Stiže još jedna reakcija šibenskih branitelja okupljenih u veternsku udrugu “Jastrebovi” na knjigu generala Rahima Ademija “Samo istina“, u kojoj ukazuju na laži i izmišljotine objavljene u toj knjizi.
“Zahtijevamo javno očitovanje generala Rahima Ademija o neistinama i izmišljotinama te omalovažavanju branitelja Šibenika, lažnog prikazivanja tijeka bitke za Šibenik u rujnu 1991. godine”, navode u tekstu pod naslovom “Istinom protiv neistina o Domovinskom ratu i bitki za Šibenik“. Njihovu rekaciju prenosimo u cijelosti.
“Šibenski branitelji: General Ademi ne govori istinu – ratni zločinac Ratko Mladić i pukovnik Slavko Lisica nisu bila na Šibenskom mostu u rujnu 1991. godine niti je JNA napadala Šibenik tenkovima T-84
Zahtijevamo javno očitovanje generala Rahima Ademija o neistinama i izmišljotinama te omalovažavanju branitelja Šibenika, lažnog prikazivanja tijeka bitke za Šibenik u rujnu 1991. godine.
Upozoravamo i ukazujemo da uz ostalo, general Rahim Ademi u knjizi ‘Samo istina’ neistinito, štetno i zlonamjerno tvrdi da je JNA u napadu na Šibenik koristila tenkove T-84, dakle tenkove koji ne postoje. On je pogrešno napisao T-84 vjerojatno misleći na tenkove M-84, ali JNA u napadu na Šibenik nije koristila takav tenk.
Nadalje general Ademi navodi da su na Šibenskom mostu bili i da su štoviše prenoćili u motelu na Šibenskom mostu i sa platoa Šibenskog mosta vidjeli cijevi topova koje su zarobili branitelji Šibenika pripadnici ZNG-a i MUP-a, ratni zločinac Ratko Mladić, zapovjednik 9. korpusa JNA i pukovnik Slavko Lisica, izvršitelj napada na Šibenik. To je notorna laž i apsolutna izmišljotina nedostojna bilo kojeg čovjeka, a kamo li generala i sudionika bitke za Šibenik.
Naime Ratko Mladić, tada zapovjednik 9. korpusa JNA i pukovnik Slavko Lisica koji je izravno zapovijedao napadom na Šibenik u rujnu 1991. godine ni u jednom trenutku nisu pristupili Šibenskom mostu niti su noćili u (Ademi tvrdi utvrđenom) motelu i s platoa gledali topove šibenskih branitelja. Priča o boravku Mladića i Lisice na Šibenskom mostu samo je najbizarnija laž iz arsenala izmišljotina kojima general Ademi preuveličava i lažno prikazuje svoju ulogu u obrani Šibenika. U taj arsenal pripada i laž da je JNA tijekom bitke za Šibenik imala raspoređena oklopna vozila južno od Jadranske magistrale prema Martinskoj i na Martinskoj.
Citati: Rahim Ademi, Samo istina, str. 84.
“Kada su se Mladić i Lisica to jutro probudili u motelu, vidjeli su da se naše topovske cijevi sjaje i da su usmjerene prema njima, a oni su u motelu bili jednako dobro utvrđeni i spremni za borbeno djelovanje. Nema više slobodnog kretanja, nema više naprijed, nema više sna o prelasku Šibenskog mosta, jer čim krenu, čekaju ih topovi, vojnici i specijalci naoružani zoljama, osama, ručnim bacačima, svim oružjem koje je postojalo u vojarnama Zečevo i Kruščica. Ratni zločinac Ratko Mladić postao je iznenada svjestan da je prelazak Šibenskog mosta i spajanje s velikim snagama koje su bile blokirane …. obična iluzija.”
Rahim Ademi, Samo istina, str. 97.
“Nakon što me Pažanin ukratko obavještava o snagama neprijatelja u širem rajonu Šibenskog mosta i na vodičkom smjeru, uzmam dalekozor i počinjem promatrati. Oko šireg rajona Šibenskog mosta raspoređeni su tenkovi T-84, a dalje prema Martinskoj oklopni transporteri – smješteni su na samoj litici rijeke Krke i blješte na jutarnjem suncu.”
IZJAVE:
Ivica Ajduković Jastreb, zapovjednik Specijalne policije Policijske uprave Šibenik u Domovinskom ratu:
“General Rahim Ademi laže i izmišlja kada tvrdi da su pukovnik JNA Slavko Lisica, koji je vodio napad na Šibenik, i Ratko Mladić, zapovjednik 9. korpusa JNA u rujnu 1991. godine tijekom bitke za Šibenik bili na Šibenskom mostu i da su čak boravili i noćili u motelu pored Šibenskog mosta te da je motel bio utvrđen.
Prema nepobitnim podacima i izjavama vojnika i oficira JNA koji su bili na Šibenskom mostu od 16. do 22. rujna 1991. godine, činjenica je da pukovnik Lisica nikada nije došao na Šibenski most. Na Šibenski most nije dolazio ni Ratko Mladić.
Pukovnik Lisica je akcijom napada na Šibenik zapovijedao iz svog štabu u Čistoj Maloj, a Ratko Mladić nije tih dana napuštao Knin i sjedište 9. korpusa odnosno izdvojeno zapovjedno mjesto pored Knina.
Tvrdnja da su Lisica i Mladić bezbrižno noćili u ‘utvrđenom’ motelu na Šibenskom mostu te da su odande gledali kako ‘sjaje cijevi naših topova’ notorna je laž koju je general Ademi kreirao i objavio u svojoj knjizi s ciljem ponižavanja i omalovažavanja branitelja Šibenika posebno pripadnika specijalne policije koji su učinili najviše što su mogli i podnijeli velike žrtve – jedan poginuli i šest ranjenih.
General Ademi osim toga lažno prikazuje i povlačenje postrojbi i oklopa JNA sa Šibenskog mosta. JNA je izbila na Šibenski most s 9 vozila, četiri tenka i pet transportnih vozila. Te su snage došle na Šibenski most cestom preko Zatona, ali se preko Zatona nisu povukle nego su se kretale magistralom do raskrižja s benkovačkom cestom kojom su se izvukle.
Od 17. rujna nakon što su se oglasili topovi s otoka Žirja tenkovi su neprestano mijenjali položaj od platoa motela do benkovačke raskrsnice i jednim djelom zatonske ceste izbjegavajući pogotke topova sa Žirija i naših minobacača sa položaja iz vodičkog zaleđa i Smričnjaka. O tomu svjedoče pripadnici JNA koji su u svemu tomu sudjelovali, a o tomu postoji i vjerodostojna dokumentacija.
Motel na Šibenskom mostu nije bio utvrđen pa ni na bilo koji način zaštićen čak ni vrećama s pijeskom o čemu svjedoče brojne fotografije tog objekta snimljene neposredno nakon Bitke za Šibenik.
Tvrdnja generala Ademija da je povlačenje snaga JNA sa Šibenskog mosta zasluga isključivo topništva, tvrdnja je koja služi samo za veličanje uloge Rahima Ademija. Povlačenje JNA iz rajona Šibenskog mosta posljedica je koordiniranog djelovanja snaga ZNG-a i MUP-a.
Odmah po prolasku tenkova od Zatona prema Šibenskom mostu neprijatelja je napadala postrojba zapovjednika Željka Čoge koja je u noći sa 16. na 17. rujna 1991. godine prebačena iz skradinskog zaleđa na područje Zatona i Rasline. S neprijateljem su se borile snage s području Vodica, topnici s otoka Žirja i iz Razora, minobacači iz Vodica, MB 120 mm iz Smrčekove bitnice, te minobacač MB 82 mm grupe ‘Pero’ sa Smričnjaka i konačno 21. i 22. rujna topovi 130 mm s Jelinjaka.
Cijevi naših topova Mladić i Lisica nisu mogli vidjeti kao što tvrdi Rahim Ademi čak ni da su bili na Šibenskom mostu, ali su njihovo djelovanje itekako dobro osjetile postrojbe JNA koje su napadale Šibenik. ZNG i MUP djelovali su složno, koordinirano, hrabro i odlučno i neprijatelj je ponižen i poražen bio prisiljen na odstupanje. Potisnut je do Gaćeleza, a vjerojatno bi bježao i dalje da da nije nastupilo primirje.
General Ademi, osim toga, netočno navodi, štoviše izmišlja da je neprijatelj tijekom bitke za Šibenik imao raspoređene oklopne transportere na desnoj obali Krke nasuprot Šibeniku južno od motela na Šibenskom mostu prema Martinskoj ili i na Martinskoj. Tamo nije bilo nikakvih oklopnih transportera i postrojbi JNA, štoviše tamo nije bilo nikoga.
Da je JNA izašla na Martinsku samo i s jednim tenkom Šibenik bi bilo teško od toga braniti, a osim toga vidjeli bi ga mnogi, a ne samo Ademi. Nikakvih oklopnih transportera JNA nije bilo na Martinskoj kao ni na nepostojećim liticama južno od Šibenskog mosta. Postrojbe JNA i tenkovi JNA nisu tijekom bitke za Šibenik išli južnije od motela na Šibenskom mostu, nisu išli prema Srimi i Jadriju niti su izbili na Martinsku.
Čak ni kada je JNA s vodom tenkova krenula prema Vodicama, ni pješaštvo ni oklop nisu s magistrale išli prema Jadriji. To može reći samo netko tko ne poznaje teren i ne zna ništa o neprijatelju koji napada Šibenik, ali ni postrojbama branitelja sa Šibenske te još manje s vodičke strane Šibenskog mosta.”
Drago Zorica, pripadnik Specijalne policije PU Šibenik:
“General Rahim Ademi netočno u svojoj knjizi navodi da su u rajonu Šibenskog mosta bili raspoređeni tenkovi JNA T-84 jer takve tenkove JNA nije imala. General Ademi vjerojatno misli na tenkove M-84 s topom od 125 mm i mogućnošću automatske paljbe 6 granata u minuti. Takve tenkove JNA nije koristila u napadu na Šibenik. Bio sam pripadnik grupe specijalaca koju je vodio Marinko Kardum koja je imala zadaću presresti tenkove JNA koji su 16. rujna 1991. godine krenuli prema mostu.
U nemogućnosti stupanja u borbu s njima, skriveni u Gaćelezima promatrali smo kolonu tenkova i kamiona koja se kretala prema Šibeniku. Tom prilikom u toj koloni nismo vidjeli tenkove M-84. Isto tako sudjelovao sam s Marinkom Kardumom, koji je u toj akciji poginuo, u napadu na tenkove JNA na platou Šibenskog mosta te smo bili u neposrednom kontaktu s njima. Ni tada nije uočen ni jedan tenk M-84.”
M. Marković/Foto:mp
