Mate Bulić pokušavao se sačuvati od Covida nakon što mu je odstranjen bubreg zbog karcinoma te imao oslabljen imunitet. No krajem prošle godine ipak se zarazio, a onda je počela bitka za život. Uslijedili su mjeseci oporavka u bolnici i na kućnoj njezi.
Bulić i danas osjeća posljedice bolesti, još uvijek otežano diše, no puno je bolje i nada se da će se uskoro vratiti svojoj vjernoj publici.
“Polako se vraćam svakodnevnom životu. Kada sam izašao iz bolnice, imao sam štake, kolica i druga pomagala. Praktički sam napola bio invalid. No to se poboljšavalo svakim danom jer sam radio vježbe koje su mi rekli da radim u bolnici.
Došao sam k svom fizioterapeutu Dini koji ima ordinaciju u mom kvartu. Rekao mi je da neće dolaziti k meni, nego da želi da došetam svaki dan do njega i da jednog dana odšetam kao zdrav čovjek.
Iz dana u dan sve sam bolje i bolje napredovao tako da sad jedan dan idem k njemu, a drugi dan vježbam doma. Svaki dan sam pod maksimalnim opterećenjem i to mi čini zadovoljstvo jer osjećam da se polako vraćam svom starom životu”, kazao je Bulić za Večernji list.
“Taj period je ružan san, ružna epoha u mom životu. Ja šest mjeseci nisam mogao stati ni na jednu nogu. Minuta sjedenja, uz pomoć, naravno, bila mi je pomak. Danas, hvala Bogu, sve sam radim. Obitelj zamolim da je što dalje od mene, u smislu da mi ne pomažu puno. Konačno sam došao u tu poziciju da sam samostalan i sretan sam zbog toga. Sad je već druga priča”, kazao je i osvrnuo se na simptome:
“Počelo je klasično. Prvo sam izgubio njuh, potom sam dobio blažu temperaturu, koju sam imao dva do tri dana. Kako se stanje pogoršavalo, nisam vodio računa o upali pluća koja je došla nečujno. Kada sam došao u radiološki centar, oni su se zaprepastili. Nisu mogli vjerovati da uopće dišem tog trenutka kraj njih. Odmah su me hospitalizirali i počela je krvava borba. Nisam imao puno uvertire, sve je išlo brzo i automatski.
Što se dalje događalo tijekom mog boravka u bolnici, većinom se ne sjećam. Ne bih želio da mi se ovo više ikad ponovi u životu tako da želim svim ljudima poručiti da vode računa o svom zdravlju i zdravlju ljudi oko sebe.”
“Mislim da je to teško objasniti ljudima koji to nisu prošli. Međutim, mi koji smo to prošli znamo da je to opak bolest s kojom se ne treba igrati. Ako imaju ikakve šanse da se to spriječi, cjepivo je jedini način za to. Tada će i ako se zaraze imati blaži oblik i neće završiti u bolnici kao i ja.
Dobro se cijepiti, a kako vrijeme odmiče bolest će biti sve blaža. Očekujem da bi iduće godine konačno mogli opet normalno živjeti”, ocijenio je Bulić.
Prepričao i kako su njegovu bolest doživjeli unuci:
“Oni su baki govorili kako hoće ‘starog didu’, kao kada smo igrali ‘Čovječe ne ljuti se‘ i druge igre. Željeli su da im se vrati takav dida. Onda su shvatili da sam bolestan pa su mi se počeli prilagođavati. Viđamo se svaki dan, a svaki četvrtak su kod mene cijeli dan, to je naše vrijeme za igre.”
Za kraj o njegovoj pjesmi “Moja Hercegovina” koja je puštena na razglasu nakon pobjede Vatrenih na Poljudu protiv Rusije, što nekima zasmetalo.
“Novinarima je to medijska atrakcija, međutim publika je sve pokazala. Otpjevali su tu pjesmu i to je najbolji pokazatelj da to nije bio promašaj. Svi mi navijamo za reprezentaciju i uopće nije bitno radi li se o Hrvatu iz Mostara, Zagreba, Osijeka, Rijeke ili Blatnice. Uopće ne vidim problem zašto bi bio problem da se pjeva Moja Hercegovina”, kazao je Mate Bulić.
Megy M. /Foto: privatniizvor
