ANALIZIRAMO: Nabava Rafala udaljit će Hrvatsku od strateškog vojnog saveznika

2 prosinca, 2020 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Hrvatski politički vrh u procesu nabave višenamjenskog borbenog aviona u evidentnoj tišini preferira – Francusku. Nakon što smo „otkrili“ izraelskog Baraka, u drugom činu te balade uslijedio je međunarodni debakl. Epohalni.



U priči sa Izraelom MORH nije ispoštovao ni vlastiti Pravilnik o materijalnom zbrinjavanju koji jasno propisuje vrstu dokumenta i  redoslijed kojim moraju biti usvojeni (Taktičko-tehnička studija, Studija izvodivosti te Program realizacije), a da bi se donijela finalna odluka o nabavi aviona.

Sada na isti način, mimo bilo regula i realnih potreba, „otkrivamo“ Rafala. Neki se novinari, ne bez razloga, pitaju – je li za Vladu RH i one iz MORH-a Francuska novi Izrael?

S Francuskom u području obrane nikad ništa konkretno nismo radili. Bilo je tu nekih sitnih pokušaja kao onaj iz 2009. godine sa kupnjom radiokomunikacijskih uređaja francuskog Thalesa pa se ta priča pretvorila u skandal. Uređaji su plaćeni 150 milijuna kuna da bi na koncu godinama stajali u nekom skladištu te ih veći dio ni do danas nije u uporabi. 

U nabavu je MORH krenulo bez studije opravdanosti i bez ikakve suradnje s Glavnim stožerom pa je tadašnji načelnik, general Josip Lucić, odbio potpisati zahtjev za nabavu. Ispostavilo se da se pod pritiskom tadašnjeg premijera Ive Sanadera krenulo u kupovinu ne bi li se dobila francuska podrška i lobiranje za punopravno članstvo Hrvatske u EU. 

Bilo je suradnje sa Thalesom i u famoznom remontu MiGova koji je dobio sudski epilog. Tu se radilo o nabavi identifikacijskih uređaja koji se odvijao u grotesknim uvjetima, ali tu teško nešto možemo predbaciti Francuzima. Tu su do izražaja opet došli geniji iz nabave MORH-a.

Radili su Francuzi i nekakav audit HRM-a, ali glavni forte audita bio je pokušaj prodaje fregata klase Fremm. To čak stoji i u zaključku dokumenta (!).  U suradnji dviju oružanih snaga možemo se podičiti nikakvom intenzivnom strateškom ili suradnjom na nižim razinama. Dakle, teško da nam Francuzi mogu biti strateški partner u obrani.

HRZ malešan i nebitan

Sličan obrazac ponašanja političara i danas se ponavlja. Paralela se vuče sama od sebe. Računa da bi kupnja francuskih lovaca osigurao politički autoritet Pariza koji bi Hrvatskoj, među ostalim, otvorio vrata EU fonda za obranu. Hoćemo li mi priliku znati iskoristiti, priča je za sebe nad kojom je mnogo upitnika.

>>>  TANGO SIX: MiG-29 i DACT niša za HRZ – ruski avioni i američko zadovoljstvo

U ovoj priči nikako da čujemo koja je dugoročna opravdanost dvomotornog Rafala u našim Oružanim snagama. Bez dileme, riječ je o avionu čije tehničko-taktičke sposobnosti znatno nadilazi realne potrebe jednog malešnog, tehnološki zaostalog, u europskim razmjerima sasvim nebitnog zrakoplovstva kao što je HRZ, a koji 25 godina radi samo zadaće air-policinga i ništa drugo. Gašenje požara i spašavanje Čeha s Biokova samo se u nas smatra vojnim zadaćama.

Ono u čemu bi Hrvatska možda mogla biti ozbiljan partner u nekakvom budućem konceptu ujedinjenje europske obrane (prema viziji Pariza) je napredna, topganovska obuka za pilote (DACT) ili Jadransko more. Ovo prvo smo propustili, jer da bi bio faca u DACT-u moraš letjeti na ruskim, a ne američkim avionima.

Bukvalno nismo imali muda Amerima prezentirati jedan takav projekt. A mogli smo i dobili bi podršku. Bile su i konkretne ponude.

Drugo, more je naše jedino realno geopolitičko dvorište gdje možemo igrati veliku rolu. Posve smo zaboravili da smo odgovorni za polovinu Jadrana, to more koje je najdublje uvučeno u europski kontinent. Možemo samo maštati kakvu bi smo Obalnu stražu ili Ratnu mornaricu imali kad bi smo u njih potrošili milijardu eura koliko mislimo skucat na zrak, odnosno avione.

Jasno da Europa nikad samostalno neće moći rješavati svoje sigurnosne i obrambene probleme. Bez SAD-a i NATO-a Europa je vojni mlohavac, to se pokazalo masu puta i Hrvati su to osjetili na svojoj koži. Francuska je danas, odlaskom Britanije iz EU-a, glavna vanjskopolitička snaga u EU. Sada odjednom otkrivamo Francusku koja je u vojnom pogledu oduvijek vodila samostalnu, često prkosnu, politiku unutar Europe te sa SAD-om nikad nije bila bliska.

Iako ima nuklearno naoružanje, ono nije pod zapovjedništvom NATO-a. To je dio uvjeta koje je Francuska postavila pri povratku u NATO. 

Francuska diplomacija i vojska zadnjih godina često slabe američke inicijative unutar Sjevernoatlantskog saveza. Uz sve to, proamerička politika u francuskoj javnosti nikad nije bila previše omiljena. Nema dileme da će tako biti i kada je u pitanju pogled na budućnost NATO-a u kojem Francuska želi prisvojiti dominantnu ulogu.

