HRT je objavio ratnu fotografiju glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića iz vremena Domovinskog rata. Kako navode, Turudić se još 1990. godine uključio u pripreme za obranu Hrvatske, a 1991. kao dragovoljac pristupio je Zboru narodne garde, a potom i 127. virovitičkoj brigadi Hrvatske vojske.
“Svi moji prijatelji iz djetinjstva uzeli su pušku i otišli. Bio sam jedan od njih i podrazumijevalo se da idem. Nisam morao, a danas smatram privilegijom da sam branio svoj dom i svoju zemlju“, rekao je Turudić za HRT.
Ratne fotografije koje je ustupio HRT-u nastale su tijekom prisege 127. brigade, postrojbe koja je sudjelovala u nekim od najvažnijih operacija na zapadnoslavonskom bojištu. Tijekom rata Turudić je proveo više od 500 dana u borbenom sektoru, nakon čega se vratio pravosudnoj dužnosti.
U ratu mu je zapovjednik bio Mirko Petraš, danas poznati virovitički odvjetnik. I on je sudnicu zamijenio bojišnicom. Kao tadašnji predsjednik Općinskog suda u Virovitici stavio se na raspolaganje 127. brigadi i njezinim osnivačima.
“U bivšoj JNA završio sam Školu rezervnih oficira u Bileći te imao određena vojna znanja i sposobnosti, pa sam tako preuzeo zapovjedništvo 2. bojne 127. brigade. Njezin pripadnik bio je i Ivan Turudić“, kazao je Petraš.
“Činjenica da oružje uzmu i domovinu brane ljudi koji su imali istaknute uloge u svojoj sredini u miru imala je snažnu simboličku vrijednost. U ratu je to djelovalo mobilizacijski i psihološki, posebice jer je Turudić uvijek bio u prvim redovima. Obojica smo kao dragovoljci otišli u rat, na prvu crtu. U to vrijeme naša je postrojba zapravo stalno bila na prvoj crti”, ističe Petraš.
Dok je 127. brigada u jesen 1991. sudjelovala u prvim operacijama oslobađanja na području Zapadne Slavonije, Vukovar je gorio pod opsadom.
“Sjećam se pada Vukovara, svi ga se sjećamo. Slušali smo vijesti na radiju i javljanja Siniše Glavaševića. Ležim i stišćem hladnu cijev puške, osjećaji su pomiješani, kao u onoj pjesmi: ‘Nemir je u srcu, slušam vijesti, brojim korake…’“, prisjeća se Turudić.
Vukovar je teška tema i za njegova ratnog suborca.
“Dvaput sam zaplakao u ratu. Prvi put kad je pao Vukovar, a drugi put kada su u zasjedi poginuli dečki iz 2. bojne“, kaže Mirko Petraš.
Bila je to akcija oslobađanja sela Brusnik pokraj Pakraca 29. prosinca 1991. godine, kada je 12 pripadnika 127. brigade, predvođenih zamjenikom zapovjednika 2. bojne Vinkom Belobrkom, upalo u neprijateljsku zasjedu. Neki su odmah poginuli, dok su ostali zarobljeni i potom ubijeni.
To je bio najveći gubitak 127. brigade i grada Virovitice u Domovinskom ratu.
“Svake godine idem na komemoraciju koja se 10. siječnja održava kod spomen-obilježja u blizini sela Brusnik. Svake godine idem i na obilježavanje vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja”, kaže Turudić.
“Hrvatsku smo 1991. obranili, a 1995. oslobodili. U ratu smo bili puni samopouzdanja, mislili smo da možemo sve. To su zaista bili dani ponosa i slave. Može li se više ponoviti to vrijeme kada smo bili tako složni, puni elana i entuzijazma? Nisam siguran”, kaže Turudić.
Na ratištu je ostao do sredine 1992. godine. Nakon više od 500 dana provedenih u borbenom sektoru vratio se na virovitički sud. Potom odlazi u Zagreb, gdje 1998. postaje pomoćnik ministra pravosuđa. Nakon toga karijeru nastavlja na Županijskom sudu u Zagrebu, a potom i na Visokom kaznenom sudu. Hrvatski sabor imenovao ga je 2024. godine glavnim državnim odvjetnikom Republike Hrvatske.
Njegov ratni put, samo naizgled, stane u jednu rečenicu: dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik ZNG-a i 127. brigade Hrvatske vojske.
Jedna crtica u životopisu. A iza nje životna odluka. Znaš da poziv neće stići jer suci ne podliježu vojnoj obvezi, a ipak se odazoveš. I odeš. Iz sudnice na bojišnicu.
Megy M. /Foto: Privatni izvor
