U potragu za nestalim Matejem Perišem iz Splita uključio se i Igor Jurić iz Subotice, otac tragično stradale Tijane Jurić.
“Ne postoji nijedna snimka na kojoj se vidi da on ulazi u vodu. Ne postoji snimka koja pokazuje da se vratio stepenicama. Ta stvar je jako čudna. Moram reći da u cijeloj priči nešto ne štima. Mnogo je kontroverzi. Gdje je ostatak snimaka, cijeli taj dio grada je pod kamerama. Nevjerojatno je da mu se odjednom gubi trag…”, rekao je Jurić prije dba dana.
Ističe da se divi Nenadu Perišu: “On daje umirujuće poruke. Svaka mu čast i divim mu se na tome kako se drži… Ja nisam mogao tako.”
Igor Jurić je otac 15- gbodišnje djevojčice Tijane Jurić, otete i ubijene 2014. godine. Osnivač je zaklade koja nosi njeno ime i Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, a u javnosti se često javlja oko problematike nestalih osoba.
Tko je bila Tijana Jurić?
Tijana Jurić, djevojka iz Subotice u Vojvodini, oteta je, mučena, zlostavljana i ubijena 25. srpnja 2014. Imala je samo 15 godina.
Riječ je o slučaju koji se danima intenzivno pratio. U prvom redu zbog ovog slučaja i medijske pažnje koju je izazvao, 2019. godine je Srbija izglasala zakon o doživotnoj kazni zatvora za najteža kaznena djela, uključujući teško ubojstvo, silovanje i obljubu djece, trudnica i nemoćnih osoba.
Zakon je postao poznat kao Tijanin zakon.
Tijana se te kobne subote bila vratila s mora, s crnogorske obale, gdje je bila na školskom izletu. Otišla je u selo Bajmok i ondje navečer izašla s prijateljima. Ljetni odmor je, kao i ranijih godina, provodila kod djeda i bake na selu. Tog je ljeta bila upisala srednju glazbenu školu, želeći učiti etno pjevanje i usavršiti sviranje violončela. Život je tek bio pred njom.
Otišla vratiti majicu koju je posudila
S prijateljima je otišla na malonogometni turnir, koji se održava u zaseoku Rata, i ostala s njima cijelu večer. Oko ponoći je krenula kući u društvu jedne prijateljice i prijatelja, no na pola puta odlučila je da se mora vratiti kako bi vratila majicu s kapuljačom koju joj je prijatelj bio posudio. Prijatelj je predložio da vrati majicu umjesto nje, ali ona ga je odbila.
Rastali su se nekih 200 metara od kuće njene bake i djeda. Tijanin otac je kasnije, osobnom istragom, uspio rekonstruirati kuda je išla i što se dogodilo. Na putu prema Sportskom centru Rata Tijana je oko pola sata iza ponoći susrela još nekoliko prijatelja koji su je pitali kamo ide, a ona im je odgovorila da ide vratiti posuđenu majicu. Prešla je željezničku prugu i zemljanim putem nastavila prema sportskom terenu, na kojem ju je čekao prijatelj, vlasnik majice.
Prijatelj je, kad je vidio da Tijana ne dolazi, krenuo ususret njoj. Ali nesretna djevojčica u tom je trenutku već bila oteta. Pronašao je samo njenu tenisicu, tzv. Starku. Igor Jurić je na temelju svoje istrage zaključio da je od trenutka kad je zadnji put viđena do trenutka kad je njena tenisica pronađena prošlo najviše sedam minuta. Pretpostavlja se da je nasilno ugurana u automobil, a da joj je tenisica ispala dok se otimala.
Potraga trajala 12 dana
Tijanu su prijatelji te noći počeli zvati na mobitel i slati poruke na Facebook, ali ona nije odgovarala, a nakon dva sata isključio joj se i mobitel. Iste noći djeca i drugi stanovnici Bajmoka počeli su je tražiti po selu i okolnim zaseocima i njivama. Uskoro se uključila i policija, a onda i žandarmerija, uz policijski helikopter i pse tragače.
Tijanin otac, koji se odmah vratio iz Belgije, gdje je radio kao nogometni trener, kasnije je rekao da je otkrio kako je policija ustvari mogla pravovremenom intervencijom pronaći njegovu kćer preko signala mobitela da ga je odmah po nestanku locirala.
Policija je ispitala sve za koje je sumnjala da bi mogli biti umiješani u njen nestanak, ali tragova nije bilo. A onda je u ponedjeljak lociran signal njenog mobitela oko dva kilometra od granice s Mađarskom. U potragu je uključena i mađarska policija, čak i Europol i Interpol. Pojavljivale su se raznorazne teorije: da su Tijanu oteli trgovci ljudima, kamatari kojima je njen otac navodno dugovao, čak i migranti ili neka vjerska sekta.
Okrutan zločin mesara iz Beogrtda
A onda je 7. kolovoza, trinaestog dana potrage, objavljeno da je uhićen ubojica Dragan Đurić, 34-godišnji mesar iz beogradskog naselja Surčin. Srpski ministar policije Nebojša Stefanović potvrdio je na press-konferenciji tog dana da je Đurić uhićen dan ranije u svojoj mesnici. Prema ministrovim riječima, on je “potpuno mirno rezao meso i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo”, uz “potpunu odsutnost bilo kakvog kajanja, potpunu odsutnost bilo kakvog ljudskog ponašanja”.
Đurić, inače visok dva metra i težak preko 100 kilograma, prvo je negirao da je oteo i ubio Tijanu Jurić, ali kad je pao na poligrafskom testiranju, slomio se i priznao svoj stravični zločin istražiteljima.
Prema njegovoj priči, pijan je vozio i udario djevojčicu automobilom, a kad je ona počela zapomagati i zvati upomoć, udario ju je više puta u glavu i ubacio u automobil. Potom ju je odvezao na polje, gdje ju je, po svemu sudeći, svukao, pokušao silovati i zatim je zadavio majicom – onom istom koju je htjela vratiti prijatelju. Nakon toga je, kaže, tijelo vratio u auto i prevezao ga desetak kilometara od Sombora, gdje ga je zakopao na divljem smetlištu, udaljenom 23 kilometra od mjesta na kojem ju je oteo. U prtljažniku automobila pronađena je i lopata kojom ju je zakopao. No prije toga je navodno stao u lokalnoj krčmi i nastavio piti.
Međutim, policijska istraga je utvrdila da Đurić svoju žrtvu uopće nije prvo udario automobilom. Đurić je također poricao da je silovao Tijanu, da bi naknadno priznao da ju je seksualno zlostavljao. Tužiteljstvo je, pak, ustvrdilo da ju je pokušao silovati, a zatim je ubio da bi prikrio pokušaj silovanja, kako je tada pisao srpski Blic.
Osuđen je na 55 godina zatvora, 40 za teško ubojstvo i 12 godina za pokušaj silovanja, što je objedinjeno u maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora.
M. Marković/Foto: press
