Pupovac imenovao troje zastupnika koji su ‘antisrpski orjentirati’: Prvi je Škoro…

25 travnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komemoracija povodom obljetnice proboja iz ustaškog logora Jasenovac protekla je ove godine u sjeni analiza tko je s kim i zašto položio vijenac, odnosno cvijet. Jedinstveno odavanje počasti žrtvama tako se održalo samo godinu dana.



Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, s kojim smo razgovarali u četvrtak prije početka komemoracije, bio je u izaslanstvu s Ognjenom Krausom, Veljkom Kajtazijem i Franjom Habulinom, piše Novi list.

– Savjet Spomen-područja Jasenovac predložio je da tako bude, uz obrazloženje da tako nalažu epidemiološke mjere. Svi koji su to htjeli, mogli su sudjelovati u protokolu. Što se tiče spora između predsjednika Republike i Vlade vezano za polaganje vijenca, ne bih htio o tome govoriti.

Vi ste, dakle, zajedno s Krausom, Kajtazijem i Habulinom, bili voljni vijenac položiti s trojicom predsjednika, Zoranom Milanovićem, Andrejom Plenkovićem i Gordanom Jandrokovićem.

– Da je bio drukčiji prijedlog protokola, mi bismo doista položili vijenac u takvom sastavu. Za nas je bitno da se komemoracija održi, da bude dostojanstvena, bez provokacija, bez bilo kakvih gesta koje bi vrijeđale sjećanje na žrtve tog logora.

Kad je u pitanju sama forma, bilo nam je svejedno. Spremni smo bili na protokol kakav je predložio Savjet Spomen područja Jasenovac, a i na ovakav o kojem govorite. To smo u ponedjeljak ujutro odlučili Kraus, Kajtazi, Habulin i ja.

Može li se onda reći da sve vi manje osjetljivi nego premijer Plenković, koji nije želio vijenac položiti s Milanovićem jer ga je on vrijeđao, a i vi ste nedavno bili predsjednikova retorička meta?

– O tome tko je koga proteklih tjedana vrijeđao, ne bih. Nije to na dan komemoracije za mene prioritet. Postoje razni načini na koje se može manifestirati odnos prema onom koji je izvor uvreda. Ja sam spreman birati način za koji smatram da je najprikladniji za kulturu komuniciranja u javnom političkom govoru.

Nisam previše obavješten o tome kako se uoči komemoracije odvijala komunikacija između predsjednika Republike i premijera. Znam da je predsjednik donio odluku da sa svojom delegacijom ide u 11 sati, to nam je bila prva informacija i na osnovu nje smo odlučili kako ćemo mi postupiti. Kasnije smo čuli za termin Vlade i Sabora.

S obzirom da je premijer rekao da više nikad neće položiti vijenac s Milanovićem, to znači da se to neće dogoditi niti prilikom iduće komemoracije u Jasenovcu.

– Prihvatili smo da ove godine bude kako je bilo zbog epidemioloških razloga. Vjerujem da će ovi drugi razlozi ipak uskoro biti iza nas. Bila bi šteta da odnosi između predstavnika državnog vrha i dalje budu kakvi su u posljednje vrijeme.

Znamo što je bilo između Milanovića i vas, ali u vezi sa zakonskom zabranom javne uporabe ustaškog pozdrava »Za dom spremni« i ostalih simbola NDH, vaši se stavovi više podudaraju s njegovim nego s onima što ih zastupa predsjednik Vlade. Naime, premijer tvrdi da postoje forme i prigode u kojima taj pozdrav ipak treba tolerirati.

– Naš stav o NDH, zločinima koje je ta država ostavila iza sebe, rasnim zakonima koji su bili na snazi u njoj, sistemu istrebljivačkih logora, politici istrebljenja cijelih naroda, vrlo je jasan. Ne samo »Za dom spremni«, kao najistaknutije simboličko mjesto, nego svi simboli, svi pokušaju »pranja« tog pozdrava odnosno te monstruozne tvorevine nastale u krilu fašističkih i nacističkih sila, za nas su neprihvatljivi.

Ustaški pokret bio je jedan od najzločinačkijih ikad, posebno na južnoslavenskom području. Za nas to nije samo pitanje sjećanja na žrtve nego slobode svakog čovjeka u Hrvatskoj i odnosa sa susjednim narodima, s kojim, barem zadnjih 200 godina, dijelimo slobodarska stremljenja. Taj pozdrav, simboli NDH, imena ljudi iz tog režima, pjesme, kao i umanjivanje broja žrtava, neprihvatljivi su nam u bilo kojim okolnostima.

Ali, prilično je izvjesno da u Saboru neće biti usvojena inicijativa Ognjena Krausa za zakonsku zabranu svega toga.

– Ne bih u to bio tako siguran kao vi. O tome se još razgovara.

Iz HDZ-a su došle poruke da oni ne mogu za to glasovati i da se pridržavaju zaključaka onog vijeća koje je vodio akademik Zvonko Kusić.

– Dobar dio argumentacije prijedloga izmjena Kaznenog zakona o kojem govorimo, potječe upravo iz dokumenta koji spominjete. Bit će zato zanimljivo čuti kako to da neke naše kolege u Saboru misle da bi ovaj prijedlog bio u suprotnosti s tim dokumentom. Osim toga imamo i presudu Ustavnog suda…

… ali i nekih nižih sudova.

– O tim odlukama ne želim govoriti, bilo ih je svakakvih. Bilo ih je i onih, kao što je posljednja, skandalozna, presuda Visokog prekršajnog suda, koje odobravaju javnu upotrebu »Za dom spremni«. Oni su taj pozdrav u Thomposonovoj pjesmi opravdali kao mobilizacijsko sredstvo u ratnoj situaciji, kao nešto čime je pobuđivano domoljublje.

Stoga je za mene mjerodavna presuda Ustavnog suda, čiju odluku, kao i, primjerice, u sporu u vezi izbora predsjednika Vrhovnog suda, svi moraju poštovati. Što god tko mislio o njoj, tu odluku sada poštuju doista svi. Ne možemo onda u slučaju presude Ustavnog suda o »Za dom spremni«, o Endehaziji, pristati da nju neki i ne moraju poštovati. Ozbiljan je to problem i u pravnom i u političkom poretku. To je sramno mjesto i našeg pravosuđa i naše politike. 

Ako postoje presude u kojima se konstatira da su zločini bili ljaga na Domovinskom ratu, kako je onda moguće da se »Za dom spremni«, koji su koristile pojedine formacije, ne smatra također ljagom na Domovinskom ratu nego čak doprinosom mobilizaciji ljudi? To sam pitanje postavio i u našim internim razgovorima. Vrijeme je da sve segmente naše povijesti očistimo od toga.

O tome se predsjednik Vlade ne slaže s vama.

– Dopustite da sam prosuđujem s kim se podudaram u stavovima. I o tome kakvi su čiji javni i nejavni stavovi.

Hoćete li vi biti u Saboru za zakonsku zabranu »Za dom spremni«, neovisno o konačnom stavu HDZ-ovih zastupnika?

– Naš je interes da u ovom započetom procesu dođemo do suglasnosti. Ako postoji suglasnost da je taj pozdrav nije prihvatljiv…

… ni u grbu HOS-a?

– Ni u grbu HOS-a. Volio bih da je SDP-ova vlada imala takav stav kada su odlučivali o registraciji te udruge. Pozdravu »Za dom spremni« ne može biti mjesto niti u grbu udruge HOS-a.

Postoji li u Hrvatskoj izražen problem nekakve ustašofilije?

– Postoji problem toleriranja historijskog relativizma. Otvoren je prostor za erupciju stavova koji su ustašofilski. To nasljeđe NDH pojedine političke grupacije ne žele vrednovati kako ga je historija vrednovala i drže Hrvatsku taocem takve svoje pozicije. S tim pozdravom i nesuočavanjem s njim, Hrvatska ne može biti dovoljno slobodna zemlja i ljudi u toj zemlji ne mogu biti dovoljno slobodni.

Izostanak osude tog pozdrava, ne samo u zakonskim sankcijama nego i u javnim, obrazovnim, crkvenim porukama, znači da Hrvatska neće u međunarondoj zajednici biti priznata kao što bi bila da je suprotno.

Bi li represivno trebalo djelovati i prema onima koji umanjuju službeni broj žrtava Jasenovca?

– Kazneni zakona predviđa kaznu zakona do tri godine za one koji negiraju zločin genocida, ratni zločin i stvar je sudova da konačno počnu primjenjivati članak 325. i baviti se raširenom praksom negiranja i relativiziranja zločina.

Naravno, nisu dovoljne presude, potreban je jasan javni stav o tome što je bila ta NDH i što je ostalo iza te tvorevine. Kod nas se nekako uvriježilo mišljenje da je to bio izdajnički režim zato što je Italiji prepustio Dalmaciju i Zadar. Ima čak i ljudi lijeve orijentacije koji ne smatraju da je to, a ne zločin, najveći krimen NDH. To se mora mijenjati.

U javnom prostoru se više treba govoriti o tome što je bila Endhazija, što su bili Jasenovac, Jadovno, Danica, Dudik, što je bio cijeli taj sistem logora i kakav je to bio režim prema Srbima, Židovima, Romima, pa i Hrvatima drukčijeg mišljenja.

Toga nema dovoljno, tek ove godine je povodom 10. travnja bio u novinama jedan veći broj tekstova o karakteru NDH i to je zaista ohrabrujujuće i tim putem trebamo nastaviti.

Prošli ste tjedan upozorili na antisrpske istupe u Saboru. Imenovali ste samo Miroslava Škoru, kojeg se nekad pogrdno nazivalo srpskim zetom, a sada ga se, eto, optužuje za antisrpski govor u Saboru.

– Tko je čiji zet odnosno čija je žena Srpkinja ili Židovka, nikog od nas zaista ne bi trebalo zanimati. U pitanju je njihova sreće i nju nitko ne bi trebao ometati, pa ni u slučaju zastupnika i pjevača Miroslava Škore. Ono što je nedopustivo je da se u Saboru, prvi sam put upotrijebio tu riječ, govori antisrpskim jezikom. Škoro nije pritom bio najdrastičniji primjer.

On je problematizirao slučaj državne tajnice Spomenke Đurić, koja je, kako su utvrdili neki sudovi, neovlašteno potpisivala dokumente.

– Nije ona ništa neovlašteno potpisivala nego temeljem ovlaštenja nadređene joj ministrice. Potpisala je i rješenja koja su se ticala Škore. Ali, ono što je u njegovom govoru bilo sporno je nazivanje SDSS-a trgovačkim partnerom HDZ-a. Ta vrsta karakterizacije spada u antisemitski diskurs, u kojem se Židove tipizira kao trgovce, a sada se to prenosi na Srbe. Srbe se označava kao ljude u koje se ne može imati povjerenje, koji ne posjeduju principe ni vrijednosti, pa onda niti ne zaslužuju da se prema njima odnosi kao prema drugima. Ta je vrsta stava opasna i u pogledu Srba i ostalih manjina.

Drugi antisrpski ispad tog dana u Saboru je, pretpostavljam, imao Ante Prkačin, koji je govorio protiv SPC, a treći?

– Zastupnik Prkačin govori o stvarima o kojima ne zna dovoljno i u okolnostima koje su za njega nepovoljne. Na čelo SPC došao je nedavno patrijarh Porfirije, koji je zagovornik dijaloga, pomirenja i završetka historijskih sukoba između katoličke i pravoslavne crkve. U tom kontekstu Prkačin širi govor kojim to nastoji potkopati, tvrdeći da je sve drugačije nego što jest i da je uvijek tako bilo. Podsjetio bih ga da je patrijarh Rajačić, u odsustvu zagrebačkog nadbuskupa Haulika, obavio vjersku službu i svečano ustoličio bana Jelačića, čime je pridonio slobodarskim težnjama hrvatskog i srpskog naroda, katolika i pravoslavnih. Prkačinu to ne znači ništa, nama je to, međutim, uzor i primjer.

Treći zastupnik s antisrpskim istupom?

– Karolina Vidović Krišto.

R.I. / Foto: N1


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •