatali neovisnost, a sad otvoreno iskazuju svoju naklonost… Tek sam sada vidio raspravu Krešića s premijerom, dno dna novinarskog aktivizma, bahatosti, uvjerenosti u vlastitu bitnost i nepogrešivost ala Mojmira Pastorčić… Nek’ proba s Predsjednikom države tako razgovarati.. Bilo bi mu to zadnje takovo obraćanje…”.

Krešiću, probajte tako razgovarati s predsjednikom države

Darko Marić je tu pogodio u bit, srž medijskog aktivizma i primitivnog navijanja u stilu ”bolji naši nego vaši”… Sve je to ideološki ljevičarski ”bećarac” dok ih netko ne opali mokrom krpom po glavi. Milanović, a sada i Plenković, mogu ako samo žele reflektorima osvijetliti naše medijske jugo-nostalgičare, orjunaše koji se sve više s obale sele u Zagreb, bivše komunjare, suradnike UDBA-e, KOS-a. Takvi danas, čisti kao rosa, ”vode” svojim komentarima i nastupima ovu državu u ambis…

U Srbiji je trenutno u fokusu javnosti lik kojeg su, s tipičnim srpskim humorom, nazvali ”Velja Nevolja”. Koliko samo mi imamo medijskih ”nevolja” u svom medijskom dvorištu?

Franz Josef Strauss, šef Kršćansko-socijalne unije i premijer Bavarske, ušao je u političku povijest usporedbom lubenice i komunizma. Znači naš Franz je u davnoj polemici s njemačkim Krešićem, Mojmirom Pastorčić, Gerovcem, Bajrušijem… rekao nešto što je ušlo u novinarsku povijest: ”Vi, Zeleni, ste poput lubenice. Izvana ste zeleni, a unutra ste crveni…!”.

Koliko u Zagrebu ima lubenica

O tome mi piše iz ”doline Neretve”, čitatelj mojih kolumna Ivan Žilić. Ivan čita moje kolumne pa kaže: ”Kako u kolumnama citirate javljanja s Facebooka, nadam se da ćete i ovo moje javljanje primiti s odobravanjem. S Neretve sam i mislio sam da najviše lubenica ima u dolini Neretve. Prevario sam se, očito da ih je u Zagrebu više. Preko 200.000. Kažu da sve može biti, e ne može… O kvaliteti nećemo…”.

Stvarno, sezona političkih lubenica je na vrhuncu. Malo ih je previše, a cijena im iz dana u dan pada i pada. Kad si zelene lubenice umišljaju da su neki ozbiljni politički čimbenik pa se ponašaju bahato kao politički aktivisti, dociraju, pozivaju premijera da se prijavi na studentski rad u Luksemburgu. Samo čekam da tako nešto jednog dana predlože i predsjedniku države. Bojim se da ću se načekati, jer on bi tada s njima obrisao pod.

Trebamo li neki novi Lex Puhovski?

Naši ”intelektualni proleteri”, kako je novinare nazvao genijalni Lav Trocki, malo po malo postaju četvrta vlast u Lepoj njihovoj. Polako to shvaćaju i Plenković i Milanović, ali sad je već pomalo kasno. Lijeva novinarska hobotnica je desetljećima, na krilima zaštite medijskih prava, dobro hranjena, ojačala i narasla te je sada spremna otkidati glave i samom vrhu politike, da ne spominjem one ostale. Kompaktno lijeva, bez ikakvih skrupula, iako u Hrvatskoj u najvećoj mjeri živi od političara i politike, navikla je gurati u prvi plan skandale i javno blatiti one koji nisu po njenom mišljenju dovoljno lijevo tako da se danas političarima tresu gaće od njihovih uglavnom infantilnih pitanja.

Ivana Petrović vrh je novinarske piramide

Oni svojim takozvanim anketama prije svakih izbora kanaliziraju javno mišljenje u pravcima za koje oni smatraju da su u ”općem interesu”. Međutim, još je nešto zanimljivo. Mnoge novinare koji bi inače savjesno i pošteno obavljali svoj posao, uredničke kuće bijedno plaćaju, a ideološki ih kontrolira krajnje lijevo indoktrinirani HND, udruga kompaktnog skupa ljevičara koja više sliči na lijevu sektu nego na ”društvo” novinara.

Sjetite se samo graje koja je nastala kad je Ivana Petrović dobila neku novinarsku nagradu. Ivana je, što se tiče novinarskog posla, sam vrh novinarske piramide na koju se bezuspješno pokušavaju popeti razni ”intelektualni proleteri” koji ne znaju o novinarstvu ništa drugo nego loviti po Hrvatskoj nove ustaše, graktati o ljudskim pravima i demaskirati desna ”preživjela” razmišljanja.

