Vodeći slovenski istraživač komunističkih zločina u Bujici na Z1 potvrdio je da je dokument autentičan i da ga je otkrio u Vojnom arhivu u Beogradu.
– Ovaj dokument na najgrozniji mogući način razotkriva pravi karakter tzv. antifašista!
Riječ je o dopisu Okružnog Narodno oslobodilačkog odbora Našice od 23. studenog 1944. godine, pod brojem 2549/44, upućenom Oblasnom Narodno oslobodilačkom odboru za Slavoniju.
OTAC DILAO ZLATNE ZUBE, SIN DOKUMENTE HAAGU!
U dopisu doslovce stoji: “Od gradskog NOO-a Podravska Slatina primili smo u pohranu nešta zlatnine. Među tom zlatninom bilo je šest zlatnih zuba i jedan zlatni sat sa lančićem – neispravan, ali je za popraviti. Kako drug Boro, potpredsjednik Okružnog NOO-a Našice pati usled kvarnih zuba, to nas je zamolio da te zube ustupimo njemu na upotrebu.
Okružni NOO cijeli se s tim slaže, kako naslov ne bi imao šta primjetiti mi ćemo te zube drugu uručiti. Molimo naslov da nam po prednje dostavi svoje mišljenje. Isto tako radi se i o satu, ako bi mogao ostati tajniku Okružnog NOO-a pošto isti nema nikakvog sata.”
Na dopisu je pečat za zvijezdom petokrakom, a završava pozdravom “Smrt fašizmu – sloboda narodu!” Potpisuje ga predsjednik Narodno oslobodilačkog odbora Josip Mesić, otac bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića!
Roman Leljak je šokantno otkriće usporedio sa slučajem Ivanke Škrabac, mlade žene koju su Titovi antifašisti živu zazidali u Hudu jamu, u 8. mjesecu trudnoće: “Stvarno se radi o jednom neljudskom dokumentu! Kroz trideset godina istraživačkoga rada vidio sam mnogo dokumenata, no ovaj me je posebno oneraspoložio, jer pokazuje da je jugoslavensko partizansko ratovanje bilo na jednom tako niskom nivou, koji ne možemo niti zamislit!
Josip Mesić, potpisnik dokumenta koji sam pronašao u Vojnom arhivu u Beogradu, bio je otac Stipe Mesića i Titov prvoborac od ’41. godine. Svoja boljševička načela naslijedio je od djeda Ivana Mesića, koji se komunizmom zarazio u Rusiji. Mesići su još i prije 2. svjetskog rata bili poznati kao komunistička, boljševička obitelj.”
Dilanje zlatnih zuba Mesićeva oca Josipa, Roman Leljak u Bujici je usporedio s Mesićevim dilanjem strogo povjerljivih dokumenata Haagu, a nestanak zlatnog sata – s nestankom čekova sa australske turneje 90-ih.
LETICA: “MESIĆI SU BILI BOLJŠEVICI, A ZANIMLJIV JE I TAJ LEŠINARSKI, NEKROFILSKI ELEMENT!“
Ovaj morbidni slučaj kao i sam dokument, za Bujicu su komentirali dr. Slaven Letica, general Željko Glasnović i povjesničar Tomislav Jonjić.
I dr. Jonjić drži kako je dokument autentičan: – Nema prevelikog razloga sumnjati u njegovu autentičnost, s obzirom na to da dokument ne odudara od mnoštva drugih, sličnih dokumenata, koji su ranije pronađeni i objavljeni.
Leljakovo otkriće komentirao je dr. Slaven Letica, nazvavši ga “vrlo vrijednim“: – Taj dokument je toliko sociološki zanimljiv da izgleda gotovo nestvarno! Pođemo li od pretpostavke da je autentičan, on je izuzetno vrijedan za sociološku analizu Titovog partizanskog pokreta. Ono što je najzanimljivije je taj lešinarki nekrofilski element. Tu se očito, radilo o ateistima koji nisu imali poštovanja prema mrtvima i povadili su im zube, popljačkali ih… Jedan dio zlata ide jednom drugu, koji ima kvarne zube, dok drugi dio ide tajniku, a riječ je o zlatnom satu koji se može popraviti… Znači u tom jednom, jedinom dokumentu sadržan je cijeli jedan esej.
General Željko Glasnović, čija je obitelj i sama pretrpjela strašna stradanja nakon 2. svjetskog rata, bio je vrlo konkretan: – Ovo je čisti dokaz da su to bili najobičniji drumski razbojnici i banditi! Ustvari, šumska banda.
Profesor Letica dobro poznaje Mesićevu obitelj: – Drug ili tovariš Joso, Josip Mesić, otac Stipe Mesića bio je poznati antifašist. Zapravo, oni su bili boljševici zato što je djed Ivan, kao pripadnike Austro-Ugarske vojske završio u Rusiji u zarobljeništvu i tamo se priključio boljševičkom pokretu. Stipe Mesić više mi je puta o tome pričao. Pušten je iz Rusije nakon što se zadojio komunističkim idejama, koje je na kraju donio u Orahovicu. Samu ideju najprije je prihvatio Stipin stric Ivica, kojeg su zvali “tovariš”. Poslije mu se priključio i Stipin otac.
