Prijetnja ubojstvom Saše Perkovića: ‘Čudim se što Božu Vukušića već netko nije ubio!’

Publicist Bože Vukušić, jedan od važnih svjedoka na sudu u Münchenu gdje se sudi optuženima Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za ubojstvo Stjepana Đurekovića, uputio je koncem prošlog tjedna predstavku Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija Sabora RH,  u kojoj tvrdi da su osobe bliske Perkoviću i Mustaču razmatrali njegovu likvidaciju.

Prema Vukušićevoj tvrdnji likvidacija je razmatrana zbog “sprečavanja njegova svjedočenja”. Vukušić u pismu proziva osobe bliske Perkoviću i Mustaču i najviše dužnosnike hrvatske obavještajno-sigurnosne zajednice. Među njima  je iSaša Perković, sin optuženog Josipa Perkovića, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Ive Josipovića.

Pismo je adresirano na Milu Ćulumovića, predsjednika Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija Sabora:

Vrlo poštovani gospodine Ćulumović!

Nakon višestrukih konzultacija odlučio sam upoznati Vas s problemima koje imam kao svjedok njemačkog Saveznog državnog odvjetništva u kaznenom postupku koji se vodi pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu protiv šefova jugoslavenske Službe državne sigurnosti (Udbe) Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

Iz pouzdanih izvora dobio sam u dva navrata informacije koje upućuju na to kako neke osobe vrlo bliske Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču razmišljaju o mojoj fizičkoj likvidaciji, kao izvjesnoj mogućnosti sprječavanja mog svjedočenja.

Prvu takvu informaciju dobio sam sredinom prosinca 2013. godine, kada se očekivao početak postupka izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu. Tada mi je prenijeto kako se u krugu ljudi oko Zdravka Mustača, sastavljenom uglavnom od bivših službenika i suradnika Udbe koji su obnašali vrlo visoke dužnosti i u Republici Hrvatskoj, spominjem kao glavni krivac za situaciju u kojoj su se oni našli, te da se raspravlja o načinu sprječavanja moga djelovanja i kasnijeg mogućeg svjedočenja.

Ne samo u predmetu i postupku izručenja Perkovića i Mustača, već i za ubuduće, obzirom na tadašnju najavu hrvatskih medija novih istraga i zahtjeva za daljnjim izručenjima. Zaključak je bio kako me se pod svaku cijenu treba onemogućiti, a što je izvor koji me je o tome izvijestio nedvojbeno shvatio i kao mogućnost moje fizičke likvidacije.

Vrlo sličnu informaciju dobio sam i nedavno iz drugog izvora. Izviješćen sam o razgovoru koji se vodio nakon sastanka najviših dužnosnika hrvatske obavještajno-sigurnosne zajednice, a u kojem je sudjelovao i savjetnik predsjednika RH Ive Josipovića za nacionalnu sigurnost Saša Perković, inače sin Josipa Perkovića.

Nakon sastanka poveo se neformalni razgovor o spomenutom suđenju u Muenchenu i njegovim posljedicama, uključujući tu i istrage o drugim ubojstvima u Njemačkoj i moguće tjeralice za akterima tih ubojstava. Na pitanje jednog sudionika tog razgovora, zna li se jesam li ja, Bože Vukušić, nakon objave knjige „Zločini komunističke mafije” (Zagreb, kolovoz 2013. godine), otkrio nešto novo o čemu bih mogao svjedočiti u Muenchenu, Saša Perković odgovara: „Nisam baš siguran da će on uopće svjedočiti (u Muenchenu).”

Saša Perković u nastavku je razgovora, na primjedbu jednog od sudionika tog razgovora kako iz svega proizlazi da sam ja, Bože Vukušić, najodgovorniji što je do svega toga i došlo, komentirao riječima: „Čudim se što Vukušića već netko nije ubio.” Ovaj je izvor također shvatio komentare Saše Perkovića kao razmišljanje o mojoj fizičkoj likvidaciji.

Prema izloženom proizlazi kako se u još radikalnijem obliku ponavlja situacija iz ožujka 2006. godine, dakle u vrijeme mog svjedočenja pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu u procesu protiv Krunoslava Pratesa, u međuvremenu pravomoćno osuđenog na kaznu doživotnog zatvora. Neposredni svjedoci tadašnjih rasprava o sprječavanju moje suradnje s njemačkim redarstvenim i pravosudnim sustavom upozorili su me na traženje tadašnjeg Predsjednika RH Stipe Mesića od tadašnjeg predsjednika Vlade RH Ive Sanadera i tadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, za početak, mog uklanjanja iz državne službe, tj. sa službeničkog mjesta u Hrvatskom saboru, dok je „sve ostalo njegova briga”, ma što to značilo. Podsjećam, Saša Perković bio je i tada Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Očigledno je kako osjećaj moći Saše Perkovića i kruga ljudi oko Josipa Perkovića i Zdravka Mustača proizlazi prvenstveno iz činjenice što Saša Perković obnaša dužnost savjetnika za nacionalnu sigurnost i aktualnog predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića. Iz tog takvog osjećaja moći očigledno proizlazi i prethodno izneseno. Drugim riječima, nedvojbeno je kako se Saša Perković bez podrške dr. Ive Josipovića ne bi osjećao tako zaštićenim, što zapravo samoga aktualnog predsjednika dr. Ivu Josipovića čini najodgovornijim u cijeloj situaciji.

Posebno naglašavam da u ovom dopisu iz razumljivih razloga nisam spomenuo imena osoba koje su mi prenijele navedene informacije. Međutim, sve će te osobe, sukladno mom cjelokupnom dosadašnjem radu zasnivanom na provjerenim i dokumentiranim podacima, u slučaju krajnje i ozbiljne potrebe javno istupiti i ne samo potvrditi navedeno, nego o svemu i opširnije i detaljnije progovoriti.

Zaključno napominjem da sam o svemu prethodno iznesenom prije nekoliko dana u pisanom obliku izvijestio i mjerodavna tijela u SR Njemačkoj.

Bože Vukušić