ZVONIMIR HODAK: Je li Dron bio slučajnost ili ozbiljna opomena?

14 ožujka, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Poznata je teorija o “plodovima otrovne voćke” u hrvatskom i poredbenom pravu. No, bez brige! Ne mislim vas tupiti s tom dosadnom doktrinom.



Ona me samo asocira na zlo koje se javlja iz epohe u epohu. Pogledajte samo ovaj niz sjajnih likova koji su doslovno milijune običnih, u pravilu nevinih, ljudi poslali pod zemlju: Hitler, Staljin, Tito, Milošević i Putin…

Pustimo daleki istok, Mao Ce-tunga i njihove plodove otrovnog voća. Boli me ona stvar za salonske ljevičare koji podsjećaju koje su sve ratove do sada vodili Ameri. Točno, jesu, i što sad? Mene zanima prvenstveno Europa jer je njena cijela povijest bila trajno obilježena ratovima europskih kneževina i kasnije država. Ameri se nisu baš pokazali sjajnima ni u ratovima u Aziji ni na Bliskom istoku, ali u Europi su Ameri vodili dva svjetska rata i odlučili pobjednika.

Je li dron bio slučajnost ili opomena?

Lijeva blebetala malo su se stresla 10. ožujka oko 23 sata kad je pored Studentskog centra na Savi pao dron. Tada je nastala još jedna “luda” teorija. Rusi su poslali bespilotnu letjelicu na Yarun kod Žitomira, a ona je, pod pospanim okom NATO-a, završila na zagrebačkom Jarunu.

Tu-141, dužine MIG-a 29, preko šest tona težine, nastala u doba SSSR-a, tresnula je kraj Studentskog doma Stjepan Radić u glavnom gradu jedne članice NATO saveza. Svi su ostali iznenađeni i nespremni kao da su bezgrešno zatrudnjeli. Bilo nam je lakše kad je naše Ministarstvo obrane izjavilo kako su oni “ilegalnu” Tu-141 čitavo vrijeme pažljivo pratili dok je dolijetala…

Zlobnici kažu da su je pratili kao na play stationu! Samo je nekoliko metara nedostajalo da Tu-141 ne tresne sa svojih šest tona u Studentski dom i pobije bar stotinjak ljudi…

Da je fantomski “dron” kojim slučajem pogodio studentski dom Stjepan Radić, stotine nevinih žrtava potreslo bi nas kao potres deset stupnjeva Richtera. Možda bi onda nadležni shvatili kako se ne trebamo hvalisati koliku vojnu pomoć Ukrajini šaljemo. Trebamo je slati i dalje i više, ali bez ponosnog isticanja što smo na popisu Putinovih neprijatelja. I stoga opet, razmislimo je li dron bio slučajnost ili ipak opomena?

Već drugi dan čitam ponovno na raznim portalima i u medijima jugo-nostalgičare kako kmeče o staroj teoriji “besmislenog rata”. Naravno, svaki osvajački rat je u današnje moderno vrijeme stvarno besmislen jer narod koji živi u različitim državama može ne samo međusobno lako komunicirati nego se političkim sredstvima može na dulji rok i bitno promijeniti i poboljšati njegov status. Međutim, obrambeni rat je sasvim nešto drugo. Jedan od tih “besmislenih” obrambenih ratova bio je i Domovinski rat. Trpimir Jurić se pita na fejsu: “Može li obrambeni rat biti besmislen?”

Zelinskij je citirao Churchilla i njegov govor zastupnicima početkom Drugog svjetskog rata: “Borit ćemo se u šumama, na poljima, na obalama i na ulicama…” Braniti svoj životni prostor koji ti neprijatelj želi oduzeti, život koji želi zatrti, slobodu koju želi uništiti, za to se itekako isplati prolijevati krv, kao što smo i mi to dokazali u Domovinskom ratu.

S ovim dronom je dobro krenulo. Zahvalni Hrvateki šapću: “Hvala Bogu! Neka je i nama nešto palo s neba!”

Sada su na štih došle naše orjunaške snage. Zelinskij je pajac, narod zbog njega pati, ishod se tobože već sad zna. Mislim da će se ti bivši drugovi na kraju još i iznenaditi! Međutim, iznenađenja ima već i sada. Oni koji “vise” na društvenim mrežama, kao na primjer ja, pomalo su iznenađeni i “uvrijeđeni”.

Nigdje Nede Ursule von Raukar, B:B:B:a, Vili Matule, Centra za mirovne studije, Kekina i Kekice, Documenta, Hrvoja Zovka, Ante Tomića podoficira, taktičkog stručnjaka srednjeg dometa… Gdje je sad “Možemo”, Sarnasvraka, Saša Kosanović, Zelena akcija, Zeleni džihad, Pupovac, Rade i familija… U Tomaševića se ne bi “šteli mešati”…

Uglavnom, jugo-nostalgičari, dalmatinska orjuna, staljinisti i titoisti svih boja sad su zanijemili kao da su mrtvi. Jasno je da su izabrali stranu. Bolje rečeno, oni se nisu ni odrekli strane koju su držali od 1941. do 5. kolovoza 1995. Samo su se jedno vrijeme malo primirili, pritajili i maskirali. Sad upiru prstom u ranije američke ratove po svijetu i nadaju se, zapravo samo sanjare i maštaju, kako ne bi bilo loše da se jednog dana na Jelačićevom trgu u Zagrebu pojavi Vladimir Vladimirović…

A onda, ako Bog i sreća junačka dadu, možda se vrati i Trg maršala Tita i spoji podzemnom željeznicom s novim Trgom Vladimira Putina. Blizu je odmah i ulica Tomaša Masaryka koji je davno skužio da su “Hrvati samo niža vrsta Srba”. Ugodno s korisnim!

Ovih dana gledamo, na žalost, u Kijevu kako podzemne željeznice mogu biti korisne.

Pojavila se i slika Marka Perkovića s tekstom: “Yarun nikada neće biti Jarun”. Neće nikada!!! Ako je problem bio samo upisivanje krivih koordinata, onda, Bogu hvala, nije tako strašno, ali ne ponovilo se. Ostaje ipak zabrinutost što radi i u kakvom je stanju naša i NATO-ova protuzračna obrana? Ona postoji da neprijatelj na njoj slomi zube. Svaka ozbiljna država ima “protuzračnu” koja vreba k’o kobac u doba kad se u blizini vodi rat.

Kad neki fantomski Rus pogrešno upiše koordinate pa umjesto Kijev upiše koordinate Kijeva kod Knina, studenti na Jarunu mogu mirno nastaviti učiti, ali stradat će drugi nevini ljudi.

Neka od sada spavaju malo slabije oni naši jugo-nostalgičari koji nas od 5. kolovoza 1995. uporno i praznoglavo uvjeravaju kako je oružje jako opasno, kako ne treba puno izdvajati za obranu zemlje jer nas ionako štiti NATO te kako treba uzgajati ruže i bele lale, one iste koje su u jesen 1991. godine bacali na JNA tenkove na njihovom legendarnom putu prema Vukovaru.

Lete avionom Modrić, Vučić, dječak i starac. Avion se počeo rušiti, a u avionu su bila samo tri padobrana. Prvi se javi Modrić:

“Dajte mi jedan, ja sam potreban reprezentaciji. Uskoro je svjetsko prvenstvo u Kataru”. Svi se slože i on iskoči. Onda se javi Vučić: “Dajte meni drugi. Ja sam najpametniji čovjek na svijetu. Izgubili smo rat, a danas vladamo Hrvatskom preko SDS-a, bez nas se ne može ništa. Mi držimo kanonizaciju Stepinca u frizeru”.

Na to starac kaže dječaku: “Sinko’ uzmi ti preostali padobran. Ja sam star pa ionako moram uskoro k Bogu”. Dječak mu odgovori: “Ništa se vi djedice ne brinite, najpametniji čovjek je iskočio s mojom školskom torbom!”

Danas se vode tragikomične polemike uvesti ili ne obvezni vojni rok. Jasno se vidi tko je za, a tko protiv. Na pritisak Rusije, Ukrajina je ukinula vojni rok. Lekcija iz Domovinskog rata upozorava nas da, uz ovakvu politiku komšija, moramo imati uvijek spremnu i uvježbanu vojsku. Pobijedila je koncepcija Račana i Joze Radoša o profesionalnoj vojsci.

Razni činovnici iz MORH-a uvjeravali su nas kako je dovoljno da izgradimo tunel Sveti Rok, a neprijatelju nije ni na kraj pameti da nas ponovno “rokne”. Izgradnjom Svetog Roka prekrižili smo vojni rok.

Jugo-oficiri i strani obavještajci su bili time jako zadovoljni. Umjesto modernizacije naoružanja gradili smo civilno društvo. Od Domovinskog rata do danas ojačali smo svoj vojni potencijal samo za 17 posto. Za to vrijeme je Srbija svoj vojni potencijal podigla za čak 94 posto. Zna se: Tko je jači, taj i kvači! Europski je trend da ministarstva obrane vode žene. Čast ženama! Zamrzavanje vojnog roka u Hrvatskoj predsjednik saborskog odbora za obranu iz SDP-a opravdava navodno malim interesom mladih za služenje vojnog roka. Rekao bi Željko Glasnović: feminizirani metroseksualci. Možda pretjeruje? No, ako je već nesimpatično ponovno uvesti vojni rok, zašto se ne bi uvela bar obvezna vojna obuka? Tako bi mlade generacije bar znale baratati oružjem.

Pomogneš budali da progleda i on kasnije vidi sve osim tebe.

I tako, dok Hrvateki mudruju o vojnom roku, Crkva u Hrvata i papa Franjo osuđuju invaziju na Ukrajinu i mole za pomoć žrtvama. Za to vrijeme pravoslavni patrijarh Kiril zna koja je strana prava te kaže: “Ušli smo u borbu koja nema fizički nego matafizički značaj”. Znači li to “borba protiv zla”? To je sasvim jasna, ne metafizička već politička poruka i podrška “ruskom pravoslavnom džihadu!” More je neodgovorenih pitanja u Lijepoj našoj. Recimo, što kažu naši biskupi na sve to što se zbiva? Je li se oglasio biskup Uzinić? Je li itko uočio da pravoslavlje nije samo vjera nego i politika.

Je li petokraka još u modi i nakon pada drona u Zagrebu?

Fejs gori… Posvuda su slike Putina, Zelenskog, Bidena, pa čak i Vučića. Putin vjeruje da je Ukrajina Rusija. Zelenskij da je Ukrajina Europa. Bidenu se nekako pospano čini da bi Ukrajina mogla biti Iran, a za Vučića i njegove historičare su i Rusi i Ukrajinci Srbi, a Europa je nastala raspadom Velike Srbije. Uglavnom, svijet je pun proroka… lažnih i opasnih.

Kada su jednom Staljinu rekli da primi proroka koji savršeno pogađa budućnost, Staljin je odgovorio: “Strijeljajte ga!” “Da zna ne bi dolazio!”

Marcel Holjevac je zbunjen: “Nego… jel’ petokraka još in? Za postavljati po neboderima i avatarima? To je i dalje antifašistička stvar ili je sad ruska? Pitam za prijatelja”.

Nije zbunjen samo Marcel. I ja sam pomalo zbunjen k’o “francuska sobarica”. Živim u državi u kojoj je gađanje trulim jajima terorizam, a gađanje šest tonskim dronom incident. NATO je hladnokrvan, on ne paničari. Tu i tamo malo zahrče… Više tu nego tamo.  Sad kad je zakazala zračna “obmana”, odoše naši žurno u SAD da izbliza testiramo američki sustav protuzračne obrane. Famozni Patriot. Dok mi skužimo je li dron bio poruka ili opomena bit će kasno.

Naravno, sad će odmah cijela “demokratska” javnost graknuti. Sve te Babe, žabe, Sarnasvraka, Rada, Jakovčić, Neda vun Raukar, razni doktori kumrovečkih znanosti i, naravno, ljevičarski mediji. Svi koji, ako ništa drugo, bar lijevom rukom kopaju nos bit će pozvani na N1 kako bi nam objasnili zašto nam ne trebaju baš američki sustavi protuzračne “odbrane”.

Oni to sve odlično kuže jer su još 15. svibnja 2021. bili u Zemuniku na vojnoj “vežbi”. Znaju oni i koliko će nas sve to koštati te koliko bi vrtića mogli sagraditi za tu lovu ili koliko bi mogli novih nevladinih udruga financirati… Mudra je to i logična čeljad. No, nitko od njih nikako da napokon postavi pitanje svih pitanja: kad ćemo ih se jednom riješiti? Mislim na nove nevladine udruge.

Engleski kladioničari nemaju dobre vijesti barem za nas Hrvate. Navodno je 60 posto prema 40 posto da Putin ostaje na vlasti. Prema tome, živimo i dalje s našim virusima, maskama, mjerama, korupcijom, Putinom i Pupovcem, jugo-nostalgičarima, čak i s “Možemo” te budimo duboko svjesni da smo sretni u odnosu na sirote Ukrajince.

Pogledajte na televiziji svaku večer te uplašene ljude, uplakanu djecu, onemoćale starce koji s pinklecom u ruci bježe, a ni sami ne znaju kamo. Okolne zemlje ih lijepo prihvaćaju, pa eto i mi, ali to je samo kap u moru pomoći koja im je potrebna.

Prestanimo se kur*iti!

Oni su doslovno izgubili cijele svoje živote. Da i ne spominjem sve one koji svakodnevno stradavaju na bojišnicama diljem Ukrajine. Bože, je li ostalo u tom Putinu i malo ljudskosti pa da prekine taj masakr! Kad sve to čovjek gleda onda smo mi doista sretni unatoč svim našim glupostima i problemima.

Zato, kako je napisala moja znanica i čitateljica Maja iz Beograda, prestanimo se kur*iti! Za sada smo samo promatrači tragedije koja se događa u našem daljnjem susjedstvu. Da je riječ o susjedstvu, dokazao nam je i pali dron. Ne daj Bože da jednog dana postanemo akteri neke iznenadne drame? Pred par dana bili smo nestvarno blizu.

Milojko Pantić, nekadašnji poznati sportski reporter, usudio se biti glasom razuma u Srbiji pa je rekao:”Ukrajina je napala Rusiju kao što je Kosovo napalo Srbiju”.

Pišu na fejsu koji su kriteriji za učlanjenje u političku stranku: “Što si radio do sada?”, “Paaa, čuv’o sam ovce i svirao na frulu”. “Ok! Može!” Piši: “Završio Poljoprivredni fakultet i Muzičku akademiju!”

Zvonimir Hodak/Foto: arhiv


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •