Milan Radulović Laća, sin Marine Tucaković, autorice brojnih glazbenih hitova, uputio je otvoreno pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
Marina Tucaković, autorica je nekih od najpoznatih glazbenih hitova, pisala je za Mišu Kovača, Olivera Dragojevića, Zdravka Čolića, Borisa Novkovića, Doris Dragović, Bijelo dugme, Tošu Proeskog.. Najponosnija je na stihove koje je pisala za Olivera, odnosno pjesmu ‘Što to bješe ljubav’, a među svoje najdraže pjesme uvrstila je ‘Svi pjevaju, ja ne čujem’, Miše Kovača.
Marina Tucaković u zahtjevnoj je zdravstvenoj situaciji koju je pandemija koronavirusa još pojačala, a njen sin Milan Radulović Laća, tekstopisac koji živi u Skoplju, otvorenim se pismo obratio predsjedniku Srbije:
“Predsjedniče, bijesan sam
Bijesan sam zbog toga što sam bijesan, bijesan na Vas, bijesan na sebe slabog, bijesan na sve oko sebe.
Nisam bijesan na Vašu politiku, nju samo ne volim i organski joj se opirem. Bijesan sam na to što moram da Vam se obratim na ovaj način, jer za drugi ne znam. U ime umrlih, u ime bolesnih, u ime ludih, u ime slabih, u ime mojih!
Došao sam u Srbiju 25. lipnja da posjetim majku koju nisam vidio tri mjeseca, nakon što je Makedonija, u kojoj radim, okončala karantenu, koju sam kao psihički bolesnik s dijagnozom bipolarnog poremećaja, jedva izdržao. Da nije bilo dragih prijatelja i te zemlje koja nije moja, ali u kojoj ne osjećam bijes koji osjećam od prvog dana kako sam kročio u SVOJU zemlju, vjerojatno ne bih ni pisao ovaj pišljivi tekst.
Bio sam pun elana i želio da što prije stignemo da vidim majku, znajući da ne smijem da ju zagrlim, iako sam samo to želio, ali toj mjeri sam se naučio, a tu mjeru Vi ste odmah nakon puštanja iz kaveza potpuno obeznačili (i zbog toga sam bijesan, između ostalog).
Dok smo putovali, mom prijatelju je stigao jedan jako neprijatan poziv, koji ne samo da je razbio raspoloženje, već me i vratio u srpsku COVID realnost.
Ocu našeg prijatelja, inače plućnom bolesniku, naglo je pozlilo. Zvala je njegova majka, u panici, želeći da mu se nekako pomogne. Smješten je na odjeljenje za covid lokalne bolnice grada u kojem živi, sa saturacijom od 70. Nisu htjeli prebaciti ga na intenzivnu njegu, rekavši mu da prvo mora sačekati test za covid.
U međuvremenu, stigao sam u Beograd i pozdravio majku beskontaktno. Otad se držimo po distanci. To pravilo prakticiram ne iz paranoje, već zbog toga što je ozbiljan onkološki bolesnik s metastazama na plućima. Ne znam koliko slušate i razumijete se u domaću pop kulturu, ali je majka pored toga što boluje od raka, također i najplodniji autor tekstova kog je Srbija ikad imala. I da, uzgred rečeno, bila je na odbornoj listi Vaše stranke za Vračar.
Poslije dva dana, stigao je test oca mog prijatelja i bio je negativan. Prebacili su ga na intenzivnu njegu. Vjerojatno na respirator, ne znam koji, da li onaj opozicioni ili onaj prelijepi iz angio sale u Vašoj novoj bolnici u Pazaru. U svakom slučaju, čovjeku je naglo pozlilo i umro je na putu za Beograd. U putu mu je utvrđen covid. Da li se našao tog dana u broju umrlih od covida, ne znam. Ja uvid u arhivu nemam.
Bio sam bijesan! Bijesan na virus, bijesan na život, bijesan na sve, ali prije svega bijesan na stanje zdravstva u ovoj zemlji koja se “izborila s epidemijom”, a u kojoj malo-malo čujem kako neko zbog iste odlazi na onaj svet!
I da, bijesan na Vas! Ma koliko to iracionalno bilo.
Hodam Beogradom kao avet, u strahu da ne pokupim nešto i zarazim majku, bez obzira na to koliko smo oprezni u kući. Ne viđam se ni sa kim, a i ne želim. Čekam samo da se ovo završi. Briga me za posao, briga me za pare, briga me za bilo što. Otišao sam dvaput u studio i otad više nisam odlazio, jer sam čuo kako cijela estrada ima koronu. A i ima je vjerojatno, samo ne znam zašto javno znamo za par pojedinaca. Hodam u strahu. Ali bijesan sam!
Prije neki dan, pročitao sam vest u novinama kako je mojoj majci pozlilo, kako je vrijeme tako loše pa nije ni mogla da ode na infuziju. Pozlilo je i meni tada.
Moja majka je tada otišla na infuziju, bilo joj je dobro. Imao sam napad panike. Bilo je 6 ujutro. Došao je moj prijatelj, također psihički bolesnik, da me smiri. Uspio je u tome. Onda sam pozvao tatu, koji mi je rekao da mami cijelu večer nije bilo dobro i da je povraćala više puta. E, tada sam bio bijesan! Otišao sam kući i vidio majku u stanju u kakvom je nisam video još od najgorih dana borbe s rakom. Bijes je prestao. Nastao je očaj i bezizlaznost.
Pokušao sam dobiti privatnu službu kako bi joj dali infuziju da ne bi dehidrirala. Rečeno mi je da oni za to nisu kvalificirani, uputivši me na njenog liječnika iz Doma zdravlja.
S obzirom na to da nisam ni doktor ni medicinski tehničar, nisam želio da se igram i bahato preuzmem stvari u svoje ruke. Pozvao sam liječnika koji mi je rekao da takvo povraćanje ukazuje na nešto infektivno. INFEKTIVNO!
Predsjedniče, što Vam je prva asocijacija na infektivno u vrijeme covida?
Nisam zvao dalje. Priključio sam majku na infuziju s prijateljicom koja je obučena ne bi li je vratili u život. Sve vreme mi je u glavi bila slika kako moja majka umire u nekom covid konc-logoru ili ne daj Bože, nama na rukama jer nema kapaciteta više da je bilo koji legitimni zdravstveni centar primi. Kao što umiru majke u ambulantama u Sjenici, u poljskim bolnicama ispred Tutina, ili kao otac mog prijatelja na putu za Beograd.
Mami je bolje. Očigledno nije covid, a i da je, vjerojatno bismo deset puta morali odraditi test da znamo jeli ili nije.
I tako, dok poluapatično od te subote prolazim kroz dane, u nadi da se mami ništa neće desiti, i pokušavam da ne gledam a i ne čujem televizor s kog mrtvi jauču, dolazi Vaš glas koji priopćava kako nam uvodite policijski sat od petka do ponedjeljka.
Sada Vas zaista nešto konkretno pitam — ako moja majka dobije naglu opstrukciju pluća, koji broj da zovem i koju instituciju? Da li prvo da je vodim na test za covid ili direktno na Novo groblje?
Kome da se obratim? Ako već sinovi tih “nepoznatih” majki ne mogu pitati, smijem li ja? Ne plašim se. Za sebe ne, ma što god da sam nekad uradio. Plašim se za svoju majku. Može li nešto i za naše majke? Umjesto za našu djecu?
