U lipnju 1991. godine tada devetnaestogodišnji Luka Andrijanić došao je braniti Vukovar iz rodne Brusnice Velika kraj Bosanskog Broda u BiH. Pristupio je 4. bojni Treće gardijske brigade i pridružio se odvažnoj skupini branitelja Borova naselja.
Samo nekoliko mjeseci prije toga izišao je iz JNA na Batajnici sa znanjem i iskustvom vrhunskog protuavionca, kao najbolji u klasi. Tijekom obrane od napada neprijateljskog zrakoplovstva, u razdoblju od samo nekoliko dana u kolovozu 1991., Luka je oborio četiri aviona. Ipak, poginuo je 20. rujna 1991. godine, samo tri dana pred svoj 20. rođendan.
– Luka, ne samo da je bio pripadnik 4. bojne Treće gardijske brigade on je bio istinski dragovoljac. On i ostali pripadnici narodne garde ne razmišljajući, ne kalkulirajući stavili su svoje živote na raspolaganje i pijedestal za Republiku Hrvatsku – rekao je predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Josip Jakobović.
U znak sjećanja na njegovu hrabrost i žrtvu u obrani Republike Hrvatske, svijeće i vijence danas su na njegovom grobu u Slavonskom Brodu položili Lukini roditelji i brat, brojna izaslanstva, njegovi bivši suborci te članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata.
Bili su to prvi neprijateljski zrakoplovi koji su srušeni u Domovinskom ratu. Mladić iz Velike Brusnice pokraj Bosanskog Broda poginuo je postavljajući mine na Trpinjskoj cesti. Luka Andrijanić posmrtno je odlikovan „Redom Nikole Šubića Zrinskog”, odličje su primili njegovi roditelji.
Luka Andrijanić oborio je prve agresorske avione 24. kolovoza 1991. na samom početku bitke za Vukovar. Poginuo je na današnji dan, tri dana prije 20. rođendana dok je postavljao mine.
Kako je teklo obaranje prvih aviona
-Jedino je Luka znao pucat s tim protuzrakoplovnim topom 20/3 i nitko drugi, a Ivica Arbanas je izdao zapovijed da se puca na avione. Luka Andrijanić trocjevcem je pogodio dva neprijateljska aviona koji su dolazili iz Srbije, ponovno raketirati silos Đergaj. Jedan je pao odmah, a drugi na vojvođanskoj strani Dunava. Tjedan dana poslije, 31. kolovoza 1991. u središnjem dnevniku HRT-a predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, u svojstvu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, javno je pohvalio zapovjednika obrane grada Ivicu Arbanasa za uspješnu obranu Vukovara i rušenja 4 neprijateljska zrakoplova i uništavanja 12 tenkova i oklopnih vozila, a Luka, fantastičan mladić, bio je naš heroj – priča Ivan Anđelić – Doktor koji je skupa s Lukom bio svaki dan od 15. lipnja otkad je mladi Luka došao u Vukovar.
‘Lipi, kad se budem ženio ti češ mi biti kum’
Luka Andrijanić pristupio je dragovoljno ZNG-u upravo tog 15. lipnja zajedno s prijateljima iz Velike Brusnice kraj Bosanskog Broda Stjepanom Čičkom i braćom Josipom i Ilijom Paradžik. On je bio najmlađi od četvorice. Luka je JNA služio u Batajnici i bio protuavionac, najbolji u klasi.
– Luka, Josip Jakobović i Marjan Balić bili su kao jedno, nisu se ni minute razdvajali, nerazdvojni trojac. Oni su bili posada za rušenje aviona, a Luka kao njihov zapovjednik. Marjan Balić je bio vozač, a Josip Jakobović bio je desna ruka Luke Andrijanića koji je kao Vukovarac upao u ekipu zbog dobrog poznavanja terena. On je bio policajac i znao je svaku kuću u Vukovaru – kaže Ivan Anđelić. Lukinii pomoćnici su još bili Antun Bekčević i Zvonimir Hincak.
– Luka je bio mirne naravi, dobar, odgovoran i pouzdan, ma duša od čovjeka. A tako mlad dečko. A bio je i zgodan, stasit mladić i za njim su letjele djevojke. Rekao je zapovjedniku Arbanasu jednom prilikom ‘Lipi, kad se budem ženio ti češ mi biti kum’ – prisjeća se Doktor.
Nažalost ni 20. rođendan nije dočekao. Poginuo je tri dana ranije, na današnji dan prije točno 28 godina.
Doktor se prisjetio Lukine smrti
– Marjan Balić zove na motorolu zapovjednika Ivicu Arbanasa i mene. Kaže nam ‘Lipi i Doktore, dođite odmah u bolnicu, trebamo vas Luka i ja’. Krenuli smo, nismo znali što se događa. Ma nije prošlo ni 10 minuta, a već smo bili tamo. Dolazimo, a Marjan, sav u suzama, izlazi pred nas iz stare crvene Lade i govori nam: ‘Luka je poginuo’.
