Kako su nedavno izvijestili javnost iz Ministarstva obrane RH, obrambeni ministar Mario Banožić telefonski je razgovarao s crnogorskom kolegicom Oliverom Injac.
Tijekom razgovora, javlja MORH, potvrđen je nastavak jačanja bilateralne suradnje dviju zemalja čime se, kaže se dalje u propćenju, doprinosi sigurnosti građana dviju susjednih zemalja, ali i cjelokupne regije.
Također je u tom razgovoru, kao važno područje suradnje istaknuta i vojna izobrazba, s obzirom da značajan broj pripadnika Vojske Crne Gore, javlja MORH-ova PR- služba, polazi gotovo sve razine izobrazbe na Hrvatskom vojnom učilištu, a crnogorski kadeti polaze studije Vojnog pomorstva i Vojnog vođenja i upravljanja. Ovakve i slične razgovore ministara dviju država svakako treba pozdraviti.
No, valja podsjetiti kako Podgorica uporno odbija vratiti Hrvatskoj početkom Domovinskog rata oteti školski jedrenjak „Jadran“. To pitanje koje nikako da se riješi na način da se brod vrati u Hrvatsku ili da Hrvatska službeno odustane od broda. Nema trećeg.
Tvrd stav oko „Jadrana“ zauzimao je za vrijeme svog mandata bivši ministar obrane Damir Krstičević. Poduzimao brojne napore da slavni jedrenjak vrati kući. Njegov entuzijazam bio je pa gotovo opipljiv. Malo je poznato da nije htio posjetiti Podgoricu ako protokol službene posjete ne uključuje potpisivanje ugovora o primopredaji broda Hrvatskoj. Imali smo razloga za ponos.
Od aktualnog ministra obrane ne znamo kakav je njegov službeni stav oko povratka broda u njegovu matičnu luku – Split.
Također, iz službenog priopćenja MORH-a o razgovoru između Banožića i Injac ne vidi se jesu li spomenuli problem broda. Iz neslužbenih izvora, bliskih ministru, može se čuti kako je ministar ipak spomenuo „Jadran“ i to u vrlo odlučnom tonu. Što je točno rekao nismo uspjeli doznati. Sugovornici nam vele da ministar u svome kabinetu na zidu drži uokvirenu fotografiju tog broda. Šteta što se u suhoparnom priopćenju MORH-a ne ističe „Jadran“. Poruka bi time bila snažnija.
Biti ministar u ovo teško i neizvjesno vrijeme covid pandemije teška je dužnost. Posebno ako se vodi resor kao što je vojska, a koja uvijek traži visoka financijska izdvajanja. Povratak „Jadrana“ ne traži visoka novčana izdvajanja. Ovo pitanje traži samo koordinirani politički pritisak prema Podgorici.
U toj priči, najveću polugu moći drži Banožićev šef, premijer Andrej Plenković koji je i privatno dobro upoznat s problematikom ovog broda. Još dok je bio zastupnik u EU parlamentu, na sjednicama je isticao povrataka „Jadrana“ kao bitnu stavku u potpunoj normalizaciji odnosa između Hrvatske i Crne Gore.
Nema nikakve dileme, ako Crnoj Gori ostavimo ukradeni „Jadran“, u ruke našim južnim susjedima pružamo alat da revidiraju blisku povijest u kojoj su imali vrlo nečasnu ulogu. Brutalno ratno razaranje Dubrovnika i Konavala nije nešto što će tako lako prekriti prašina zaborava.
Banožiću je, neočekivano, sudbina dodijelila položaj nekoga tko može promijeniti tijek povijesti i brod vratiti u hrvatsku domovinu. Nadamo se da je svjestan dane mu uloge u kojoj neće biti usamljen. Osim ako nema neke druge prioritete.
M. Marković/Foto:morh
