ŠIBENSKI HOS-ovac: Nemam simpatija za NDH, ali neću se nikome ispričavati što sam u ratu nosio ZDS na ramenu

11 rujna, 2017 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

TOMISLAV BAŠIĆ,  koji se HOS-u pridružio na početku rata kao 18-godišnjak i ratovao s njima do proljeća 1992. godine kada se prebacio u 113. brigadu, u intervjuu za portal sibenik.in govori o HOS-u i pozdravu ‘Za dom spremni’, Domovinskom ratu i rock and rollu te s tim povezanim aktualnim temama.



Kako ste dospjeli u HOS?

Čim je u rujnu 1991. godine završila sedmodnevna bitka za Šibenik, nas par prijatelja otišli smo se prijaviti u vojsku u jednu zgradu iza ‘nove pošte’ gdje je bio centar za obranu ili krizni stožer, ali kako smo bili 18-godišnjaci bez obuke, jer nismo bili u JNA, potjerali su nas kući. Otprilike mjesec dana kasnije netko iz ekipe donio je Slobodnu Dalmaciju s člankom o HOS-u pa je jedan prijatelj predložio: ‘Ovdje nas nisu primili, ali možda tamo hoće. Prijavimo se mi u HOS!’. Otišli smo u Zagreb i tamo lagali da smo bili u JNA i da imamo obuku pa su nas primili i poslali nas u Gospić. Početkom siječnja 1992. godine tako sam postao vojnik 19. satnije HOS-a.

Dobili ste crne uniforme s ustaškim obilježjima?

Ne. Uniforme su bile kamuflažne, američke, dok su crne uniforme paradno nosili samo naši pripadnici u Starčevićevom domu u Zagrebu. Sve postrojbe osim 9. bojne HOS-a Rafael Boban, nosile su kamuflažne uniforme, a na ramenu je bila oznaka na kojoj je pisalo ‘HSP’ i ‘Za dom spremni’. Kad sam došao u Gospić, HOS je već bio priznat i radilo se na tome da se spoji s regularnim postrojbama Hrvatske vojske.

Bašić i suborci (privatna arhiva)Bašić i suborci (privatna arhiva)

U kojoj su mjeri ti simboli NDH, koji i danas opterećuju hrvatsko društvo, bili zastupljeni oko običnih vojnika, pripadnika HOS-a?

Bilo je koketiranja sa simbolima iz Drugoga svjetskoga rata, ali kontekst vremena je bio potpuno drukčiji. Henry Kissinger je rekao da povijest nije kuharica s provjerenim receptima, već da ona poučava analogijama, a ne pravilima. Mi možemo izvući neke detalje i rasvijetliti pojedine situacije pa ih uspoređivati, ali svaka generacija za sebe iznova mora zaključiti koje su situacije usporedive.

Svjesni ste činjenice da je ustaška ikonografija izvučena namjenski i u stranačku vojsku HSP-a uvedena upravo kao nasljeđe NDH?

Poanta je u tome da nisi ono što govoriš i čime se kitiš, ukrašavaš, nego ono što radiš. A postrojbe HOS-a nisu radile zločine. U Hrvatskoj postoji devet spomenika koji su podignuti vođama četničke pobune u doba Domovinskoga rata i nitko se ne buni protiv toga. To što je bila abolicija ne znači da trebaju slaviti ustanak protiv Hrvatske.

U Borovu selu je spomenik vođi srpske pobune koji je vodio zasjedu u kojoj je ubijeno i masakrirano 12 policajaca, a tamošnje vlasti uklonile su Stjepana Radića iz imena ulice koju su nazvali po Puniši Račiću.

Situacija je očito prilično apsurdna. Danas se puno raspravlja o pozdravu ‘Za dom spremni’, je li on drevni hrvatski pozdrav ili samo nasljeđe NDH, ali to je sada posve nebitno. Jedino važno je da se ta oznaka zbog ovog ili onog razloga koristila u Domovinskom ratu i da su vojnici koji su je nosili bili veliki ratnici. To je za mene povijesna činjenica koja se ne može izbrisati. Naše postrojbe nisu okaljale svoje djelovanje, časno su se borile.

Ali pozdrav je preuzet od ustaša koje su ustupile Talijanima hrvatski teritorij, provodili rasne zakone, osnivali koncentracione logore…

Ma to je preseravanje! Nije se HOS referirao na zločine NDH i ustašku politiku, nego na činjenicu da smo tada napokon dobili nezavisnu hrvatsku državu.

Istina, već desetak dana nakon osnivanja pokazalo se da nam takva država ne služi na čast, ali HOS-ovu oznaku i pozdrav treba gledati u duhu novog vremena i novih situacija. Činjenicu da se ona koristila u Domovinskom ratu ne može nitko ukloniti iz povijesnog aspekta.

Kao ni činjenicu da je jasno odakle je i radi čega uvedena u Domovinski rat…

Ispričat ću vam jednu anegdotu. HOS je 1991. godine branio Srđ i kada je završio najgori neprijateljski napad, zapovjednik obrane Dubrovnika tražio je da mu pošalju još HOS-ovaca. Rekli su mu da nikakvih raspoloživih snaga više nema, a on mi je odgovorio – ako mi ne možete poslati HOS-ovce, pošaljite mi barem uniforme s oznakama HOS-a.

Ta oznaka očito je jako dobro poslužila u svrhu psihološkog ratovanja, ali postrojbe koje su je nosile na ramenu nisu bile ustaške niti su činile zločine.

Ono smo što radimo, a ne ono što pjevamo i čime se kitimo. Ja sam u mladosti obožavao heavy metal glazbu i nosio po sebi sotonističke simbole, ali naravno da nisam sotonist. Isto je i s HOS-om čije se postrojbe nisu ponašale kao ustaše i zato njihove oznake treba gledati kroz drugi kontekst. Krenuo sam u rat braniti Hrvatsku, da uvedemo demokraciju, da bude dobrih koncerata, a Drugi svjetski rat bio je zadnja stvar o kojoj sam tada razmišljao.

Dakle, bili ste 18-godišnjak u ratnom vihoru koji se našao u HOS-u jer ga nisu primili u gardu?

Tako je. Da su umjesto ‘Za dom spremni’ nosili na ramenu znak mrkve, ja bih svejedno bio tamo. Bilo mi je važno samo da me prime kako bih se mogao boriti za Hrvatsku. Nosili smo oznake koje smo nosili i to se više ne može izbrisati, posebno zato što se svojim djelovanjem nismo ogriješili o kodeks ratovanja. Uostalom, nisam ja jedini jer gotovo 90 posto članova HOS-a ušlo je u njihove postrojbe jer drugdje zbog nekog razloga nisu bili primljeni, najčešće jer su bili premladi.

Postrojbe HOS-a bile su najromantičnije postrojbe u Domovinskome ratu. U njima je bilo 40 posto muslimana, Hrvata iz cijele zemlje, imao sam kolegu Amerikanca koji se borio u vijetnamskom ratu, HOS je imao nizozemsku dobrovoljačku desetinu u kojoj su bili izviđači i specijalci, imali smo Srba i Crnogoraca i stvarno nije bitno kakve smo oznake na sebi nosili, nego jesmo li časno i hrabro ratovali.

A jesmo, pa su zato svi na bojištu htjeli imati blizu sebe postrojbe HOS-a koje su u ratu bile na najtežim ratištima, od Škabrnje do Vukovara.

Smatrate da taj pozdrav korišten u Domovinskome ratu treba odvojiti od konteksta kakav je imao u Drugom svjetskom ratu. Kako gledate na NDH i taj dio hrvatske povijesti koji očito i dalje izaziva podjele?

Ideja nezavisne hrvatske države bila je dobra, ali vrlo brzo nakon proglašenja pretvorili su je u katastrofu. Da je Ante Pavelić imao petlju odbiti Rimske ugovore i Mussolinija, sve je moglo biti drukčije, a ovako su se ljudi jednoga dana probudili i u novinama pročitali da više ne žive u Hrvatskoj, nego u Italiji kojoj je Pavelić poklonio teritorij. NDH je bila loša, baš kao i ustaški pokret, ali u Domovinskom ratu njihova je ikonografija bila učinkovito sredstvo u borbi protiv neprijatelja. Danas tako imamo dva konteksta od kojih je jedan izuzetno loš, a drugi izuzetno dobar. Svaki od njih treba promatrati odvojeno.

'NDH je bila loša, baš kao i ustaški pokret'

Foto: Ante Pancirov

Možete li zamisliti moderni rat u kojem njemački vojnici nose na ramenu oznaku ‘Sieg Heil’?

Oni su taj pozdrav koristili u porobljavanju drugih naroda, a HOS u obrani domovine od agresora. Kad sam odjenuo tu uniformu nisam uopće razmišljao o ZDS niti se bavio time, a ako ćemo pravo govoriti, oznaka koja se nalazi na onoj spomen ploči premještenoj iz Jasenovca u Novsku, uopće nije originalna jer na izvornim oznakama pisalo je još i HSP. Nismo se time opterećivali i kao što sam rekao, na oznakama je mogla biti i mrkva.

Svjesni ste da za dobar dio hrvatskih građana ZDS ipak nije mrkva i da najveća većina ostalih hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata nije imala potrebu kititi se ustaškom ikonografijom?

Ja nemam ništa s ustašama i s periodom kada je postojala NDH. Mrzim svaku isključivost i odbojna mi je ta podjela na lijeve i desne jer po mom mišljenju ljevica ima puno dobrih i puno loših stvari, baš isto ko i desnica. Umjesto da uzmemo najbolje od oba svijeta, mi stalno ulazimo u nove besmislene podjele.

Ne mislite da podjele izazivaju marševi uz ustaške pjesme i znakovlje tijekom obilježavanja 10. travnja, slična postrojavanja 5. kolovoza u Kninu ili pak postavljanje ploče s natpisom ZDS u blizini ustaškog koncentracijskog logora u Jasenovcu? 

Ne mogu ući ljudima u glavu i ne mogu objasniti zašto neki imaju potrebu iritirati javnost, ali očito je da imaju jer svjestan sam da se to radi. Vjerojatno zato da prikupe koji politički poen, a moguće da ima i onih koji stvarno simpatiziraju ustaški pokret. Ne razbijam time glavu.

Što mislite o Titu? Njegovo ime uklanja se iz javnog prostora?

Povijesna je činjenica da je Tito masovnim ubojstvima ustaša, domobrana i civila nakon rata uvelike oštetio hrvatski genetski bazen. Također, osoba koje je navodno rekla da će prije Sava poteći uzvodno nego Hrvatska dobiti državu, nema što raditi u hrvatskom javnom prostoru.

Može li se Tita promatrati kroz kontekst vremena, kao u slučaju ZDS za koji kažete da ima jedne konotacije u ratnim 40-ima, a druge u 90-ima, pa da se posebno vrednuje ZAVNOH ili Ustav iz 1974., a posebno Bleiburg ili Goli otok?

Ne znam zašto je popustio pod stare dane i dopustio taj Ustav, mogu samo nagađati, ali on je poslijeratnim zločinima kompromitirao NOB. Tko bi mu išta prigovorio da je pustio poražene da pobjegnu, ali on to nije učinio. I zato je Tito trebao biti uklonjen iz naziva zagrebačkog trga, a ZDS je tu. HOS-ovci su novi antifašisti, a nama treba dijalog.

Treba nam vrijeme da utvrdimo sve što se događalo u prošlosti i da pristupimo tome bez isključivosti kako bismo se mogli okrenuti budućnosti. Nažalost, mi samo potenciramo tenzije iako prave ugroze više nema ni od fašizma niti od komunizma. Svima nama sada prijeti neoliberalistički kapitalizam.

Učitelj ste povijesti i povijesti umjetnosti, a osim u srednjoj Turističkoj školi u Šibeniku predajete i u multinacionalnim Kistanjama. Kako djeci tumačite našu traumatičnu povijest?

Stalno im govorim da ne gledaju tko je koje vjere, rase, nacionalnosti i da nije bitno je li netko s ove ili neke druge planete. Kažem im da se dijeliti mogu samo na ljude i neljude, ali prije svega da se trude biti ljudi. Nisam isključiv. Moj ratno memoarski roman ‘Sinovi sv. Josipa’, u kojem pišem upravo o danima u HOS-u, rado čitaju ljevičari i punkeri. I oduševljeni su. Svaki ratni roman ujedno je i antiratni, pa tako i moj.

Dok sam bio u HOS-u, sjećam se kako smo prijatelj i ja stalno na straži raspravljali je li bolja punk ili metal glazba. Nismo pričali o ustašama niti smo bili krezubi kreteni koji o kulturi nemaju veze.

Tema je bila tko je bolji, Sex Pistols ili Iron Maiden, jer htjeli smo slobodno društvo u kojem ćemo moći normalno isfurati svoj identitet. Umjesto da pijemo, pušimo i ganjamo koke, velikosrpska agresija nas je potjerala u rovove i ne mislim se nikome ispričavati zbog tri riječi koje sam s uniformom dobio na ramenu.

Nisam član niti jedne stranke, braniteljske udruge pa čak ni sindikata i samo želim normalan život.

AUTOR: Ante Pancirov /sibenikin


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->