Anto Đapić: Poklonimo se Vukovaru i Škabrnji, poklonimo se svojoj Hrvatkoj

17 studenoga, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Vi, hrvatski ljudi, hrvatski narode, koji se idete duboko pokloniti junacima i žrtvama Vukovara i Škabrnje, gdje god bili tijelom i duhom u tim trenutcima, poklonite se hrvatskom narodu, poklonite se Hrvatskoj.



Nije Vukovar, nije Škabrnja izuzetak iz hrvatske povijesti. Stvarni je heroj naš hrvatski narod. Jer, kad bi mi, današnja privilegirana generacija zastali samo pred herojima naših iskustvenih uspomena, kad bi zastali samo pred slavom i žrtvama ljudi koje pamtimo, pred događajima koji nas čine privilegiranim, koliko god nam to godilo, odrekli bi se svojih korijena.

Zato, poklonite se u Vukovaru, Škabrnji, Osijeku, Zagrebu, poklonite se vi u Rijeci, Umagu, Varaždinu, vi u Dubrovniku, Splitu, vi u Mostaru i Tomislavgradu, vi diljem svijeta se poklonite generacijama koje su nam kroz ispričanu i neispričanu povijest, kroz zabranjene i nezabranjene lekcije uz vatre i u školama, govorile o junaštvu hrvatskog naroda.

Jedino to ima smisla, jedino to, jedino takav odnos sutra u Vukovaru i Škabrnji, ili gdje god bili, daje puni smisao simbolici našega sjećanja i naših uspomena.

Jedino ta povijesna dubina, svijeća za hrvatske historiografski prešućene junake kršćanskog saveza od Kosova i preotete bitke s Turcima, kojom su agresori devedesetih utemeljili preotimanje tuđega, gotovo uvijek hrvatskog identiteta, preko povijesne slave junaka Gvozdanskog, pred čijim junaštvom su se klanjali i neprijatelji, preko europski opjevanog junaštva Zrinskoga na Sigetu, preko hrvatskih vitezova pod Napoleonom i pred Moskvom, zastanite pred sjajnim vitezovima generala Borojevića na Soči, pred prkosnim ratnicima koji su svoju nepotkupljivost pred Srbima platili životima u Galiciji, pred junacima koji su u povijesnom i prešućenom epu na Lijevče polju pokazali četnicima tko je tko na ratnoj karti Europe.

Ne tugujte zato sutra pred još uvijek nepoznatim grobištima i neispraćenim žrtvama, ne tugujte koliko god bol bila duboka i teška, ne tugujte pred stotinama tisuća ubijenih na Križnom putu i na bespućima komunističkog zločina. Sutra se poklonite putu ka zastavi na kninskoj tvrđavi, zahvalimo se na pobjedi pred žrtvom koja nam je omogućila slavu pobjede. Tek s tim uspomenama, s tim mislima, dođite se pokloniti Blagi Zadri i hrvatskim junacima devedesetih.

Svijeća i cvijet u Vukovaru, hod ulicama grada u kojem je slomljena srpska snaga, molitva u tišini i zavjet u svome srcu imaju dubinu, imaju snagu i moć poruke, moć poziva novim generacijama samo ako je to molitva, plamen, zavjet u ime i za povijesne generacije, koje su nam ostavile u naslijeđe ime i prezime.

Mi smo Hrvati. Ovo je Hrvatska.

Tek kao Hrvatska Vukovar i Škabrnja jesu i mogu biti slavljeni, jer smrt, žrtva i stradanje ih je snašlo kao Hrvatsku.

Poklonimo se zato braćo i sestre svome hrvatskom narodu danas i zauvijek, zahvalimo u Vukovaru i Škabrnji snovima, herojstvu i vrijednostima povijesnih generacija, koje su nam darovale pravo na privilegij suvremenika stvaranja slobodne hrvatske države.

S tim mislima pođimo u Vukovar, ne pokušavajte ga nitko od vas hodočasnika preotimati Hrvatskoj, ne zatvarajte uspomene u ta dva mjesta, u Vukovar i Škabrnju, niti gradite slavu na žrtvi. Vukovar i Škabrnja su prvi, slavni, veliki svehrvatski korak prema Danu pobjede, ulazak u Oluju i u pobjedničku povijest.

Poklonimo se svojoj Hrvatskoj.

Anto Đapić /Foto: press


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •