Nakladnik V.B.Z. objavio je knjigu “Ne plači, dušo” Borivoja Radakovića, zbirku priča o ludilu svakidašnjeg tavorenja iz pera oporog i pronicljivog promatrača svijeta.
Kako se ističe nakladnik, nakon nagrađenog romana “Hoćemo li sutra u kino”, Borivoj Radaković vratio se pričama.
Knjiga “Ne plači, dušo” sadrži deset priča i jedan poetsko-prozni fragment – koji funkcionira kao svojevrsni epilog – o našem svakidašnjem, običnom ludilu, što ponekad doseže strašne proporcije i posljedice.
To su priče o nerazumijevanju i komunikacijskim šumovima koji premrežuju naše živote, o žudnjama, strahovima i strastima, koje iskrivljuju naše karaktere, o pokušajima da se pronađe smisao i neka vrsta užitka u svakidašnjem tavorenju. Konkretnije, to su priče o nasilnicima u tramvajima, na ulicama i u domovima, o jednom piscu posmrtnih govora, ljubavi starije žene i mlađeg muškarca, o usamljenicima, muškim i ženskim, o starosti, demenciji i smrti, o jednom voajeru i jednom promatraču svijeta…
U priči “Pogled s druge strane prozora” slijedimo voajera koji skrivenim stazama obilazi Dubravu i viri u sobe njenih stanovnika, opsesivno ih vrebajući i uhodeći. U drugoj, nazvanoj “Promatrač svijeta”, ponovo je u središtu svojevrsni voajerizam, ali druge vrste, pratimo sredovječnog muškarca koji kroz staklenu stijenku kafića promatra svijet i ljude, život koji prolazi kraj njega.
“Zapravo nam se čini da su sve priče u ovoj knjizi djelo jednog takvog promatrača svijeta. On je opor i pronicljiv, pomalo i opsesivan, kao onaj voajer iz Dubrave, ali i mekši nego i u jednoj dosadašnjoj knjizi ovog autora, umorni mudrac koji na ljude i svijet gleda s blagošću premda je svjestan svih njegovih zamki i okrutnosti”, stoji u najavi.
“Ne plači, dušo” neobična je knjiga, prepuna humora i groteske, bolesti i vitalizma, ali i kritike naše suvremenosti.
“Radnja se zbiva u Zagrebu, pomalo sivom i umornom, a Boro Radaković se i u ovom tekstu potvrđuje kao jedan od njegovih najboljih poznavatelja – kako grada tako i jezika kojim se služe njegovi stanovnici”, poručuju iz V.B.Z.-a.
Borivoj Radaković (1951.) objavio je romane “Sjaj epohe” (1990.), “Virusi” (2005.), “Što će biti s nama” (2015.) i “Hoćemo li sutra u kino” (2018., Nagrada Janko Polić Kamov), pripovijetke “Ne, to nisam ja” (1999.) i “Porno” (2002.), te knjigu eseja “Sredina naprijed” (2003.). Napisao je uspješno izvedene drame, poput “Dobro došli u plavi pakao” (1994.), “Miss nebodera za miss svijeta” (1998.), “Breza” (2010.), “Kaj sad?” (2002.), “Amateri” (2010.), “Grupa” (2013.), “Dobitnik” (2015.). Objavio je antologiju lezbijske poezije “Dvije” (1994.), s Mattom Thorneom i Tonyjem Whiteom uredio je zbirku priča suvremenih britanskih i hrvatskih prozaika “Croatian Nights” te s Arsenom Oremovićem zbirku priča o rock and rollu “Zvučni zid” (2009.).
Hina/Foto:pxll