Ja otvaram vrata, Luka leži, glava mu zabačena, ne vidim mu lice. Ali odjeća je sva poderna na njemu i vidim mu ožiljak na koljenu. Zapamtio sam taj ožiljak jer smo u pauzama bitaka, kad bi uhvatili pola sata mira, pa da se opustimo malo, znali zajedno u ekipi igrati nogomet. Šok, stisnulo nas u grlu, onaj osjećaj da si izgubio čovjeka kao rođenog brata – priča Ivan Anđelić Doktor.
Zadnje riječi: ‘Bačulin pomagaj’
Luka je nastradao tijekom postavljanja protupješačkih mina ispred svojih položaja na kojima se očekivao dolazak neprijateljske pješadije. Tijekom postavljanja mina, počeo je minobacački napad. Silina udara Luku je iznenadila i samo jedan trzaj rukom, mala neopreznost prema mini koju je postavljao koštala ga je života. To su trebali raditi mineri, ali nisu se pojavljivali. Samo su donijeli mine i rekli da će doći kada budu imali vremena. Luka je rekao da ih ide sam postaviti jer je vidio u JNA kako se to radi.
Lukini roditelji sa slikom svog sina | Foto: Franjo Lepan/24sata
– Doslovno mu je pukla mina u rukama. Trenutna smrt. To je bila raspriskavajuća protupješačka mina. Potezna. Možete samo zamisliti kako je izgledao od tih gelera. Da je bilo sedam, osam ljudi oko njega svi bi poginuli. Strašna razorna moć. Zadnje njegove riječi bile su upućene upravo suborcu Marjanu Baliću, koji je pratio Luku kada je postavljao mine. Rekao mu je samo ‘Bačulin pomagaj’, priča nam Doktor
– Marjan Balić je nakon pada Vukovara završio u srbijanskim koncentracijskim logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica, gdje je proveo 9 mjeseci. Poslije izlaska iz logora dobio sina i kako drukčije da ga nazove nego po svome poginulom suborcu Luki. Svi smo i dalje u kontaktu s njegovim roditeljima. I Jakobović, Arbanas, Marjan i ja. Kao da smo njihovi članovi obitelji – zaključio je Anđelić.
Lipi je izdao zapovjed
Toga je dana zapovjednik obrane grada Vukovara Ivica Arbanas izdao je zapovijed dežurnom centru tj. u gimnaziji, Ivanu Anđeliću Doktoru da ekipa sa protuavionskim topom ode na položaje prema silosu Đergaj te da ga obrani od napada aviona JNA.
Mjesec dana ranije, točnije 27. srpnja, a to treba spomenuti, na našu vojarnu Nikole Šubić Zrinski kod Opatovca, gdje je bila smještena 4. bojna ZNG, izvršen je zračni napad i tom je prilikom ranjeno četvero pripadnika ZNG-a: Josip Prelčec ranjen je u nogu, Antun Bekčević u glavu, Goran Mađarević je izranjavan po cijelome tijelu, a Josip Jakobović ranjen je u glavu.
Tada je zapovjeđeno da se glavnina snaga izvuče u grad Vukovar, a jedan vod ostane čuvati vojarnu kod Opatovca.
Dana 24. kolovoza od rani jutarnjih sati neprijateljski zrakoplovi JNA napadaju vojarnu ZNG na Opatovcu, napadaju silos Đergaj gdje su naši gardisti i napadaju objekte u Borovu Naselju.
Luka Andrijanić je tada rekao da nema vozača pa je Ivan Anđelić odredio Josipa Jakobović da povede ekipu u izvršavanje borbene zadaće i da odabere najbolju poziciju za djelovanje. Zapovjednik Ivica Arbanas je posadi na odlasku rekao da se jave Blagi Zadri da su u njegovoj zoni odgovornosti i kad se sve postavi da ga izvjesti da je sve spremno.
Jakobović je odobrao poziciju koja se Luki jako svidjela. To je odmah javljeno zapovjedniku Arbanasu i on se odmah priključio posadi.
U 14 sati zrakoplovi JNA napadaju Osijek, a u Vukovar u poslijepodnevnim satima dolaze četiri ‘Super Galeba G-4’.Rade krug u formaciji za napad i počinju pucati. U tom trenutku zapovjednik Arbanas izdaje zapovijed da se ruše avioni.
Zanimljivo je da naprijateljski avioni koju su mjesec dana ranije raketirali našu vojarnu na Opatovcu i tada su među ostalim bili ranjeni Antun Bekčević i Josip Jakobović, dana 24. kolovoza njih dvojica zajedno sa Lukom Andrijanićem sudjeluju u akciji rušenja aviona.
– I eto, da su prvi naši ranjeni sudjelovali u tome da te iste avione koji su ih raketirali obore. To je bila Božja ruka pravde da baš oni sudjeluju u tome da ruše avione – kaže Ivan Anđelić Doktor.
M.M. /Foto: hrt/press
