Početkom rujna 1991. Zagrebom se šaptalo da je još jedan grad pao u srpske ruke, da su branitelji Gospića razbijeni, a crta obrane pomaknuta prema Karlobagu.
Iz Zagreba je kao pojačanje malobrojnim i slabo naoružanim braniteljima poslano tridesetak pripadnika specijalne bojne Zrinski pod zapovjedništvom Miljenka Filipovića te dragovoljci iz ATJ Lučko, među kojima su bili Mirko Norac, Miro Laco, Damir i Branko Škara te Boris Prebeg.
Oni su se priključili borbenim grupama 117. brigade ZNG-a iz Gospića pod vodstvom Dane i Paje Šimića, Joze Šmuka i Marijana Rogića.
Njihova prva zajednička akcija bila je velik uspjeh. U koordiniranoj akciji 5. rujna 1991. zarobljen je prvi general jugovojske. Hrvatski vojnici presreli su i zarobili pet oklopnih vozila u kojima je general Trajče Krstevski s tridesetak vojnika išao u pomoć opkoljenoj vojarni u gradu.
General Krstevski bio je poznat hrvatskoj javnosti iz Krvavoga Uskrsa na Plitvicama, kada su njegove postrojbe uspostavile tampon-zonu između srpskih pobunjenika i hrvatskih snaga.
Akcijom je zapovijedao Mirko Norac, a iz oklopnog transportera izvukli su ga Miro Laco, Ivica Orešković i Boris Prebeg i pripadnik bojne “Zrinski” Ferdo Sučić a on je vikao “Ja sam general, ja sam general, šta to radite!”
Dobio je šamarčinu i odveden u podrum hotela Lika s još tridesetak zarobljenih među kojima je pet časnika i 30-ak vojnika.
Nakon zarobljavanja prvog jugoslavenskog generala u Domovinskom ratu odmah je reagirala međunarodna zajednica, pa su dan kasnije u Gospiću počeli pregovori o razmjeni. Poslije potpisanog primirja oba su izaslanstva obišla Gospić, Lički Osik, Perušić i druga obližnja mjesta.
Primirje je potrajalo manje od pola sata, upravo onoliko koliko je trebalo nizozemskom veleposlaniku i izaslaniku Europske zajednice Henryu Waynetsu i jugoslavenskom generalu Andriji Rašeti da helikopterima napuste grad.
Odmah nakon njihova odlaska počelo je ponovno granatiranje Gospića, na koji je u prosjeku padalo više od tisuću granata na dan. Siloviti napad bio je odgovor na zarobljavanje generala Krstevskog, kao i na činjenicu da hrvatske snage u Gospiću, unatoč zapovijedi iz Zagreba, nisu željele vratiti zarobljene transportere.
Zarobljeni oficiri JNA su razmijenjenji, nekoliko vojnika albanske nacionanosti pušteno je i prevezeno do Trsta, a jedan Hrvat Ante Barišić priključio se Bojni Zrinski i vrlo brzo se iskazao u obrani Domovine. Trocjevom a je 12. travnja 1992. godine kraj Tomislavgrada srušio borbeni zrakoplov JNA MiG-21R kojim je pilotirao kapetan Predrag Grandić.
Dva tjedna nakon zarobljavanja Krstevskog pripadnici ATJ Lučko zarobili još jednog jugo generala, zamjenika zapovjednika 5. armijske oblasti Milana Aksentijevića, što je medijski odjeknulo znatno jače te je djelomice zasjenilo uspjeh u Gospiću.
General Trajče Krstevski nekoliko godina kasnije postao je zapovjednik Makedonske vojske.
MP/foto:screenshot
