Ponovno se oglasila se prva dama Ukrajine Olena Zelenska. Poslala je otvoreno svjetskim medijima.
“Veliki broj medijskih kuća iz cijelog svijeta poslao je zahtjev za intervju. Ovo pismo služi kao moj odgovor na te zahtjeve i moje je svjedočanstvo iz Ukrajine.
Ono što se dogodilo prije nešto više od tjedan dana bilo je nemoguće povjerovati. Naša zemlja je bila mirna; naši gradovi i sela bili su puni života. 24. veljače svi smo se probudili uz najavu ruske invazije. Tenkovi su prešli ukrajinsku granicu, avioni su ušli u naš zračni prostor, raketni bacači okružili naše gradove.
Unatoč uvjeravanjima propagandnih kuća koje podržavaju Kremlj, koji ovo nazivaju “specijalnom operacijom” – to je, zapravo, masovno ubojstvo ukrajinskih civila.
Možda najstrašnija i najrazornija u ovoj invaziji su žrtve djece. Osmogodišnja Alice koja je poginula na ulicama Okhtyrke dok ju je djed pokušao zaštititi. Ili Polina iz Kijeva, koja je umrla u granatiranju sa svojim roditeljima. 14-godišnji Arsenij pogođen je olupinom u glavu, a nije se mogao spasiti jer hitna pomoć nije mogla doći na vrijeme zbog intenzivnih požara.
Kad Rusija kaže da ‘ne vodi rat protiv civila’, ja prvo navodim imena ove ubijene djece.
Naše žene i djeca sada žive u skloništima i podrumima. Najvjerojatnije ste svi vidjeli slike sa stanice metroa u Kijevu i Harkivu, gdje ljudi leže na podu sa svojom djecom i kućnim ljubimcima – zarobljeni ispod. Ovo su za neke samo posljedice rata, za Ukrajince je to sada stravična stvarnost. U nekim gradovima obitelji ne mogu izaći iz skloništa nekoliko dana zaredom zbog nediskriminiranog i namjernog bombardiranja i granatiranja civilne infrastrukture.
Prvo novorođenče rata ugledalo je betonski strop podruma, prvi dah im je bio oštar zrak podzemlja, a dočekala ih je zarobljena i terorizirana zajednica. U ovom trenutku postoji nekoliko desetaka djece koja nikada u životu nisu spoznala mir. Ovaj rat se vodi protiv civilnog stanovništva, a ne samo granatiranjem.
Neki ljudi zahtijevaju intenzivnu njegu i kontinuirano liječenje koje sada ne mogu primiti. Koliko je lako ubrizgavati inzulin u podrumu? Ili dobiti lijekove za astmu pod jakom vatrom? Da ne spominjemo tisuće oboljelih od raka čiji je esencijalni pristup kemoterapiji i liječenju zračenja sada odgođen na neodređeno vrijeme.
Lokalne zajednice na društvenim mrežama iskazuju očaj. Mnogi ljudi, uključujući starije, teško bolesne i one s invaliditetom, su nemoćno odsječeni, završili daleko od svojih obitelji i bez ikakve potpore. Rat protiv tih nevinih ljudi je dvostruki zločin.
Naše ceste su preplavljene izbjeglicama. Pogledajte u oči ovih umornih žena i djece koji sa sobom nose bol i bol u srcu ostavljanja voljenih i života kakav su znali iza sebe. Muškarci koji ih dovode na granice liju suze kad se rastaju od svoje obitelji, ali hrabro se vraćaju da se bore za našu slobodu. Unatoč svom ovom užasu, Ukrajinci ne odustaju.
Agresor Putin mislio je da će Blitzkriegom osvojiti Ukrajinu. Ali on je podcijenio našu zemlju, naš narod i njegov patriotizam. Ukrajinci, bez obzira na političke stavove, maternji jezik, uvjerenja i nacionalnosti, stoje u nevjerojatnom zajedništvu
Dok su se propagandisti Kremlja hvalili da će ih Ukrajinci dočekati s cvijećem kao spasitelje, oni su uzvratili Molotovljevim koktelima.
Zahvaljujem građanima napadnutih gradova, koji su koordinirano pomogli potrebitima. Oni koji nastavljaju raditi – u ljekarnama, trgovinama, javnom prijevozu i socijalnoj službi – pokazuju da u Ukrajini život pobjeđuje.
Odajem priznanje onima koji su pružali humanitarnu pomoć našim građanima i zahvaljujem na kontinuiranoj podršci. A našim susjedima koji su velikodušno otvorili svoje granice kako bi pružili utočište našim ženama i djeci, hvala što ih čuvate, kada nas je agresor učinio onemogućenim za to.
Zahvaljujem svim ljudima širom svijeta koji se okupljaju da podrže Ukrajinu. Vidimo to! Ovdje smo, gledamo i cijenimo vašu podršku. Ukrajina želi mir. Ali Ukrajina će braniti svoje granice. Braniti svoj identitet. Nikad se neće predati.
U gradovima u kojima traje granatiranje, gdje se ljudi pod ruševinama i ne mogu danima izaći iz podruma, potrebni su nam sigurni koridori za humanitarnu pomoć i evakuaciju civila na sigurno.
Što nam treba i o čemu pričamo širom svijeta – zatvorite nebo! Skinite konačno bijele rukavice, ionako nećete moći zadržati neutralnost. Jer sljedeći put Putin možda dođe upravo vama. Zatvorite nebo, a mi ćemo sami voditi rat na zemlji.
Apeliram na vas, dragi mediji: nastavite pokazivati što se ovdje događa i nastavite pokazivati istinu. U informacijskom ratu koji vodi Ruska Federacija svaki dokaz je presudan.
Ovim pismom svjedočim i želim da svijet zna: rat u Ukrajini nije rat “tamo negdje”. Ovo je rat u Europi i na granicama EU. Ukrajina zaustavlja silu koja sutra može agresivno napasti vaše gradove pod izgovorom spašavanja civila. Ako ne zaustavimo Putina, koji prijeti nuklearnim ratom, neće biti sigurnog mjesta na svijetu za nikoga od nas.
Znam – ovoo je kao noćna mora, prije tjedan dana izgledalo je kao pretjerivanje, ali to je stvarnost u kojoj trenutno živimo. I ne znamo koliko će trajati.
Ali mi ćemo definitivno pobijediti. Mi smo jedni za druge i imamo oružje koje se zove jedinstvo. Jedinstvo u ljubavi s Ukrajinom.
Slava Ukrajini!
