Miroslav Škoro Domovinski pokret je osnovao u veljači prošle godine i u nešto više od godinu dana DP je postao relevantna politička snaga u državi.
U zadnjih nešto manje od dvije godine Škoro je prošao intenzivan politički put u kojem je zabilježio zapažene rezultate, te bio nadomak tome da postane odlučujući faktor u državnoj politici. No, svaki put bi mu to ‘za dlaku’ promaklo.
Na posljednjim lokalnim izborima Škoro je ušao u finale izbora za gradonačelnika Zagreba, međutim, u drugom krugu je s 34 posto osvojenih glasova birača izgubio od Tomislava Tomaševića.
To je bio njegov treći neuspjeh u manje od dvije godine.
I nakon parlamentarnih izbora u srpnju 2020., na kojima je tvrdio da će osvojiti većinu u Saboru i biti u poziciji formirati većinu, okupljeni oko Škore osvojili su ozbiljan rezultat od 16 mandata, ali nedovoljan za prikupljanje većine.
Naknadno su se od Domovinskog pokreta odvojili Hrvatski suverenisti sa svoja četiri mandata, a poslije su Škoru napustili i Karolina Vidović Krišto i Milan Vrkljan koji su postali nezavisni zastupnici čime je DP ‘spao’ na 10 saborskih mandata.
Tim izborima prethodili su izbori za predsjednika RH krajem 2019. na kojima je Škoro osvojio 24,4 posto glasova te mu je s takvim rezultatom ‘za dlaku’ izmaknuo drugi krug u koji su ušli Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović.
Škoro je od siječnja do studenoga 2008. bio i zastupnik HDZ-a u 6. sazivu Hrvatskog sabora, no tada je, za manje od godinu dana, izašao iz Sabora i dao neopozivu ostavku.
Po njegovoj izjavi aktivnu politiku je napustio razočaran činjenicom da se svi političari u Hrvatskoj generalno prikazuju kao lopovi, a po izvorima iz HDZ-a tada moćni Sanader ga je otjerao zbog dva poraza na izborima u Osijeku i nejasne sudbine miliju kuna koje su HDZ-ovi donatori investirali u Škorinu kampanju.
U to vrijeme u dva navrata, kao kandidat HDZ-a, natjecao se za gradonačelnika Osijeka. Oba puta je izgubio (drugi put uvjerljivo) od Ante Đapića.
M. Marković/Foto:
