Prije 10 godina morao sam skrivati da sam pokrenuo biznis, tada je to bilo sumanuto. Oduvijek sam znao da želim upravljati svojom sudbinom, a poklopilo se da je ono što volim i profitabilno, kazao je Alan Sumina, osnivač Nanobita, domaće tvrtke koja je za 148 milijuna dolara postala dio švedske Stillfront grupe.
Alan i njegov poslovni partner Zoran Vučinić pokrenuli su Nanobit prije 12 godina. Kompanija od tada konstantno raste, a u rujnu su ju prodali za gotovo milijardu kuna.
– Odlučili smo prodati većinski paket i povezati se s partnerom za kojeg vjerujemo da će dugoročno osnažiti timove i naše kapacitete da budemo još veća kompanija u budućnosti. Odabrali smo Stillfront jer smo kroz njihovu povijest vidjeli da dobro obavljaju akvizicije i da znaju raditi s tvrtkama koje akviriraju. Mi smo njihova 15. akvizicija, ne uče se oni na nama, kazao je Sumina u HRT-ovoj emisiji ”U svom filmu”.
Igre besplatne, a zarađuju milijune
Nanobit je ovom suradnjom ostvario jednu od najvećih IT transakcija u povijesti, a Sumina naglašava kako im je bilo bitno taj novac podijeliti s ljudima koji su najzaslužniji za uspjeh tvrtke.
– Ovo je samo dio paketa, dobit ćemo još dionice grupe i nakon dvije godine dobit ćemo još na temelju rezultata. Imamo taj motiv da Nanobit raste. Ljudi su također dobili značajnu količinu novaca za hrvatske pojmove, 50 milijuna kuna smo rezervirali za 20-ak zaposlenika, kazao je Sumina.
Nanobit radi mobilne igre za globalno tržište, a ciljana skupina su žene od 25 do 45 godina.
– To u Hrvatskoj uvijek privlači dosta upita. U zapadnom svijetu žene su bolji potrošači na mobitelima. Nije nama cilj raditi samo igre za žene, ali se ispostavilo da su nam to uspješniji proizvodi te da su žene populacija koja više prepoznaje to što radimo, pojasnio je Sumina.
Temeljni kapital posudio od oca
Na Hrvatsku nisu orijentirani jer je, kako kaže, tržište malo i ne postoji kultura kupovanja softvera. Iako su njihove igre besplatne, zarađuju milijune. Kako je to moguće?
– Ako je vaša konkurencija besplatna, ne možete vi nešto naplaćivati. Tržište diktira cijenu. Naša prva aplikacija se kupovala i mi smo uspjeli zaraditi oko milijun dolara. Prodajemo dodatni sadržaj koji korisnici mogu, ako žele, konzumirati. Time smo omogućili da svi vide naš proizvod, a da oni koji ga stvarno žele konzumirati, to plate, govori Sumina.
Da bi osnovao Nanobit, 20.000 kuna temeljnog kapitala posudio je od oca. Novac mu je nakon tri dana vratio, a sve ostalo je povijest.
– Došli smo na ideju koju ćemo aplikaciju raditi. Zoran je bio uvjeren da će to baš na iPhoneu uspjeti. Podijelili smo poslove. U početku je bilo samo nas dvoje. Prvi proizvod smo kompletno samostalno proizveli. Počeli smo se širiti tek kad smo zaradili dovoljno novaca, kazao je Sumina.
Napustio fakultet zbog biznisa
Fakultetu elektrotehnike i računarstva, nakon što se na 3. godini upustio u poslovne vode, više se nikada nije vratio. Sumina kaže da je to gledajući iz današnje perspektive bila pametna odluka, no nije se tada takvom činila.
– Kad imate zaposlene ljude, imate odgovornost prema njima. Neki bi možda mogli paralelno studirati i razvijati biznis, ja to nisam mogao. Sada u retrospektivi to se pokazalo kao pametna odluka. Ali ja sam to dugo skrivao da sam napustio fakultet, nije mi bilo svejedno. Kada bih rekao prijateljima, oni bi me gledali u čudu i pitali: ‘jesi li ti normalan’. To su bile jake recesijske godine, a diploma FER-a je bila šansa da relativno bez problema možete naći posao, kazao je suosnivač Nanobita.
Iza Nanobitova uspjeha ne stoje investitori. Vlastiti kapital su tijekom godina reinvestirali i tako se širili. Iako je to najsporiji način, Sumina naglašava, da je najodrživiji jer nisu morali ovisiti o volji investitora.
– Upravljanje vlastitom sudbinom bilo nam je bitno kad smo pokretali biznis. Rekli smo da nećemo prodavati dok ne nađemo partnera u kojeg vjerujemo i dok to ne budemo većinski paket, rekao je Sumina
