Sutra će biti “ustoličen” novi Predsjednik RH Zoran Milanović. Riječ “ustoličen” stavljam u nazivnike jer je Zoran Milanović odlučio pojednostaviti ceremoniju imenovanja državnog poglavara tako što je tradicionalističku, pomalo pompoznu svečanost na Trgu sv. Marka zamijenio protokolarno puno skromnijim događajem u interijeru Ureda predsjednika i u prisutnosti svega 40-ak dužnosnika i lokalnih uzvanika.
Na taj način Milanović je potvrdio da – iako izravno izabran – sebe ne smatra “republikanskim monarhom”, kako prof. Maurice Duverger definira funkciju francuskog predsjednika, prema i danas važećem Ustavu Pete Republike iz 1958. godine.
Međutim, Hrvatska je u studenom 2000. godine napustila sličan, polupredsjednički sustav iz Ustava od 1991., te postala parlamentarna republika. Zato je, formalno-pravno, postupak Zorana Milanovića korektan, ali ostaje pitanje kako će to prihvatiti građani jer je funkcija državnog poglavara u njihovoj kolektivnoj memoriji posebno važna i visoko cijenjena.
To se najbolje vidi iz reakcija javnosti na svaku riječ, potez pa čak i stil odijevanja Predsjednika RH, bez obzira na njihove ograničene ovlasti ili osobne karakteristike.
Sve je to potpuno razumljivo ako se uzme u obzir da je Hrvatskom 400 godina vladao “kralj i car” iz Beča, dok je operativne poslove obavljao njegov potkralj u Zagrebu – hrvatski ban!
O toj složenoj državno-pravnoj okolnosti imao sam prilike raspravljati i s prvim hrvatskim predsjednikom, dr. Franjom Tuđmanom. Kada sam mu 1990. predložio da u svoj kabinet stavi veliku, reprezentativnu sliku bana Draškovića iz 18. stoljeća, on je odgovorio da hrvatski narod predsjednika Republike ne doživljava kao “potkralja”, tj. bana, jer je to percepcija “rezervirana” za predsjednika Vlade, dok se od njega očekuje da se ponaša i vlada kao general de Gaulle, dakle, kao – “monarque republicain“!
Taj svoj stav dr. Tuđman je – u mojoj prisutnosti – ponovio i nadvojvodi Ottu Habsburškom, koji mu se došao ponuditi za hrvatskog kralja – samo s protokolarnim i javno diplomatskim ovlastima, a da Tuđman preuzme sve funkcije koje ima i njemački kancelar.
Dr. Tuđman je to ljubazno odbio, rekavši da se hrvatski narod, nakon duge povijesti svoga kraljevstva, već od 1919. – čim je shvatio u kakvu je zamku upao – počeo zalagati za neovisnost i republikansko uređenje: “Zato se od prvog Predsjednika suverene i samostalne RH očekuje da istovremeno bude i neprijeporni državni poglavar i da smjerno ostvaruje povijesne težnje i očekivanja svoga naroda”, rekao je dr. Tuđman nadvojvodi Ottu.
Zoran Milanović je svojom inauguracijom ponudio vlastito tumačenje ovog Tuđmanovog stajališta, u skladu s novim vremenom i načinom funkcioniranja državnih institucija u 21.stoljeću.
Dr. Darko Bekić /Foto: Davor Puklavec/pixell
O AUTORU:
Dr. Darko Bekić, hrvatski diplomat, početkom 1990-ih savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Franje Tuđmana, autor brojnih rasprava i studija s područja međunarodnih odnosa, autor knjige Povijest hrvatske diplomacije (2016.)
