Državna reakcija na pokušaj Bog zna koje po redu srbijanske provokacije u zadnjih dvadesetak godina bila je dobra. Mi u stranci DESNO ne dijelimo oduševljenje koje se zbog toga nastoji projicirati u javnosti.
Republika Hrvatska učinila je ono zbog čega postoji i što ne smije biti vijest, a posebno ne smije biti razlog za oduševljenje.
Žalosna je činjenica da danas, 24 godine nakon blistave vojne pobjede nad srpskim vojnim snagama i protjerivanja tih snaga s okupiranih područja naše zemlje, mi veličamo to da nepozvanoj srpskoj vojsci nije dopušten ulazak na državnoj granici u Republiku Hrvatsku. Što je trebalo? Pustiti ih, a nakon prolaza navodne vojne delegacije očekivati delegaciju tenkova?
Sama činjenica da srbijanska država pokušava takve stvari je uznemiravajuća. Ne zbog srpske moći i snage, ne zbog straha od njih jer ih je hrvatski narod s državnim rukovodstvom povijesno podučio devedesetih godina kad su imali golemu vojnu nadmoć, nego zbog međunarodne slike naše državne nemoći i političke konstante, koja je i potučenu i vojno poniženu Srbiju ohrabrila na takve pokušaje.
Nama ne može biti izraz državne satisfakcije javna polemika ili zabrana ulaska tragikomičnim figurama kao što su Vulin i slični.
Mi „sindrom Vulin“ moramo iskorijeniti u Hrvatskoj, jer da toga paralizirajućeg sindroma nema u našim državnim i javnim institucijama, u medijima i navodnim civilnim udrugama, nikada u Srbiji nikome ne bi palo na pamet ponašati se prema Hrvatskoj kako se ponaša godinama. Zato mi moramo stvoriti konstantu državne politike i državne snage te društvenog raspoloženja koje će prevenirati slične pokušaje, pa će biti moguće sa Srbijom, ali i sa svakim drugim, uspostaviti primjerene odnose.
Kad je Srbija u pitanju, hrvatska politika bit će državnička onoga trenutka kad Srbija bude morala prihvatiti poziciju gubitnika u ratu, odgovornoga za sva zla koja je nanijela hrvatskom narodu, kad preuzme tu odgovornost u međunarodnim odnosima i kad naši saveznici budu polazili od toga kao od prirodnoga praga.
Tada Srbija neće provocirati, nego će nastojati biti odgovoran susjed u europskom okruženju.
To mora biti cilj i glavna ideja vodilja svih hrvatskih politika, a ne veličanje nadmudrivanja s Vulinom i Vučićem.
Anto Đapić
