Kako je Rafale pomeo hrvatske socijaldemokrate

25 studenoga, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Uloga suvremene ljevice u Hrvata bila bi da podsjeti na defekte kapitalističkog sustava, na nepravičan karakter neoliberalizma, da upozorava na brigu o siromašnima, na obrazovanje naše djece i brigu o nemoćnima i starijima, na ugašene tvornice, kao i na propuštene prilike da se stvore nova rada mjesta.



Što se događa sa socijaldemokratama u vremenima kada mnogi hrvatski birači očekuju veću socijalnu sigurnost? Zar ljudi nemaju sve razloge da glasaju za njih dok su socijalne razlike i nepravde u Hrvatskoj sve veće?

Koja je agenda socijaldemokracije u Hrvatskoj? Ne znamo, ali znamo da pred nabavom Rafala Socijaldemokratska partija Hrvatske, vodeća opozicijska stranka (barem po anketama), ne postavlja fundamentalno socijalno pitanje – koliko akvizicija teška milijardu eura otvara novih radnih mjesta u osiromašenoj domaćoj privredi?

SDP-ovci bi, da su pametniji, a poslovično nisu, trebali grmjeti na sve strane da projekt izbora borbenog aviona najmanje za posljedicu ima kupljeni avion, koliko sve one privredne pogodnosti koje jedna država, kupac aviona, mora i može pridobiti za sebe.

U prvom planu tu su tehnološka rješenja u mnogim industrijskim granama jedne Francuske, a koja bi posrnulom hrvatskom gospodarstvu itekako dobro došla i što je svakako trebalo iskoristiti. A, nismo. Hvala Vladi RH.

Socijaldemokratski pristup nabavi borbenog aviona trebao bi biti ovaj – zemlja koja nabavlja naoružanje u položaju je u kojem treba postići maksimalno za sebe, a ne tek zadovoljiti formu i svesti se na golog konzumenta nečije vojne opreme.

Naravno da valja inzistirati na planovima postizanja određenih vlastitih sposobnosti u vojnom pogledu, ali ništa manje nije bitan gospodarski sektor koji vapi za novim tehnologijama i radnim mjestima. Nije normalno da SDP-ovac koji vodi saborski Odbor za obranu, stanoviti Franko Vidović, ne otvara te, kao ni druge neuralgične teme iz vojne domene.

Nije normalno da parlamentarna opozicija, primjerice, ne postavlja ni ona elementarna, sigurnosna pitanja poput onog o pojedincima sa dvojnim, hrvatsko-francuskim državljanstvom, koji su vodili pregovore sa Francuzima.

Samo od sebe nameće i pitanje kojoj su državi takvi pojedinci lojalni. Hrvatska parlamentarna socijaldemokracija (SDP, Možemo!, Centar, Radnička fronta, Nova ljevica, Građansko-liberalni savez) okupljena pod nazivom „lijevog centra“ usteže se kritizirati posve netransparentnu nabavu eskadrile borbenih aviona kod koje nema ni zrno benefita za našu ekonomiju, druge po siromaštvu u EU.

Umjesto da su agende socijaldemokrata ispunjene traganjem za krucijalnim odgovorima, oni se odlučuju za posvemašnju, pače neugodnu tišinu. Iz poraza u poraz, iz podjele u podjelu, SDP, kao tobože predvodnička stranka ljevice, postao je jedna sklerotična stranka. Nitko ne zna pouzdano za što se SDP zalaže, osim što se zna da su im birači mahom penzioneri.

Ovako grozomorno lošu socijaldemokraciju Hrvatska ne zaslužuje.

M. Marković/Foto: press


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •