Ozbiljni problemi Vicka Budilicu prikovali za krevet: “Jedni mi je želja da prohodam”

6 veljače, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Omiljeni radijski voditelj, Trpimir Vicković, poznatiji kao Vicko Budilica, početkom prosinca prošle godine je zaražen koronavirusom, a zbog komplikacija čak je tri tjedna proveo u KB Dubrava.



Posljednja dva tjedna smješten je u Stubičkim toplicama gdje se oporavlja od bolesti koja je razorila živce u njegovim nogama zbog čega Vicko ne može samostalno hodati.

– Zadovoljan sam kako ide oporavak, osjećam već razliku na sebi. Spreman sam uložiti puno truda u oporavak i već sad vidim da mi svaka terapijska grupa i svaka terapija čini zanimljiv napredak i u tjelesnom smislu i u psihičkoj pripremi za budući napredak – ispričao je Vicko za Večernji list.

Iako su liječničke prognoze optimistične, pred njim je sada dugi oporavak.

– Kad sam bio na ispitivanju provodljivosti živaca i njihove osjetljivosti, jedan mi je liječnik objasnio da se 1 milimetar živca oporavlja jedan dan. Ja imam samo do koljena 40 cm tako da će to potrajati i više od 400 dana, no ne brojim dane, nego želim osjetiti svoja stopala, želim osjetiti svoje noge, želim koračati svojim nogama i funkcionirati kao prije – ističe Vicko koji ni sam ne zna je li njegovo stanje posljedica zaraze koronavirusom.

– Činjenica je da sam bio zaražen koronavirusom, a je li ovo posljedica ili uzrok, ne znam. U medicini nije još puno toga objašnjeno, no da sam imao predispoziciju za slabe živce – jesam, jer sam dijabetičar. Srce mi je zdravo, tlak mi je odličan, vrijednosti šećera su u normali. Osjećam da sam prebolio obostranu upalu pluća jer se brže zadišem i umaram, ali unatoč tome ne gubim volju za vježbanjem – kaže.

Iskustvom u COVID bolnici izuzetno je zadovoljan, a zbog svega što je vidio u KB Dubrava u tri tjedna dok je ležao na odjelu neurologije kaže da je hrvatsko zdravstvo daleko iznad prosjeka EU, a posebne pohvale uputio je medicinskom osoblju.

Dobro došao, Vicko budilica

– Tijekom života nisam previše bio u bolnici, no bio sam zadivljen tom uigranošću i tim strastvenim medicinarima koji su bez nećkanja ulazili u sobe i brinuli se o nama. Bili su uvijek vedri i spremni za suradnju čak i s onim ljudima koji nisu bili toliko vedri i raspoloženi kao i ja. Mene moj duh nikada neće napustiti. Uvijek sam imao interakciju s njima. Ležao sam na odjelu neurologije gdje je bilo jako teških slučajeva, gdje ljudi uopće nisu komunicirali, ali vidjela se ta pažnja koju posvećuju nemoćnima. To u javnosti nije toliko poznato, nego se uvijek stavljaju neke negativne konotacije – ističe Vicko.

– Pitaš se odakle su ti ljudi stigli, zar oni nemaju svoje probleme i dileme u životu, a oni na kažu “to je naš posao”. To je debeli poziv, to ne možete raditi za plaću – naglašava voditelj pa se prisjeća i jedne zanimljive situacije koju će zauvijek pamtiti.

– Kad sam išao na jedan pregled, jedna inženjerka koja ga je vodila na svojoj je kuti napisala “Dobro došao, Vicko budilica“. To me oduševilo totalno. Vi ste u lošem stanju, idete na pregled, ne znate što vam je, sumnjate uvijek na najgore jer je to nepoznat virus i onda vas netko tako dočeka i odjedanput vam je svijet bolji i preplavi vas jedan optimizam – kaže Vicko i  objašnjava kako provodi  vrijeme na rehabilitaciji s obzirom na to da zbog pandemije još uvijek nema posjeta.

– Još nisam sposoban sam otići do zajedničke prostorije gdje je TV i natrag. Možda bih mogao otići tamo, ali ne znam kako bih se vratio. Ne želim da me voze u kolicima, nego želim malo po malo osvajati teritorij. Prvi dan dobio sam WiFi i onda si na mobitelu pregledavam portale, pa malo društvene mreže. Cimer si voli kupiti novine, on je stara škola pa si to malo komentiramo. Lijepo se družimo i razgovaramo: ne gledam TV, ne slušam radio, našao sam si nekoliko lijepih knjiga hrvatskih modernih nepoznatih pjesama. Jako puno razmišljam o tome što se meni dogodilo – odgovara Vicko. Priznaje i da mu posao na radiju strašno nedostaje.

“Da mi je doći na Cvjetni trg”

– O da, radio mi itekako fali. I dalje se budim u četiri ujutro. Fali mi dinamika, ja sam sve vrijeme bio fokusiran i u dinamici, a sada je odjednom sve drukčije – uzvraća Vicko. Za kraj nam je otkrio i čemu se najviše nada nakon izlaska iz toplica.

– Da ću hodati na svojim nogama, da ću hodati kako god i da ću moći kroz svoj kvart Voltino proći i pozdraviti sve svoje susjede, da si mogu sjesti na bus koji ide do Mažuranca, da se mogu prošetati kroz centar grada, da dođem na Cvjetni i pozdravim svog pečenjara, da dođem na Jelačićev plac, odem na Dolac. Želim si da mi se vrati ono što mi se izgubilo 2020. i da mnoge ljude koje sam vidio izdaleka sada vidim malo iz bližeg, ali na svojim nogama.

Želim si da ne moram više trošiti zdravstveni sustav jer sam ga sada upoznao uzduž i poprijeko, da mi djeca budu zdrava, da mi žena ostane normalna i da mi bankovni račun ne ode u minus. Vedar duh će me i dalje pratiti, to nije upitno, vidjeli smo i gora vremena i teže situacije i ostali smo živi, preživjet ćemo i ovo – zaključuje Trpimir Vicković Vicko.

Megy M. /Foto: zabavni.hr


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •