– Videi su bili svojevrsno testiranje mene za knjigu, gdje sam ja htjela vidjeti da li ja o stvarima o kojima razmišljam, da li ja njih zbilja razumijem i da li bih ja to mogla mojoj djeci ispričati. To je stvarno tako bilo. Dakle, ja sam sjela u siječnju, u dva dana sam snimila nekih dvjestotinjak tih kratkih videa i na to je rekla moja kći u jednom trenutku:
“Pa mama, ovo je super, neke od tih stvari mi ne znamo, nama to nisi ispričala, zašto mi ne bi to tebi malo izmontirali, i to objavimo na društvenim mrežama”. Zbilja, ja bih voljela reći da sam jedan marketinški genij i da sam ja to osmišljavala godinama, i onda je to u jednom trenutku izašlo, rekla je.
Udovičić smatra da formula za sretan život ne postoji i da ne bi trebala ni postojati.
– Ako mene pitate, onda ne, jer bih napisala sasvim drukčiju knjigu da mislim da postoji. Mislim, pod broj jedan, da ne postoji, niti da treba zapravo postojati. Jer ako mi sreću shvatimo kao cilj ili destinaciju, onda mislim da ćemo jako puno toga propustiti putem, poručila je Udovičić, te objasnila zašto se ne bavi kliničkom psihologijom:
– Ja sam, dakle, po struci profesor psihologije, ja nisam psihoterapeut. Ja sam odmah nakon faksa upisala dvije, jednu pa drugu, ne dvije istovremeno, terapijske škole koje nisam osjetila svojima, dvije koje sam htjela upisati, odnosno bilo koju od te dvije, bile su u Zagrebu. Nije bio trenutak da odem u Zagreb, ja sam zapravo kao apsolvent počela raditi na Prvoj Riječkoj televiziji. Život me skrenuo skroz drugim putem, koji mi ni na koji način nije pao na pamet da bih uopće tu mogao skrenuti, kazala je.
– Ja nisam psihoterapeut, ja ne radim kao psihoterapeut, niti ću raditi, a pogotovo neću putem društvenih mreža i nekakvih poruka. Psihoterapija je jedan vrlo ozbiljan proces koji zahtijeva vrijeme, ja bih rekla i fizičku prisutnost, i ni na koji način, i da to radim, ne bih to radila putem poruka na društvenim mrežama, objasnila je Udovičić.
U jednom videu se Udovičić pita kako to da je pametna za druge, a glupa za sebe.
– To znači da sam ja cijeli svoj život stvarno se trudila dijeliti savjete, jer sam vrlo jasno vidjela neki problem kod vas. Ako ste vi moji prijatelji, ja bih vam rekla iskreno što o tome mislim. Mislim da sam danas puno pametnija za sebe. Imala sam prilike ući u sebe najdublje što sam ikad ušla, i svašta što sam iskopala, puno toga mi se nije svidjelo, nekakvi obrasci koje sam ponavljala kroz život, i nadam se da sam se s nekima uspješno oprostila, poručuje.
Problemi posvajanja djece
– Imala sam rak koji je bio u inicijalnoj fazi neoperabilan. Postoji nešto sjajno što se zove optimizam pamćenja, što je mene, rekla bih, iz današnje perspektive spasilo u tom periodu. Ja sam u jednom trenutku pomogla svom mozgu da vrlo selektivno pamti informacije iz tog perioda. I vi, ako mene danas pitate što se događalo, koje sam lijekove uzimala, ja 90 posto toga ne znam. Ostalo je vrlo malo informacija, neke vrlo sretne, neke vrlo traumatične, koje me još uvijek trigeriraju, rekla je.
Udovičić je majka dvoje posvojene djece, a kaže da su njihova posvojenja bila potpuno različita iskustva.
