Hrvatska vanjskopolitička ofenziva: Kako vratiti prava Hrvatima u BiH

23 ožujka, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U mnoštvu senzacionalističkih vijesti, relativno nezapaženo promakla je jedna iznimno važna vijest za budućnost hrvatskog naroda u BiH, ali time i za Hrvatsku u cjelini.



PIŠE: Marijan Križić

Naime, početkom tjedna hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a predstavio je neslužbeni diplomatski dokument ‘non paper’ o Bosni i Hercegovini. Svi ministri zemalja članica EU dobili su taj dokument i svi su ga ocijenili vrlo pozitivnim.

Inicijativu za taj dokument pokrenula je Hrvatska prije četiri mjeseca, a pridružile su joj se i Slovenija, Mađarska, Bugarska Grčka i Cipar.

Taj dokument bit će podloga za raspravu o BiH na idućem sastanku ministara vanjskih poslova EU.
Geopolička budućnost BiH od iznimne je važnosti ne samo za budućnost hrvatskog naroda u njoj, nego i za Hrvatsku u cjelini.
Hrvatsku s Bosnom i Hercegovinom dijeli (ili spaja) iznimno duga granica. U ovako neuređenom  i neurednom pravnom i svakom drugom stanju BiH je posebno ranjiva zbog masovnog i (ne)kotroliranog ulaska migranata, koji su se uglavnom koncentrirali u Unsko-sanskom kantonu, tj. na najzapadnijoj granici prema Hrvatskoj, gdje svakodnevno pokušavaju nezakonito prijeći u Hrvatsku, apotom na zapad Europe.

Hrvati u BiH danas su izloženi iznimno snažnom pritisku bošnjačkih unitarista, koji pod krinkom građanske Bosne i Hercegovine žele uspostaviti dominaciju i potpunu prevlast bošnjačke većine u Federaciji BiH. Stoga se u navedenom dokumentu posebno insistira ma donošenju pravednog izbornog zakona, kojim bi se osigurala Ustavom zajamčena jednakopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda. Hrvati U BiH izloženi su nevjerojatnom, gotovo divljačkom kršenju demokratskih prava, pri čemu se ne poštuju ni odluke Ustavnoga suda. Bakir Izetbegović ne ustručava se prijetiti Hrvatima i ratom, ako budu ustrajali na svojim Ustavom zajamčenim pravima.

Posljednji lokalni izbori pokazali su svu zlu ćud bošnjačkog unitarizma. Unatoč tužbama, Centralna izborna komisija u Sarajevu uzurpirala je svu vlast, te je primjenjuje po ‘tradicionalnom’ načelu otomanskih osvajača: “kadija te tuži, kadija ti sudi.” Tako su u Travniku za izbornog pobjednika proglasili kandidata koji je umro na dan izbora, jer bi u suprotnom, morali izabrati Hrvata, a to u “građanskoj” BiH nije smjelo proći. Isto tako u Novom Travniku prestali su brojati dopisne glasove jer se hrvatski kandidat opasno približavao muslimanskom kandidatu.

U Mostaru su nametnuli izbore 35 dana nakon što su održani izbori lokali izbori u BiH. Pokazalo se i zašto. U nekim izbornim jedinicama u Mostaru fiktivno su prijavili nove muslimanske stanovnike kako bi ostvarili mandat više, a sve s ciljem kako birači u Mostaru ne bi izabrali hrvatskoga kandidata za gradonačelnika. Mogu se, međutim, Hrvati međusobno jadati koliko god hoće od toga nema puno koristi. Ono što ne mogu ostvariti Hrvati jadajući se kadiji, može se ostvariti uz snažnu potporu EU i njezinih pravnih i inih mehanizama.

Među 11 točaka koje sadrži spomenuti dokument koji je Grlić Radman predstavio ministrima  vanjskih poslova EU, posebno se ističe onaj u kojemu se zahtjeva izmjena izbornoga zakona.

Svi znamo kako je “hrvatski” član predsjedništva BiH Željko Komšić izabran glasovima bošnjačke većine. I to već treći put. Dva puta uz ne prešutnu, nego glasnu podršku tadašnjih hrvatskih predsjednika Mesića i Jospovića. Ali kao što kaže narodna: vrč ide na vodu, dok se ne razbije, treći puta ovakvo besramno nametanje antihrvatskog predsjednika kao hrvatskog člana predsjedništva naišlo je na vrlo odlučno odbijanje Zagreba, kako na Pantovčaku, tako i u Banskim dvorima.