U tom svjetlu treba gledati i ponudu Rafala maloj Hrvatskoj, jer francuska politika naprosto želi povećati broj korisnika proizvoda vlastite vojne industrije.

Francuska zauzvrat Hrvatskoj nudi otvaranje vrata EU obrambenog fonda koji je zamišljen kao samostalna, nova EU obrambena inicijativa koja nema veze sa NATO-om, ni SAD-om.

No, kupnja “Rafala” Hrvatsku stavlja u opoziciju prema Washingtonu i to neće proći bez posljedica. Za razliku od Hrvatske, sve druge zemalja centralne i istočne ne žele zaokret od SAD-a kao strateškog jamca sigurnosti. Viziji europske obrane i sigurnosti kakvu vidi Pariz – nisu nimalo skloni.

Milijarda dolara za HV

U najskupljoj vojnoj akviziciji želi se po drugi put zaobići najveće hrvatske vojne donatore, Amerikance. Takvo ponašanje, najblaže rečeno, nije pošteno. Posebno ne prema onome tko ti je poklonio vojnu opremu vrijednu skoro milijardu dolara. Helikopteri, oklopna vozila, ronilice, razno-razna oprema, obuka, zajedničke vježbe, zajedničke misije, …. 

Da se spominjemo blisku obavještajnu suradnju u svim segmentima koja traje još od Domovinskog rata. Uvijek kad je trebalo spašavat stvar i kad bi bila frka,  bilo vojna ili politička, računali smo na Amerikance. S Rafalom ta „love story“ prestaje.

To bi sve trebalo pojasniti onim francuskim državljanima, članovima našeg povjerenstva za nabavu aviona. I javno pitati jesu li u skobu interesa?

Zaboravlja se kojom se urgencijom, nakon promašaja s Izraelom, ugovorila nabava četiri helikoptera Black Hawk za astronomskih milijardu kuna. Ne treba imati previše smisla za diplomaciju ili međunarodne odnose da bi se skužilo da su Ameri penalizirali suludu avanturu sa Izraelom. 

U više navrata su nam Amerikanci nudili da kod kupnje njihovih aviona preuzmemo i air-policing šire regije pa da u punom smislu riječi budemo njihovi regionalni strateški partner.

Mi smo se uglavnom mislili, nismo znali što hoćemo, nismo znali koji su nam prioriteti. Ne tako davno nudili su nam nabavu naoružanja preko svog programa FMS (Foreign Military Sale). Na nama je bilo da kažemo što nam točno treba. Nama tupanima nikad nije palo na pamet preko FMS-a, recimo, nabaviti borbene avione, nego smo kupovali tričarije poput nekakvih noćnih ciljnika, radio uređaja i sličnih gluposti.

Zašto avioni preko FMS-a? Zato što u tom slučaju dobar dio nabavne cijene financira američka Vlada. Kroz program FMS, borbeni avioni se preko američke vlade nabavljaju od grane OS SAD-a, tj. od USAF-a. Nabava se pritom odvija po istim uvjetima i cijeni koji vrijede za vladu SAD-a.

Jedan od kupaca američkog naoružanja kroz FSM program je i Izrael. Normalno, genijalce iz MORH-a ništa to ne zanima. Oni su sada u potpunom Rafale-zenu. Valjda misle da nam Rafale od mornarice i kopnene vojske neće za koju godinu napraviti odrpanca i siromaha.

Vrhunski avion, ali…

Tip aviona kao što je Dassaultov Rafale je izvanredan i superioran avion kojega je, da se ne lažemo, nemoguće zamisliti u sastavu HRZ-a, a čija borbena eskadrila trenutno leti na nekoliko riskantnih MiG-21. Uz to nemamo ni  dozvučni mlažnjak za obuku, a o infrastrukturi da i ne govorimo. Prepoznati Rafala kao spasonosno rješenje za HRZ, a nakon više od 10 godina projekta zvanog VBA je neozbiljno. Samo iz toga se vidi kako nikad nismo ni imali jasne kriterije što želimo.

U pregovorima za izbor budući borbeni avion traži se multidisciplinarni pristup koji zahtijeva razumijevanje tehničkih, tehnoloških, taktičkih, političkih, ekonomskih, industrijskih i geopolitičkih aspekata koje treba pravilno izbalansiratii te, što je najvažnije, odvažiti se na odluku sa svim njezinim posljedicama.

Svega toga u hrvatskom slučaju kronično nedostaje. Trenutačna raspoloživost određenog tipa aviona te njegova eventualno niža cijena nikako nisu dovoljna preporuka ako za nj ne postoji taktička i tehnička opravdanost u dugoročnom smislu.

Opravdanost Rafala ne postoji u dugoročnom smislu. Bojazan je da će se zbog vrlo visokih operativnih troškova tog lovca, doslovce financijski potopiti ostale grane naše vojske.

Zbog politikanstva u HRZ-u, ova obrambena grana nikada nije konkretno definirala kakve to performanse treba imati budući borbeni avion, ostavljajući tako, kako nam i zdrave oči vide, mjesta za razne manipulacije. 

Usprkos medijskom pumpanju priče, od novog akvizicijskog kruga za kupnju novog nadzvučnog lovca ne treba previše očekivati. Pokazali smo da su naši kadrovski i intelektualni kapaciteti za rješavanje ovakvog rebusa gotovo nepostojeći. Kao što je nepostojeća i lova uslijed općeg gospodarskog sunovrata hrvatskog društva.

Možda nas od nas samih ponovo spase Amerikanci. Ali, i to spašavanje dojadi…

Analitički tim Maxportala/Foto: Vlada RH

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •