Milan St. Protić, povjesničar i bivši diplomat, u razgovoru za N1 izgovorio je ono što se u Srbiji rijetko čuje. Dok Hrvatska slavi Oluju slavi Srbija tuguje. Hrvati imaju što slaviti, dobili su što su željeli i što im povijesno pripada.
Po njemu, Hrvati imaju što slaviti jer su ostvarili svoj cilj, a Srbi i danas trpe posljedice politike Slobodana Miloševića koja je završila katastrofom.
“Iskreno govoreći, Hrvati imaju što slaviti. Iz svega ovoga su se izvukli rezultatom koji su željeli, a koji, povijesno gledano, pripada njima. Što se ovdje dogodilo od prljavih stvari s obje strane, za vas je rat. Nema čistih ratova, nema ratova iz partizanskih filmova. Ratovi su prljava, anti-ljudska stvar. Jednom kada uđete u nju, nitko iz nje ne može izaći čistih ruku i čiste savjesti”, kazao je.
Protić kaže da je današnja vlast u Beogradu izravni nasljednik te politike i da se zato svake godine ponavlja ista “lažna patetika”, isti govori, iste suze, dok se o stvarnoj odgovornosti šuti.
Podsjeća da su Srbi u Hrvatskoj bili prvo podbunjeni, naoružani i ohrabrivani, a zatim ostavljeni na cjedilu. Sve što je moglo dovesti do kompromisa – Rašković, Bojkovac, Plan Z-4, mišljenje Badinterove komisije – Beograd je odbio. Rezultat je bio egzodus, kolone, stradanje, a poslije toga i prikrivanje istine o tome kako je “onolika Krajina pala za četiri dana”.
Protić oštro kritizira način obilježavanja Oluje u Srbiji i Republici Srpskoj. Kaže da se stradanje ne obilježava manifestacijama, rakijom i mikrofonima u crkvi, niti prisustvom Crvenih beretki. To naziva paganstvom i zloupotrebom žrtava. Po njemu, pravi parastos je tih, dostojanstven, bez političkih govora.
Ističe da su izbjeglice bile monete za potkusurivanje vlasti, da se o njima nije brinulo ni tada ni danas, i da manipulacija narodom ostaje ista – od Kosova do ratne prošlosti. Dodaje da se u Srbiji i dalje krivotvori povijest, čas da bi se srpstvo negiralo, čas da bi se glorificiralo, sve u interesu vlasti.
Rat je, kaže, mogao biti izbjegnut. Miran razlaz bio je moguć, ali je pokušaj da se Jugoslavija održi silom otvorio “vrata pakla”. Ta vrata, po njemu, mogu se zatvoriti samo tako što će svaki narod pogledati sebe, a ne susjeda, i priznati što je učinjeno u njegovo ime.
Poruke patrijarha Porfirija u Mrkonjić Gradu nazvao je iznenađujuće dobrima, ali upozorava da riječi ne znače ništa bez djela. SPC, kaže, godinama radi suprotno od onoga što je patrijarh izgovorio.
Protić tvrdi da se cijeli prostor bivše Jugoslavije već tri desetljeća vrti u istom krugu – jer nitko nema hrabrosti pogledati sebe u ogledalo.
Njegov zaključak je brutalan: regija je ostala u baruštini jer se svi bave tuđim zlom, a nitko svojim. Dok se to ne promijeni, manipulacija će trajati, a narodi će ostati u istom mentalnom ratu iz 1990-ih.
M. Marković/Foto: N1