Zapravo, ovaj događaj jasno pokazuje kako budućnost hrvatskoga naroda u BiH uvelike ovisi o politici aktualne hrvatske vlasti u Republici Hrvatskoj.

Stariji će se prisjetiti, a mlađi mogu provjeriti da je za Hrvate sve krenulo loše onog kobnog 3. siječnja 2000. kada je vlast u Hrvatskoj preuzela Račanova 6-eročlana koalicija i tada 66-godišnji Stipe Mesić.

Odmah se u BiH krenuo lov na Hrvate. Najprije su brutalno izbačeni Hrvati prognanici iz ispražnjenih kuća na prostoru općina Drvar i Bosansko Grahovo, u koje su se sklonili od progona  BIH Srba i Armije BiH.

Na krilima Mesićevih dilanja transkripata i stalnog ponavljanja lažne mantre kako je Tuđman ‘dijelio Bosnu’, izvršen je brutalni napad u Hercegovačku banku, kako bi se slomila gospodarska kralježnica hrvatskom narodu u BiH. U zajedničkom komplotu takve antihrvatske vlasti i ‘visokih predstavnika’ sustavno su kršena konstitutivna prava Hrvata u BiH zajamčena Daytonskim sporazumom. Hrvati su od naroda koji je Referndumom o neovisnosti, kao i vojno, putem HVO-a spasio BiH, postali proganjane zvijeri u vlastitoj domovini. Na svaku žalbu Hrvata, Mesić je  licemjerno odgovarao: neka se obrate Sarajevu. To je otprilike kao da kažeš ovcama neka se obrate vukovima!

Teško je danas preko noći popraviti svu štetu koju je Hrvatima nanijela Račanova vlada, kao i Mesićevo i Josipovićevo 15 godišnje stolovanje na Pantovčaku.

Ipak, treba naglastiti da aktualna hrvatska vlast, posvećuje iznimnu pozornost pravima Hrvata u BiH, i to na najbolji mogući način. A taj je preko mehanizama Europske unije, kojoj i Hrvatska pripada.

Naime, mi se često zavaravamo time kako ćemo riješiti naše probleme, ako se uzajamno jadamo i ukazujemo na nepravde koje nam se čine. To međutim, mi ionako znamo. Problem treba internacionalizirati, i to preko mehanizama europskog i svjetskog poretka. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman očito jako dobro poznaje te mehanizme i način njihova djelovanja.

Stoga bih se usudio reći da od nastanka neovisne hrvatske države nismo imali boljega ministra vanjskih poslova. Najlošijeg (ili najlošiju) neću ni spominjati. Možda će se sama prepoznati u sramotmnoj optužbi kako je “Hrvatska izvršila agresiju na BiH”.

Na poslijetku treba posvijesiti još jednu činjenicu. Mnogi Hrvati, neupućeni u politiku, misle da pitanje Hrvata u BiH nije pitanje Republike Hrvatske. A jest! Ponajprije zato što je Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazumna dužna brinuti o njegovoj provedbi, kao i o sudbini konstitutivnog hrvatskog naroda u BiH. Uz to, treba istaknuti da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina jedna geopolitička cjelina. Iznimno duga granica, kao i vrlo suženo ozemlje, posebice ono od Ploča do Prevlake čini Hrvatsku iznimno ranjivom. Treba znati da je upravo taj prostor gotovo trećina hrvatske morske obale, koji daje Hrvatskoj iznimno važnu geopolitičku prednost.

To jako dobro znaju i velikobošnjački unitaristi, pa je tijekom posljednjeg rata glavni cilj napada Armije BiH bio prodor dolinom Neretve, kako bi izbili na Ploče. Danas pak, to pokušavanju izbornim prjevarama, ponajprije na potezu Mostar – Stolac.

Na kraju, uz ovu iznimno važnu diplomatsku aktivnost usmjerenu na stabilizaciju Bosne i Hercegovine, kao i prava Hrvata u njoj, vrijedi svratiti pozornost, na joj jedan uspjeh hrvaske vlade. Naime, na Vijeću ministara unutarnjih poslova predsjednica Vijeća izvijestila je da Hrvatska uspješno dovršila postupak Schengenske evaluacije koji je započeo još u lipnju 2015. godine i završio u svibnju 2019. godine.

Uz stabilizaciju prilika u BiH i njezinu približavanje euroatlanskim integracijama, ovo je iznimno važan korak za sigurnost hrvatskih granica, posebice ako imamo u vidu da smo prvi na udaru pred sve većim nasrtajima ilegalnih migranata, iza čega se po mnogim naznakama kriju opasni scenariji koji mogu vitalno ugroziti budućnost hrvatske države!


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •