Nekoliko mjeseci prije smrti jedan od najutjecajnijih televizijskih urednika u povijesti Hrvatske, Miroslav Lilić, otvorio je vrata svog doma i iskreno progovorio o televiziji, gledateljima, Domovinskom ratu i zlatnim godinama Televizije Zagreb.
Tijekom svoje dugogodišnje karijere radio je novinar, direktor programa TV Zagreb i HRT-a, urednika TV Dnevnik, glavni urednik Nove TV, ali šef diskografske kuće Croatia Records.
Karijeru mu je obilježila činjenica da je njemu pripala dužnost pročitati vijest o smrti Josipa Broza Tita. Kako za sebe uvijek kaže da je neviđen tremaš, tako je i tada bio, posve opravdano, jako nervozan, toliko da je odjenuo krivu odjeću.
– Cijela je ekipa imala pripremljene crne sakoe, crne kravate i bijele košulje. U 17 sati počeo sam se odijevati, bila je pretpostavka da će u 19 sati biti vijest, i ja sam u toj panici, uzbuđenju i strahu odjenuo sako Vladimira Fučijaša, koji je malo jači od mene. Zatim sam stavio i košulju Gradimira Agbabe, a dolje sam imao traperice. Zato sam, nakon čitanja vijesti, ostao sjediti. Da se ne vidi da još imam traperice na sebi.
Kako je TV Zagreb postala prva u Jugoslaviji
U razgovoru, snimljenom za serijal Hrvatskih 1000, otkrio je zašto je javna televizija prije svega dužna služiti gledateljima, kako je nastajao legendarni program te zašto je upravo “birtija mjesto kreacije”.
Miroslav Lilić, rođen 1944. u Siveriću, smatrao je da uspješan glavni urednik mora biti i psiholog koji razumije svoju publiku.
– Najvažnije je razmišljati kome taj program upućujete. Što bi gledala moja mater koja ima osam razreda škole? Što bi gledao moj ćaća, koji je inženjer? Ako nisi svjestan kome stvaraš program, ne možeš biti dobar urednik, rekao je Lilić.
Naglašavao je kako svaki termin emitiranja mora imati svoju svrhu i svoju publiku.
Prisjetio se i manje poznatih detalja iz povijesti Hrvatske televizije, koja je u svibnju obilježila 70. obljetnicu.
– Rodoljub Čolaković naredio je da se obustavi emitiranje televizijskog programa u Zagrebu i da Beograd prvi počne emitirati televiziju. Šibl ga nije poslušao, obratio se Titu, a Tito je rekao: ‘Samo vi nastavite emitirati’. Tako je Televizija Zagreb postala prva televizija u Jugoslaviji, ispričao je.
“Birtija je mjesto kreacije”
Lilić je vjerovao da najbolje ideje ne nastaju u uredima, nego među ljudima.
– Birtija nije mjesto gdje se ide samo piti. Birtija je mjesto sastanka, druženja i kreacije. Ondje nastaju ideje, upoznaješ ljude i stvaraš prijateljstva koja kasnije pomažu u poslu, rekao je.
S ponosom je govorio o kvaliteti programa nekadašnje Televizije Zagreb.
– Ne postoji velika serija, film, glazbena emisija ili show koji nismo imali. Naša publika je razmažena jer je navikla na vrhunski program, ustvrdio je.
Podsjetio je na legendarne serije poput Gruntovčana, Velog mista, Registrature i Vučjaka, istaknuvši da je Televizija Zagreb ekranizirala gotovo cjelokupnu hrvatsku književnu baštinu.
– Za Velo misto sam cijeli grad sagradio u sportskoj dvorani, rekao je.
Govorio je i o ljudima koji su stvarali televiziju, smatrajući da najveće profesionalce treba posebno cijeniti.
– Kad je Marti otišao u mirovinu, rekao sam mu da dolazi dvaput tjedno samo da ga ljudi vide. Takve institucije treba poštovati, kazao je.
Domovinski rat bio je najveći izazov
Najtežim razdobljem svoje karijere smatrao je Domovinski rat, kada je pokrenuo poseban program.
– Tražio sam da se u četiri dana osnuje poseban program. Isprva se zvao ‘Rat za slobodu’, ali sam ga preimenovao u ‘Program za slobodu’ jer je Hrvatska vodila obrambeni rat. Bio je to briljantan program, prisjetio se.
Lilić je smatrao da javna televizija mora stalno slušati svoju publiku. Prisjetio se vremena kada su se među pretplatnicima provodile ankete kako bi urednici doznali što gledatelji žele.
– Javna televizija mora biti u službi gledatelja. Moraš znati što gledatelj očekuje. Ako zadovoljiš njegove potrebe u informativni, zabavi i drami, ispunio si svoju javnu obvezu, naglasio je.
Na kraju je poručio da popularnost na televiziji nije teško steći, ali ju je teško zadržati.
– Na televiziji je lako postati popularan. Teško je opstati s tom popularnošću. Moraš biti svjestan da te ljudi pozdravljaju samo zato što si na televiziji, zaključio je Miroslav Lilić.
Megy M. /Foto: hrt
