Privatni detektiv: Žene imaju senzore da ih muž vara, a muškarci dolaze kada već pola grada zna

17 studenoga, 2015 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

SPLITSKI privatni detektiv Miroslav Klarica za Dalmacija News otkriva za kakve ga poslove najviše angažiraju, koliko ga se plaća po satu, razlike između žena i muškaraca, kao i brojne druge zanimljive stvari iz njegovog posla
Kada vam netko spomene privatnog detektiva sigurno vam je u glavi kakva slika iz filma ili serije, upravo ona kada detektiv dobije u zadatak otkriti nevjeru nečijeg bračnog partnera. Da, gledate previše filmova…



Posao detektiva mnogo je više od praćenja preljubnika.

– Imam stalno posla, kriza zaista nije utjecala na to, bilo da se radi o pravnim ili fizičkim osobama. Pravne osobe često traže kontrolu svojih zaposlenika, bilo da se radi o lažnim adresama ili lažnim bolovanjima. Zaposlenici varaju poslodavce na način da naplaćuju putne troškove, prijave se na neku drugu adresu čime čine kazneno djelo prijevare, a drugo je lažno bolovanje. To se naročito događa u vrijeme kada  je sezona berbe grožđa, pripreme drva, zimnice, tako tih stvari ili ako su nekakvi meštri u pitanju, oni odu na bolovanje i rade faturetu. Poslodavci tako rješavaju neke probleme efikasnosti zaposlenika – ispričao nam je Klarica.

  >  Otkrila da je muž vara s kolegicom s posla pa mu se žestoko osvetila

No, kako su nama ipak najzanimljiviji ti osobni odnosi, zanimalo nas je koliko često se Splićani odlučuju angažirati privatnog detektiva.- Što se tiče privatnih osoba, uglavnom su u pitanju osobni odnosi, bilo da se radi o bračnim partnerima, ljubavnim ili poslovnim. Žele provjeriti jesu li te osobe u nekakvim drugim vezama, bilo poslovnim, bilo ljubavnim. Tražimo osobe, tražimo imovinu dužnika, recimo netko je s nekim u sporu, dobije ovršnu ispravu, a nema se od čega naplatiti ili osoba koja je dužna sakrije svoju imovinu. Češće me angažiraju pravne osobe negoli fizičke, a vjerojatno je tome uzrok kriza. Ne može svatko sebi priuštiti naše usluge s obzirom  na cijenu, iako je cijena ista otkada sam otvorio, ima tome 11 godina. Cijena sata rada detektiva iznosi 200 kuna, uporaba vozila četiri kune po kilometru.

Klijente upozorimo da se nama ne taksira, mi želimo klijentu uštedjeti i vrijeme i novac. Netko zamuti u svojim dnevnim aktivnostima sat ili dva vremena. Sve što interesira naše klijente se dogodi u sat ili dva vremena. Klijent treba prepoznati kad bi to moglo biti. Oni vam uvijek pakiraju dio istine – on recimo kaže da ide na balun, ona da ide u frizera, ali uvijek se nađe malo vremena za te aktivnosti. Žene su čudo prirode. One imaju senzore, znaju da se nešto događa.

U 95 posto slučajeva kada je žena došla jer sumnja da je suprug vara – to se i potvrdilo. Muškarci su drugačiji, oni dođu ovdje već kad pola Splita zna. Tko god dođe kod mene, dođe spasiti brak. Rijetki su došli da bi im to poslužilo za razvod braka, to je čisto da stvari poslože u glavi, da se uvjere i da dokažu svojoj okolini, bliskim osobama, da je ono što sumnjaju istina. Često im ljudi ne vjeruju, misle da umišljaju. Jedan od prvih znakova da nešto nije u redu je kad osoba počne sa sobom nositi mobitel svugdje, skrivati ga od ukućana.. to je prvi znak da nešto nije u redu i da ima nešto za sakriti.

  > Unajmio tajnog agenta obojica se šokirala kad je otkrio s kim ga žena vara

Kad žene krenu pričati kako su primjetile da nešto nije u redu, što su bili okidači, to je nevjerojatno. One koriste sva osjetila, dok muškarcu možeš crtati, objašnjavati, on ništa ne vidi. Često dođu sa sumnjama, ili ih otklonimo ili dokažemo – tvrdi ovaj privatni detektiv.

Do koje granice ide privatni detektiv? Ulazi li u stanove, postavlja li prislušne uređaje? Neee, to se događa samo na filmu. 

– Mi ne narušavamo ljudima privatnost, već koristimo ono što nam je dostupno sa javnog mjesta, nećemo prelaziti nikakve prepreke, ulaziti u objekte… slika se na javnom mjestu, stranci se prezentira da su dvije osobe u isto vrijeme bile na istom mjestu. Što su oni radili, to prepuštamo mašti naših klijenata. Nama je zabranjeno audio i video snimanje. Mi klijente možemo savjetovati na koji način u svojim prostorima mogu napraviti te neke stvari, mogu sami snimati i slušati. Mi u tuđe prostore ne ulazimo, a osoba u svome vlasništvu može postaviti što hoće – kazuje Klarica.

A što je lakše? Pratiti nekoga ili ipak nešto drugo?

– Lakše je tražiti stvari koje se ne miču, nekretnine. Pratiti ljude je malo zeznutije, treba uložiti dosta vremena, pažnje, truda, dovitljivosti… da bi se nešto otkrilo. Naročito ako se nešto događa rijetko, recimo događa se jednom tjedno ili dva puta tjedno, treba otkriti koji je to dan i koje je to vrijeme, eto to je problem. Mi izbjegavamo više od četiri sata dnevno pratiti osobu, to je jako naporno.

Miroslav Klarica dugi je niz godina radio u policiji, ali se kasnije odlučio otvoriti detektivsku agenciju, u čemu mu je svakako pomoglo dugogodišnje policijsko iskustvo.

– Bio sam dugo godina u policiji, ali se nisam više vidio u tom poslu. Činilo mi se da venem. Iskustvo iz policije mi puno znači, iako se mi ne bavimo policijskim poslom. Sve što zahtjeva da se nekoga progoni po službenoj dužnosti, mi to uputimo na policiju. Isto tako mi ne provodimo paralelno neke istrage koje provodi policija, to se ne smije. Mi radimo ona područja gdje policija nije zainteresirana.

Recimo, u stranim zemljama, na zapadu, najčešći poslovi detektiva su uručenja sudskih poziva i pronalazak osoba, jako malo je ovoga da se nekoga prati. I nama je taj dio posla najmanje drag, a ne odbijamo nijedan posao ako je u skladu sa zakonom. Često nam dođu ljudi pa pitaju stvari koje nemaju veze s pameću jer gledaju te filmove i imaju ideje kako se šta radi. Dođu i donesu dlake da se utvrdi čije su. Ili recimo žele utvrditi koristi li neka osoba opojne droge. Za to treba cijeli pramen kose.

U zadnje vrijeme najčešće radimo računalnu forenziku. Svi prelaze na kompjutere, smartphoneove.. i sve šta ste vi ikada radili, zabilježili, sve je tu. Možete vi misliti da ste izbrisali, ali sve je tu. Zato treba biti oprezan. Inače, kako se ljudima ne da čitati, vi samo lupate “prihvaćam, prihvaćam”.. ali negdje postoje podaci o svim posjećenim stranicama, gdje ste bili, koga ste zvali, sve je to negdje otišlo, svi mailovi… samo ih treba znat naći, a mi sve to pronađemo – ispričao nam je Miroslav Klarica.


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •