Knjiga “Ako padne Petrinja, past će Beograd – Moja sjećanja iz Domovinskog rata” nastala je na temelju sjećanja hrvatskog generala Ivana Basarca (Sombor, 1946. – Ozalj, 2007.). Knjigu je uredio Goran Basarac.
Riječ je o subjektivnoj analizi i tumačenju vojnih zbivanja u Domovinskom ratu važnog aktera sa svim njegovim osobnim ocjenama i viđenjima, iskustvima i doživljajima.
Basarčeva sjećanja ulaze u područje interesa široke publike zainteresirane za povijest Domovinskog rata. Također ona će biti od pažnje i stručnjacima povjesničarima specijaliziranim za vojnu problematiku, ali se i periferno dodiruje na nekim mjestima s aspektima političke i diplomatske povijesti Domovinskoga rata.
Nema nikakve dvojbe da će ovaj dosad javno nepoznati memoarski rukopis donijeti neka nova saznanja o vojnim događanjima iz Domovinskoga rata.
Ono će zasigurno rasvijetliti niz nepoznatih pojedinosti iz vojne povijesti Domovinskoga rata iz pera njegova važnoga sudionika, posebno iz najvažnijih vojnih operacija toga rata. U svakom slučaju Basarčevi subjektivni pogledi ne umanjuju vrijednost njegovih memoara kao povijesnog izvora za proučavanje Domovinskog rata kojeg svakako valja uzeti u razmatranje.
O njegovoj vrijednosti i kvaliteti nesumnjivo će prosuđivati u budućnosti i ocjenu davati historiografija koja se bavi Domovinskim ratom, dok će drugim čitateljima ono poslužiti da putem Basarčevih sjećanja ponovno vide jedan specifičan kut gledanja na jedan od ključnih događaja suvremene povijesti hrvatskog naroda.
General pukovnik Ivan Basarac je rođen 25. kolovoza 1946. u Somboru, u obitelji vojvođanskih Hrvata. “Vojnu akademiju kopnene vojske Jugoslavenske narodne armije” je završio 1970. godine, a “Višu vojnu akademiju JNA” 1986. u Beogradu.
Godine 1991. nalazio se na zapovjednoj dužnosti JNA u Koprivnici. General Basarac među prvima se ( srpnju 1991. ) stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci, a blisko je surađivao s vrhom hrvatske države početkom 90-tih godina dok je još bio u JNA.
Dugoreško područje pamtit će generala Basarca kao čovjeka koji je Dugoj Resi u rujnu 1991. dao prva dva tenka T-55 i dva borbena vozila pješaštva koja su tada značila ne samo vojnu, već i iznimnu snažnu moralnu potporu ovdašnjim stanovnicima. Jedna od prvih dužnosti u HV-u bila mu je na mjestu zapovjednika 3. brigade ZNG-a, kasnije preimenovana u 3. gardijsku brigadu “Kune”, koja je djelovala na vinkovačko-vukovarskom bojištu.
General bojnikom HV-a postao je u listopadu 1992. godine. Nakon toga general Basarac je obnašao niz odgovornih dužnosti, bio je načelnik Uprave rodova Hrvatske kopnene vojske, zapovjednik Zbornog područja Zagreb i pomoćnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske za kopnenu vojsku od 1995. do 1998. Sudjelovao je u svim važnijim akcijama Hrvatske vojske, zaključno s Operacijom Bljesak i Operacijom Oluja gdje je vodio operacije oslobođenja Banovine.
U svibnju 1998. godine promaknut je u čin general pukovnika. Zbog doprinosa i zasluga tijekom službe u HV-u primio je niz visokih odlikovanja. Odlukom predsjednika Franje Tuđmana umirovljen je 30. rujna 1998. godine.
Dana 6. lipnja 2007. generalu Basarcu je iznenada pozlilo u Domu zdravlja u Ozlju, nakon čega je preminuo od posljedica srčanog udara
Ivica Orkan/Foto: press