JONJIĆ: “SADRŽAJ DOKUMENTA PODJSEĆA ME NA MESIĆEVE VICEVE O POKOJNOM TUĐMANU!“
Jonjić je dokument iskoristio kako bi usporedio oca i sina Mesića: – Način na koji je sastavljen, kao i sam sadržaj dokumenta, neodoljivo podsjećaju na viceve koje je predsjednik Mesić pričao o pokojnom predsjedniku Tuđmanu! Ovdje se govori o zlatnim zubima koji su izvađeni iz zubala mrtvih ljudi, potpuno je jasno da nisu pravljeni za nekog druga iz Odbora… Zato bi i neki psiholog mogao pronaći korijene nekrofilskih vrijednosti bivšeg predsjednika Hrvatske!
Dr. Jonjić je iz dokumenta izvukao još jedan važan zaključak: – Kriva je predodžba da su zločini Jugoslavena krenuli tek 1945. godine. I iz ovog se dokumenta vidi da su oni krenuli već od prvih dana njihovih sudjelovanja u ratnim operacijama, što znači da su zločine radili od 1941. godine. Sustavno su eliminirali političke protivnike i ubijali ljude za koje su znali da su protiv uspostave njihove vlasti
I Glasnović je za Bujicu rekao što misli o Mesićevima: ”To su bili trutovi, koji nikada nisu radili ili su možda bili dužni love nekoj seoskoj zadruzi pa će radije ići u šumu i pljačkati nego vratiti drug! Od seljaka su krali krave i ostalu stoku, spaljivali su žito koje nisu mogli odnijeti sa sobom… Kada su takvi poput Mesića ušli u Zagreb, čupali su parkete iz otetih stanova i njima ložili vatru, u klavire su sadili cvijeće, a u kadama držali svinje!
Raspravu o dokumentu zaključio je dr. Tomislav Jonjić: – U hrvatskoj dramskoj književnosti postoji dosta uspjeli komad Mate Matišića ‘Bljesak zlatnog zuba’, pa se može dogoditi da ubuduće djelo reklamiramo plakatom sa likom tovariša Mesića…
LELJAK: “NOVIM ARHIVSKIM ZAKONOM NE ŠTITE SE ŽRTVE, NEGO ONI KOJI SU 90-ih PREOKRENULI KAPUTE!“
Roman Leljak komentirao je i novi arhivski zakon koji su u petak u Hrvatskom saboru zajedno donijeli SDP i HDZ: – Zakon je prepisan od Cerara! I u Sloveniji su na sličan način zatvorili arhive. Cilj je da ne vidimo što su Stipe Mesić i slični radili 80-ih i tijekom transformacije komunista 90-ih godina. Zatvaranjem arhiva štite se udbaške strukture u Hrvatskoj, slično kao što su već zaštićene u Sloveniji!
Leljak je u emisiji potvrdio da osim dokumenata s imenima članova Mesićeve obitelji, u Beogradu postoje i dokumenti koji bi mogli biti kompromitantni za samog bišveg predsjednika: ”Da, moguće je da postoji još dukumenata o Stipi Mesiću. Ja se samo nadm da Srbija neće ići putem kojim je sada krenula Hrvatska, a još ranije Slovenija.
Nadam se da ćemo barem u Beogradu i dalje nailaziti na otvorene arhive, jer je to za nas istraživače dosta dobro. Pred nama su istraživanja dokumenata o počecima stvaranja naših država i to će vjerujem, biti zaista zanimljivo. Tada na red dolazi i Stipe Mesić, pa ćemo saznati kakve je izjave davao u Beogradu na tzv. zatvorenim sjednicama, ali i što je sve govorio Udbi tijekom stvaranja Hrvatske države…“
Tzv. argument da se zatvaranjem arhiva zapravo štite žrtve komunističke represije, Leljak je nazvao smiješnim: ”To da se neobjavom dokumenata štite žrtve je jedna velika laž! Svi mi koji se već trideset godina bavimo istraživanjima komunističkih zločina, te naročito zločina Udbe, imamo najviše kontakata upravo sa žrtvama Titovog režima. I sve iskrene žrtve bile su mi uvijek duboko zahvalne, jer je istina napokon izašla u javnost.
Novim arhivskim zakonom ne štiti se žrtve, nego se štite oni koji su 90-ih preokrenuli kapute, a nastavili su misliti isto!
Zakon koji je sada donijet u Hrvatskom saboru gotovo je prepisan od onoga kojeg je u Sloveniji donijela Cerarova politika! I mi smo imali otvorene arhive, pa ih je Cerar zatvorio. Isto tako sada radi i Plenković u Hrvatskoj. Zakon je prepisan kako bi se zaštitili udbaši i izbjegla mogućnost povezivanja današnjih političkih aktera s nečasnom i kriminalnom prošlošću.”
MP/foto:screenshot
