Je li Dalija Orešković u klasičnom sukobu interesa? Ima li Karamarko pravo na istinu?

lipanj 20, 2020 maxportal
Share Button

Dalija Oreškovićm jedna od perjanica novog Relkovićevog Mosta, samo ovaj put s nazivom Stranka s imenom i prezimenom, više je puta na upit novinara što je to što ju kvalificira kao osobu koja se želi baviti visokom politikom odgovorila da je to njeno transparentno djelovanje dok je obnašala dužnost predsjednice Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa.



U tom kontekstu izjavila je da je njen najveći uspjeh bio kada je nakon presude u slučaju „Konzultantica“ prisilila tadašnjeg potpredsjednika Hrvatske vlade Tomislava Karamarka na ostavku što je rezultiralo padom cijele vlade i prijevremenim parlamentarnim izborima.

Danas je kristalno jasno na temelju njezinih izjava da Dalija Orešković položaj bivše predsjednice Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa koristi za svoj politički uzlet i postavlja se opravdano pitanje nije li ona zapravo u klasičnom sukobu interesa?

Nije li ona svoju političku popularnost smišljeno gradila upravo na slučaju „Konzultantica“ kako bi se pokazala velikom borkinjom protiv korupcije i svakog oblika sukoba interesa?

Nije li ona uvodeći u slučaj „konzultantica“ klasičan verbalni delikt sakriven iza floskule o „povredi načela obnašanja dužnosti“ zapravo politički pogodovala Mostu koji je Tomislava Karamarka prijavio za sukob interesa u slučaju INA-MOL i nije li time pogodovala svim ljutim oponentima HDZ-a s ciljem da se sruši Vlada Tihomira Oreškovića?

U tom kontekstu danas i Most zbori isto kao Dalija Orešković i hvali se da je njihov najveći politički uspjeh rušenje Tomislava Karamarka i tadašnje HDZ-ove vlade pod vodstvom Tihomira Oreškovića tako da postaje bjelodano da je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa pod palicom Dalije Orešković bilo ponajviše instrument u rukama rušilačke politike, a ponajmanje neovisno tijelo u borbi protiv sukoba interesa.

Tomislav Karamarko u slučaju „Konzultantica“ optužen je za potencijalni sukob interesa zbog toga što je u jednom ozbiljnom razgovoru s Mostom kao koalicijskim partnerom predložio da se arbitražni postupci u slučaju INA-MOL dogovorno prekinu, da se spor Republike Hrvatske s Mađarskom pokuša riješiti mirnim i kompromisnim putem, a sve zbog toga što je imao opravdane sumnje da ćemo te arbitraže izgubiti čime bi nastao ogroman gubitak za Državni proračun RH mjeren u milijardama kuna. Božo Petrov optužio ga je u tom kontekstu za mogući sukob interesa i pogodovanje Mađarskoj tvrdeći da ćemo arbitražne sporove sigurno dobiti po njegovim pouzdanim obavještajnim informacijama.

Danas kada je jasno da je Hrvatska izgubila spomenute arbitražne sporove isto tako je jasno da Tomislav Karamarko nije bio u sukobu interesa, već naprotiv. Bio je u pravu štiteći nacionalne interese i spašavajući Državni proračun Republike Hrvatske. Hoće li Most, Božo Petrov i Nikola Grmoja ikada odgovarati za silnu političku i materijalnu štetu koja je nanesena Republici Hrvatskoj u slučaju kojega su vjerojatno pokrenuli na mig kojekakvih interesnih grupacija?

U slučaju „Konzultantice“ koju Dalija Orešković apostrofira kao svoj najveći politički uspjeh dominiralo je niz klasičnih uličnih tračeva uperenih protiv Ane Karamako čija je tvrtka „Drimia“ u to vrijeme bila angažirana kao marketinški savjetnik tvrtke „Peritus“ koja je bila konzultant MOL-a.

Potpuno se zaboravlja da Ana Karamarko u to vrijeme nije bila supruga Tomislava Karamarka, da Tomislav Karamarko u to vrijeme nije bio visoki državni dužnosnik i da u tom kontekstu nije mogao biti u potencijalnom sukobu interesa. Namjerno se prešućuje da je tvrtka „Drimia“ raskinula ugovor s tvrtkom „Peritus“ prije nego što je Tomislav Karamarko stupio na dužnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske?

Tvrtka „Drimia“ nije se nikada bavila energetskim sektorom nego isključivo marketingom? Samo je čarobnica Dalija Orešković mogla retroaktivno, uvođenjem verbalnog delikta, uspješno dekapitirati Tomislava Karamarka iz politike. Naravno, to bi vjerojatno bilo nemoguće bez snažne političke podrške političkih i parapolitičkih struktura duboke države koje tajnom rukom upravljaju represivnim i pravosudnim aparatom.

Čim se Tomislav Karamarko pojavi u javnosti bilo s objavom na svom FB profilu, bilo da popije kavu s Brunom Esih, aktivira se tajna ruka kao što je bilo u slučaju privođenja Ane Karamarko u aferi s kojom ona blage sveze nema. Naslovnice vrište, reciklira se „Konzultantica“, napada se Karamarka, njegovu obitelj, njegovog pokojnog oca i naravno, uvijek se napada HDZ čiji je Karamarko lojalan ali neaktivan član. Čini se da je na djelu preventivna lobotomija?

Na samu pomisao da bi se Karamarko mogao politički angažirati, pomoći svojoj stranci ili bilo kojoj drugoj demokršćanskoj opciji spremne su lomače za spaljivanje vještica i on postaje novo-stari neprijatelj br. 1 u Republici Hrvatskoj. Postaje omražen, dodatno stigmatiziran, koruptivan, a da protiv njega nije nikada podignuta optužnica za bilo kakvo kazneno djelo!? Osobno me čudi da Karamarko već odavno nije pravdu potražio na europskim sudovima kako bi konačno zaštitio svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoje obitelji.

Danas je bjelodano da Dalija Orešković svoju velebnu političku karijeru gradi zapravo na propalom slučaju „Konzultantica“ o čemu je svoj pravorijek dao Ustavni sud Republike Hrvatske. Ogroman dio javnosti nije upoznat s tim pravnim činjenicama i postavlja se pitanje zašto je to od javnosti skriveno. Donosimo vam prijepis orginalnog rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-lll-673/2018 Zagreb, 2. srpnja 2019.
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Tomislav Karamarko iz Zagreba, kojeg zastupaju Vesna Alaburić, odvjetnica u Zagrebu i Ivo Farčić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Farčić & Šarušić iz Zagreba, na sjednici održanoj 2. srpnja 2019. donio je:

O D L U K U

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukidaju se: – presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-227/17-3 od 30. studenoga 2017., – presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-2360/16-9 od 26. rujna 2016.
III. Predmet se vraća Upravnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Dalija Orešković svoju političku karijeru gradi na izgubljenom slučaju „Konzultantica“, a nije nimalo čudno da je taj slučaj izgubila, jer se u tom slučaju radilo o klasičnom verbalnom deliktu koji nema sveze ni s načelima obnašanja dužnosti kao ni sa potencijalnim sukobom interesa.

Ako ćemo poštivati odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske onda je kristalno jasno da presuda Dalije Orešković u slučaju „Konzultantica“ formalno-pravno nije pravomoćna, što znači da ona ne postoji. Analogno tome više ne postoji ni jedan opravdani politički razlog zbog kojega je Karamarko bio prisiljen na ostavku. Njegovu ostavku ishodila je ulica po diktatu nepoznatih gremija, a Dalija Orešković im je bila udarni malj kojim je provedeno rušenje HDZ-ovih konzervativnih politika. Ovo nije bila urota protiv Tomislava Karamarka, ovo je urota protiv HDZ-a koja i danas odjekuje i čudi me da HDZ nije učinio dovoljno na rehabilitaciji svoga člana kome su apsolutno čiste ruke.

Udar na Andreja Plenkovića u režiji istog povjerenstva s novom čelnicom Natašom Novaković, nakon prijave istih onih Mostovaca koji su prijavili i Karamarka završio je tako da je Upravni sud poništio odluku povjerenstva pozivajući se na presedan Ustavnog suda Republike Hrvatske pod br. U-lll-673/2018 od 02.srpnja 2019. god.

Pogađate, pod tim urudženim brojem krije se ustavna odluka u slučaju tužbe Tomislava Karamarka koju je Ustavni sud prihvatio.

Na isti način, presedanskim pozivom na odluku Ustavnog suda oslobođen je i Davor Bernardić optužbi za sukob interesa. O čemu se tu onda radi?

Nije li Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa podružnica za politički reket i instrument za političke obračune kada je u stanju donositi odluke koje im padaju na Upravnom i Ustavnom sudu? Nije li onda žurno potrebno mijenjati odredbe Povjerenstva koje se tako široko tumače da je zbog verbalnog delikta moguće osuditi svakoga po bilo čijoj političkoj narudžbi?

Stara poslovica kaže! „Tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada!“  Hoćemo li nakon ovih izbora u toj jami vidjeti Daliju Orešković i Most ovisi o zdravoj pameti hrvatskih birača?

Kazimir Mikašek-Kazo/Foto:pxll

 

Komentari
Share Button