Sina su, kaže, dobili u vrlo kratkom roku. Iako im je bilo rečeno da bi na posvojenje mogli čekati i pet godina, on je u njihovu obitelj stigao nakon samo sedam mjeseci. Ubrzo su slučajno saznali da ima sestru, no zbog birokratskih procedura na njezino su posvojenje morali čekati još dvije godine.
To je za njih, kaže Udovičić, bilo iznimno teško razdoblje. Prve dvije godine sa sinom, koje su trebale biti među najljepšima u njihovu životu, istodobno su bile obilježene neizvjesnošću i osjećajem nemoći jer nisu mogli ubrzati postupak.
– To je naprosto bilo strašno. Vi ste nemoćni, postoji dijete, koje je vaše dijete, ja ga već tako percipiram, i nismo imali načina da se ubrza nekakav postupak, objasnila je Udovičić.
– Osobno ne bih rekla da je meni razvod bio trauma, meni je razvod bio nešto drugo. Meni je razvod bio jedna potpuna dezintegracija identiteta. Ja mislim da to nemam, ali ja sam morala iz tog mi-klupka iščeprkati nekako to svoje ja i vidjeti tko sam ja uopće ostala nakon tih gotovo 20 godina. Ono što mi je posebno bilo nesimpatično je to da mi se mnoge stvari tu nisu svidjele, tko sam ja bila u tom braku, jednako tako. Ne u smislu nekakve krivnje, ali u smislu odgovornosti, rekla je.
Govoreći o tome zašto ljudi ostaju u vezama i odnosima u kojima im nije dobro, Udovičić je istaknula da naš mozak često bira ono što mu je poznato.
– Mi imamo obrasce koje smo možda preuzeli iz naše primarne obitelji, koji nisu bili dobri. Ja sam dala 20 godina svog života u taj brak i gdje da ja sad to bacim u nekakav bezdan. Nitko ne razmišlja na način, ili vrlo rijetki razmišljaju, da mi tako krademo od sebe u budućnosti, kazala je Udovičić.
Odnos s roditeljima i što kad ga treba prekinuti?
Govoreći o odnosima s roditeljima, Udovičić se dotaknula i pomalo tabu teme – pitanja je li ponekad potrebno prekinuti kontakt s roditeljima kada odnos postane nezdrav.
Svoj odnos s roditeljima opisala je kao vrlo blizak i istaknula da je imala prekrasno djetinjstvo, posebnu majku i oca kojeg uspoređuje s Djedom Mrazom. Ipak, jedno je iskustvo iz njezina života potaknulo na razmišljanje o tome kada i zašto treba postaviti granice prema roditeljima.
Prisjetila se rečenice “Mi smo im dužni”, koju je čula od dobrog poznanika i o kojoj je kasnije pisala u svojoj knjizi.
– Naravno da jesmo, ako je to jedan lijep odnos u kojem se vi ne morate svakodnevno smanjivati, prilagođavati, ako vi ni na koji način niste dovoljni samim time što ste vi vi. Tad sam prvi puta ozbiljno razmislila o tome kada dođe do tog prekida odnosa, koliko je već do tog trenutka štete počinjeno i koliko je ta prvi put postavljena granica zapravo pitanje nekakve gole samoopstojnosti, objasnila je Udovičić.
Govoreći o svom profesionalnom životu, Udovičić je otkrila da već godinama vodi vlastitu tvrtku, kroz koju se bavi privatnom produkcijom, televizijskim emisijama i organizacijom evenata.
Uz to, gotovo 30 godina radi kao voditeljica i urednica na riječkoj televiziji, što je također jedan od izvora njezinih prihoda.
– Ja imam svoju firmu godinama. Radim privatne produkcije, radim emisije u toj privatnoj produkciji, radim organizaciju nekih evenata. Ja radim kao voditeljica i urednica gotovo 30 godina na Riječkoj televiziji i, evo, između ostalog, to je jedan dio prihoda, zaključila je Udovičić gostovanje u emisiji “Nedjeljom u 2”.
Megy M. /Foto: hrt