Dovoljno je npr. samo čitati Tomića i njegovo ismijavanje Crkve, vjere i desne populacije. Sjećate li se sjajne Tomićeve ideje kako treba sve desničare strpati na  stadion u Maksimiru, uzeti mitraljez i tra,ta,ta… Zanimljivo kako to urednicima lijevih medija nije tada bio nikakav govor mržnje već vrhunski humor! Sami procijenite…

Čitam na Fejsu možda politički nekorektan post:

”Kako si shvatio da si gay?”.

”Pa, probudim se ujutro, češem jaja, al’ vidim – nisu moja…”. 

Sada imamo već izbalansiran profil ljudi koje će lijevi mediji uvrstiti na progresivan spisak za put na stadion u Maksimiru. To su: ekstremist, nacionalist, fašist, ognjištar, homofob, ‘rvat, kato-taliban, ustaša, klero-fašist, vjerski fanatik, Škejo, Škoro, Karolina, Prkačin, Zekanović, Glasnović, Penava, Vice Batarelo, Davor Filipović….

Moj mladi kolega Davorin Karačić dobro zaključuje: ”Nemojte nikada smetnuti s uma da masmedijima u RH, koji otvoreno navijaju za Možemo!, uopće ne smeta kriminal, nepotizam, korupcija i slične pojave…. Svi problemi u Zagrebu će nestati čim ekstremno lijeva vlast preuzme poluge vlasti u svoje ruke”.

Za sekundu i pol zbog Rimca proradio ‘hrvatski jal’

Mate Rimac je izbacio novi auto iz verzije C-TWO zgodnog imena ”Nevera”. Auto je to za svakog prosječnog hrvatskog domoljuba, samo košta oko dva milijuna eura. To je sto i pedeset komada automobila našeg uma i naših ruku djelo, Volkswagen našeg doba. Od nula do 100 kilometara ide za tri sekunde. Znači dok pokreneš motor već voziš 80km/h. Ostaju ti dvije sekunde da izađeš iz ”nevere”. Prezentacija za kupce tog ”narodnog auta” dogodila se u dubrovačkim ”Vrtovima sunca”.

Eto, možete si kupiti jedan od 150 autića po dvije milje eurića! Krasan je to posao za Matu, Hrvatsku, njen auto-imidž, ali tu su i drukeri kojima nije trebalo ni tri sekunde. Za sekundu i pol proradio je hrvatski jal i oborio rekord novog auta.

”Nevera” je vozila 232 kilometara na sat na cesti gdje je dopuštena brzina 90 km. Hrvateki (tj. hrvatska policija) su promptno reagirali: ni’ko ne bu nas jeb…l. Traži se zapljena ”Folcike” i zatvor za probnog vozača… Više od osamdeset kupaca je došlo baš u Dubrovnik iz SAD-a, Japana, UK-a, Emirata… da vide prezentaciju karakteristika novog automobila u realnim uvjetima. Smiješi se lova do krova, ali s druge strane vidiš i dobro poznati hrvatski jal.

Mate Rimac, od kud’ je taj? Možda Hercegovac? Ostaci komunističkog egalitarizma odmah su se uzbudili. Zakon mora vrijediti za sve jednako! Nekog ”policiota” su ne tako davno uhvatili kako vozi oko 190 km na sat tamo gdje je limit 30 km/h. Nije mu se ništa dogodilo jer je čovjek jurio za nekim kriminalcem. Ne znam je li taj ”krimos” kasnije stvarno i bio optužen za prebrzu vožnju. Ako je u opće i uhvaćen….

Možda bi se i probni vozač ”Nevere” mogao izvaditi na tu foru. Ne znam. Uglavnom, Hrvateki su pokazali svoje najbolje lice pred stranim bogatunima koji su došli vidjeti jel’ ”Nevera” stvarno vrijedna dva milijuna eurića. Odmah smo ih suočili s našim jalom i mržnjom prema tuđem bogatstvu i uspjehu. Čim je izašlo u medijima da je protiv nesavjesnog probnog vozača podnesen optužni prijedlog, odahnuli smo. Rimac, oduševljen kontekstom prezentacije ”Nevere”, izjavio je da će ubuduće probni vozač voziti dozvoljenom brzinom od 30 km/h, a za probnog vozača angažirat će možda Krešu Beljaka koji se pedantno drži propisa… Evo, što nam rade ti Hercegovci…

Kažu Ličani da je najbolje biti dužan. Naime, nedužni uvijek prvi stradaju.

Skandalozno! Predsjednik Milanović je vratio čin i odlikovanja Branimiru Glavašu, neosuđenom ”ratnom zločincu”. Da je vratio čin i odlikovanja Mili Martiću, e to bi bilo njegovo ustavno pravo. Ali Glavašu…? Glavaš je bio osuđen, i to pravomoćno, u slučajevima ”Selotejp” i ”Garaža”. Izvanrednim pravnim lijekom Ustavni sud je tu presudu ukinuo, što znači da ona više ne postoji. Nakon toga je Glavaš tražio Kolindu (dok je bila predsjednica) da mu vrati čin i odličja, ali ona to nije ”čula”. Milanović je to napravio. I sad pripadnici lijevih sekti filozofiraju o moralu i zakonu. Trla baba lan! Sve što je u skladu sa zakonom je moralno.

Soros dobio Branimira, a Glavaš… zna se!

Ivo Josipović mu je s veseljem oduzeo čin i odlikovanja iako mu je zakonito mogao oduzeti samo odlikovanja, a ne i čin. Znači, ako je netko postupio nemoralno ili nezakonito, zna se tko je to bio. I na kraju da vas podsjetim. Krunski svjedok protiv Glavaša u slučaju ”Garaža” opalio je rafal u leđa srpskog zatvorenika koji je pokušao pobjeći. U pomoć državnom tužitelju priskočio je sudski vještak koji je utvrdio da je bjegunac već bio mrtav kad je na njega pucano jer je prije toga morao popiti kiselinu iz akumulatora… Znači hrvatska varijanta The Walking Dead

Toliko o pravosudnom moralu i dilemama. U predsjedničkoj kampanji Glavaš je podržao Milanovića, a Zoki je tada izjavio da ”to nije njegovo društvo”. E, da je netko pomilovao kapetana Dragana, to bi sigurno za naše ljevičare bio čin humanosti i izraz široke jugo-(slavenske) duše.

Naletio sam na jednu drugu odluku, onu bivšeg predsjednika RH Stipe Mesića od 14. listopada 2002.g. kojom je na temelju čl.97. Ustava RH i članka 2. Zakona o odlikovanjima Mesić donio odluku kojom se odlikuje Redom kneza Branimira s ogrlicom Georga Sorosa zbog ”demokratizacije” RH… Ozloglašeni George Soros dobio Branimira, a naš Branimir… zna se.

Na ‘berzi’ hrvatski životi nemaju baš Bog zna kakvu cijenu

I sada ti budi pametan i snađi se u tom labirintu hrvatske politike. U Istri izabrali hrvatsku varijantu, a u Zagrebu jugo-komunističku. Još manje kužim suce ili kako ih Pupovac zove sudije. U Uzdolu kod Jablanice 14. rujna 1993.g. pripadnici Armije BiH ubili su četrdeset i jednog hrvatskog civila i vojnika. Sud BiH osudio je zbog tog zločina na osam godina Envera Buzu, zapovjednika bošnjačke Armije BiH.

Utvrđeno je da je naš Enver kriv za ubojstvo 27 hrvatskih civila, uključujući i troje djece. Prvostupanjskom presudom Envera je osudilo na dvanaest godina robije, ali je viši sud tu kaznu smanjio na osam godina. Drugovi sudije su zaključili da ne možeš sad odjednom čovjeku uništiti život za 27 civila, i to hrvatskih…

Sjetih se Norca koji je za jednog ubijenog civila u operaciji Oluja dobio petnaest godina zatvora, Merčepa koji nije nikoga ubio, a naše ”sudije” poslale su ga na sedam godina u zatvor. Norac i Merčep za jednog mrtvog dobili su zajedno 22 godine zatvora, a Enver Buza za 27 ubijenih osam godina… Na međunarodnoj ”berzi” hrvatski životi baš nemaju Bog zna koju cijenu.

Još je Krleža pisao o 26. oktobru 1916. u Odesi gdje se masakriralo Hrvate ”en mass”.

”U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u Kanatnom  zavodu pa kad je grobar pitao tko su ti ljudi odgovorili su mu da se ne treba raspitivati jer to su Hrvati”. Krleža dalje piše: ”U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici…”. Kasnije su progresivni hrvatski povjesničari (zna se koji) razvili teoriju da su hrvatske žrtve 1916. u Odesi i Prosinačke žrtve od 5. prosinca 1918. na Trgu bana Jelačića bile osveta za Jasenovac 1941.

I na kraju malo objašnjenje. Zašto se ”klalo i zašto su pucale kosti” u Odesi? To su bili zarobljeni Hrvati koji su bili u austrijsko-ugarskoj vojsci, a odbili su postati ”srpski dragovoljci”. Oni koji su pristali, Srbija im je bila ”večno zahvalna…”. Jedan od takvih bio je i Alojzije Stepinac koji je bio ”srpski dobrovoljac” na Solunskoj fronti. Porfirijeva zahvalnost očito traje i danas…

Zvonimir Hodak. /Foto: press

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •