Stjuardesa preživjela pad s 10 tisuća metara! Do danas nije utvrđeno je li ustaška emigracija sruštila JAT-ov zrakoplov

26 siječnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Stjuardesa Vesna Vulović imala je 22 godine kad je preživjela pad aviona s više od 10.000 metara. Bilo je to na današnji dan, 26. siječnja 1972. godine.



Ušla je i u Guinnessovu knjigu rekorda kao jedina koja je preživjela pad s više od 10.000 metara bez padobrana. Bila je klinički mrtva četiri sata, a nakon pada htjela se vratiti na posao stjuardese, ali nisu joj dali.

Vulović je radila za JAT, čiji je avion eksplodirao i prepolovio se na dva dijela iznad Čehoslovačke. Taj dan nije ni trebala raditi, mijenjala je kolegicu.

U nesreći JAT-ova putničkog aviona DC-9  na relaciji Stockholm-Kopenhagen-Zagreb-Beograd, poginulo je svih 22 putnika i pet članova posade, osim Vesne Vulović. Odgovornost za rušenje zrakoplova, za koje nitko nije sudski odgovarao, preuzela je tada aktivna ustaška emigracija u Švedskoj, a neki tvrde da je pad uzrokovalo nešto sasvim drugo.

Što je danas poznato o nesreći zbog koje je Vulović proglašena nacionalnom heroinom, ali koja i pola stoljeća kasnije ostavlja brojna pitanja neodgovorenima.

Priča o JAT-ovu letu 367, koji je 26. siječnja 1972.  počinje dan ranije, kada je u Dansku stigla JAT-ova rezervna posada koja je trebala preuzeti avion Kopenhagenu

Tada 22-godišnja Vesna Vulović nije ni trebala biti na tom letu jer ju je JAT pobrkao s drugom stjuardesom istog imena, ali je prihvatila administrativnu grešku pomislivši da dotad nije posjetila dansku prijestolnicu.

Posada pristigla iz Beograda imala je u glavnom gradu Danske slobodno prijepodne, a ono je iskorišteno za kupnju. Vulović se kasnije prisjećala da je bila tužna zato što je dobila najmanju hotelsku sobu te da je htjela razgledati grad dok su kolege inzistirali na šopingu.

“Kao da su nešto predosjećali. Svatko je htio kupiti nešto za svoju obitelj. Kapetan Ludvik Razdrih uopće nije izlazio iz hotelske sobe dok je kopilot Ratko Mihić čitavo jutro pričao isključivo o svojoj djeci”, kazala je preživjela stjuardesa nakon što se probudila iz jednomjesečne kome.

JAT-ov avion DC-9 poletio je 26. siječnja sa štokholmskog aerodroma Arlanda u 13.30, a točno sat vremena kasnije sletio je u Kopenhagen, u kojem je obavljena smjena posade. Vulović je, čekajući na ukrcaj, zamijetila da iz aviona izlazi poprilično nervozan muškarac, a njezina opažanja potvrdili su ostali članovi posade.

“Mislim da je to bio čovjek koji je stavio bombu u prtljagu koju je prijavio u Stockholmu. Sišao je u Kopenhagenu i više se nije vraćao u avion”, prisjetila se preživjela stjuardesa. Valja imati na umu to da su tadašnje aerodromske kontrole bile poprilično labave i da se u avion moglo ući gotovo kao u gradski autobus.

Snimka pilota iz crne kutije – dozivao je majku 

Avion ju iz Kopenghagena poletio u 15.15, a 47 minuta kasnije, dok je na visini od 10.160 metara letio iznad njemačkog mjesta Sebnitza, došlo je do eksplozije koja je probila prednji prtljažni prostor i uništila upravljački sustav, zbog čega je letjelica postala neupravljiva i počela padati. Kasnije pronađena crna kutija zabilježila je strahovite krikove članova posade, među kojima i kapetana Razdriha, koji je dozivao majku.

Eksplozija je prouzročila raspadanje aviona na tri krupnija dijela koja su pala pored sela Srbská Kamenica u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Stanovnici obližnjih sela izašli su iz svojih domova i ugledali kako s neba padaju tijela i dijelovi aviona. Oni pribraniji su u mraku siječanjskog poslijepodneva potrčali prema obližnjoj strmini kako bi pomogli preživjelima, no njih, osim Vesne Vulović, nije bilo.

 

Krike Vesne, čije je tijelo bilo prignječeno pokretnim kontejnerom za služenje hrane i pića, čuo je šumar Bruno Honke, a koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio u sanitetu njemačke vojske. Honke je rukama razlomio metalni kontejner i izvukao njezino tijelo te ju je omotao svojim kaputom dok joj je rane previo košuljom koju je pokidao sa sebe.

U međuvremenu su pristigli vatrogasci i ekipe hitne pomoći te su mogle pomoći jedino preživjeloj stjuardesi ponajviše zahvaljujući pravovremenoj reakciji češkog šumara koji je kasnije svoju unuku nazvao Vesna.

Preživjela stjuardesa prebačena je u bolnicu te su joj liječnici davali slabe izglede zbog brojnih ozljeda, među kojima su bile višestruke frakture lubanje, obje slomljene noge, trostruki prijelom kralježnice, nebrojena nagnječenja i krvarenje u mozgu.

Nakon 27 dana kome, brojnih operacija u praškoj vojnoj bolnici i 14-mjesečnog psihološkog oporavka vratila su u matičnu aviokompaniju. Iako je htjela ponovno letjeti, JAT nije prihvatio njezinu želju te ju je ‘prizemljio’ na  prodajni šalter u njezinu rodnom Beogradu.  Ondje je dočekala umirovljenje 1991. godine.

“Znam da su tada dijelovi tijela padali po kućama, bila je zima, počeo je padati snijeg. Ljudi koji su vidjeli na sve strane leševe tražili su preživjele. Mene je spasio lugar, Nijemac, čuo je kako zovem pomoć. Ležala sam na nekom brežuljku, on je prešao potočić, popeo se uz brdo i prvi mi pružio pomoć. Zahvaljujući njemu sam ostala živa. A bila sam klinički mrtva četiri sata.

Prva stvar koje se sjećam jest da sam vidjela svoje roditelje u bolnici. Razgovarala sam sa njima i pitala zašto su sa mnom. Kada su mi pokazali novine i kad sam pročitala što se dogodilo, skoro sam umrla od šoka”, rekla je za The New York Times 2008. godine.

Zrakoplovni istražitelji pripisali su preživljavanje stjuardese činjenici da je bila zarobljena kolicima za hranu u trupu aviona koji se nakon eksplozije razlomio u tri veća komada. Kada se u pilotskoj kabini i putničkom prostoru smanjio tlak, putnici i posada izletjeli su iz zrakoplova i survali se u smrt. Istražitelji vjeruju da je dio trupa u kojem se nalazila preživjela stjuardesa pao na tlo u spiralnoj putanji pod nagnutim kutom te da su pad ublažila stabla, kao i snijegom prekrivena padina.

Liječnici su pak ustanovili da je Vulović preživjela zahvaljujući svojem niskom krvnom tlaku koji je spriječio puknuće njezina srca nakon pada tlaka u avionu. Ona je kasnije priznala da je prilikom prijave za stjuardesu bila svjesna svog niskog tlaka i da je znala da će to rezultirati padom na liječničkom pregledu, ali je prije toga popila veliku količinu kave i u konačnici bila prihvaćena.

Teorije koje opovrgavaju službeno viđenje događaja

Vulović je povratkom u tadašnju Jugoslaviju bila slavljena kao nacionalna heroina i medicinski fenomen. Novine su se natjecale kako bi dobile njezin intervju, a tadašnje zvijezde koristile su televiziju da bi stjuardesi zaželjele brz oporavak. Crnogorska televizija čak je uživo prenosila njezin rođendan u središnjem televizijskom dnevniku, a godinu dana nakon nesreće njezino ime je prvi put zabilježeno u Guinnessovoj knjizi rekorda, u čijem poglavlju Ljudska dostignuća stoji da je JAT-ova stjuardesa preživjela slobodni pad bez padobrana s najveće visine – 10.160 metara.

O njoj je znao i dobar dio svijeta pa joj je jednom prilikom prišao i slavni beatle Paul McCartney te je od nje zatražio zajedničku fotografiju i autogram.

No svjetska javnost nikad nije doznala točne uzroke pada JAT-ovog aviona niti tko doista stoji iza katastrofe. Nedugo nakon nesreće odgovornost za eksploziju preuzeli su ekstremisti iz dijela ustaške emigracije nastanjene u Švedskoj. Muškarac, koji se opisao kao hrvatskog nacionalista, nazvao je dan nakon nesreće švedske novine Kvällsposten i preuzeo odgovornost. Međutim nitko nije uhićen, niti je ikad objavljeno da su privedeni bilo kakvi sumnjivci.

Vlasti u Beogradu odmah su posumnjale da je najekstremniji dio hrvatske političke emigracije kriv za rušenje aviona jer je na dan nesreće u vlaku koji je išao iz Beča za Zagreb eksplodirala bomba, pri čemu je ozlijeđeno šestero putnika.

No, moguće  su i dva druga scenarija.

Prvi, da se neki nadobudni hrvatski revolucionar iz Švedske okrenuo telefon i pohvalio se da je njegova tajna organizacija srušila zrakoplov i drugi, da je riječ o “fase flag” operciji, da je švedske novine nazvao agent Udbe, predstavio se kao ekstrmni hrvatski emigrant i pohvalio rušenjem JAT-ova zrakoplova. Veći je broj primjera iz rada Udbe u kojima je primjenjne upravo takav scenarij.

Da je postojala konkretna sumnja da su “ustaški teroristi”  srušili zrakoplov, jugoslavenske vlasti i mediji na toj temi jahali bi godinama.

Čehoslovački zrakoplovni istražitelji utvrdili su da je eksploziju JAT-ova aviona uzrokovala bomba skrivena u aktovci, no nitko ne spori mogućnost da su ekstremisti iskoristili situaciju i pripisali si rušenje za koje je odgovoran netko drugi, a sve kako bi u očima neistomišljenika djelovali odlučno, okrutno i opasno.

Budući da se radilo o brutalnom terorističkom činu, moglo se očekivati da će jugoslavenske tajne službe pronaći krivca kako bi se umirila javnost, no to se nije dogodilo. Istraga bez uhićenih, ili barem konkretno osumnjičenih, dovela je pak do brojnih teorija koje opovrgavaju službeno viđenje događaja.

Jedna od njih pojavila se 1997. u specijaliziranom češkom časopisu Letectví a kosmonautika koji je izvijestio da je zrakoplov greškom oborila nervozna čehoslovačka protuzračna obrana zamijenivši putnički avion za neprijateljski lovac.

Rasprava o različitim aspektima nesreće pojavila se početkom 2009., kada je njemački časopis Tagesschau objavio izvješće istraživačkih novinara Petera Hornunga i Pavela Theinera.

Njih dvojica tvrde da dokumenti, pribavljeni od Češke uprave za civilno zrakoplovstvo, ukazuju na to da je JAT-ov DC-9 ‘izuzetno vjerojatno’ na visini od samo nekoliko stotina metara oborio češki MiG-21 zamijenivši putnički avion za neprijateljski jer je upravo pokušavao nenajavljeno prisilno sletjeti.

To bi značilo da je u vrijeme pada DC-9 u blizini doista letio neidentificirani vojni zrakoplov i/li da je JAT-ov avion iz nekog nepoznatog razloga letio bez uključenog transpondera kako ne bi bio vidljiv na radaru, bez nekog smislenog razloga, osim ako nije bila riječ o otmici.

Ima li razloga za šutnju  

Kao dokaz da se DC-9 raspao na manjoj visini, novinari su ponudili svjedočenja očevidaca koji su nisko ispod oblaka vidjeli avion kako gori i koji je, unatoč plamenu, još uvijek bio netaknut. Novinar Hornung otišao je toliko daleko da je kao rješenje misterije ponudio priču o tome kako je DC-9 nenajavljeno i neobjašnjivo ušao u strmo poniranje i našao se iznad osjetljivog vojnog područja u blizini postrojenja za nuklearno oružje.

Zaključio da su to samo indicije bez konkretnih dokaza, iako je sovjetska vojska u tadašnjoj Čehoslovačkoj izgradila skladišta za nuklearne bojeve glave, a za koje nema pouzdanih informacija da su ikad ušle u tu zemlju.

Češki časopis Technet opovrgnuo je tu teoriju citirajući stručnjaka iz češkog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane koji je naglasio da u slučaju narušavanja zračnog prostora incident ne bi bio riješen protuzračnim projektilima, već presretačima koji bi najprije pokušali identificirati leteći objekt, pokušali uspostaviti kontakt s njime te ga ispratili iz zračnog prostora. S obzirom na to da je bila riječ o putničkom avionu, pilot zasigurno ne bi rušio takvu vrstu letjelice.

Češka vojska tvrdi da takav incident ne bi bilo moguće prikriti jer bi za njega znalo otprilike 200 ljudi koji danas ne bi imali razloga šutjeti. Uz to, čehoslovački vojnik, koji je tog dana upravljao radarom, potvrdio je 2009. da bi zapadnonjemačka protuzračna obrana primijetila bilo kakvo djelovanje čehoslovačkog lovačkog zrakoplovstva. Također, elaborirano je da je avion pao s velike visine jer se područje krhotina rasprostiralo na velikoj površini tla.

Glavni dokaz protiv takvih teorija podaci su o letu dobiveni iz crne kutije, koja je davala točne podatke o vremenu, brzini, smjeru, ubrzanju i visini aviona u trenutku eksplozije.

Obje crne kutije otvorili su i analizirali čehoslovački i jugoslavenski stručnjaci, a neovisnost istrage jamčili su i nepristrani nizozemski zrakoplovni istražitelji te su odbacili sve suprotne tvrdnje kao medijski senzacionalizam, a koji se s vremena na vrijeme javlja zbog svoje atraktivnosti.

Vesna Vulović preminula je 23. prosinca 2016. godine u svom stanu u Beogradu.

Zagrepčanka Nada Kavgić trebala je biti na tom letu, imala je kupljenu kartu, ali ju bog posla šef nije pustio

“Kolegica Ljubica i ja radile smo u hotelu St. Jörgen u švedskome Malmöu. Za Zagreb smo putovale iz Kopenhagena, a za srijedu, 26. siječnja 1972. kupile smo JAT-ove karte. Na odlasku direktor nam je rekao da moramo ostati jer dolaze tri autobusa ruskih turista,

Posvađala se sa šefom oko toga, a kasnije mu je bila zahvalna.

– Posvađala sam se sa šefom, čak sam ga nazvala majmunom. No rekao je da će nam dati nekoliko slobodnih dana više pa sam na kraju ostala raditi – rekla je Nada i dodala kako nikad neće zaboraviti tu srijedu.

– Postavljale smo stolove u blagovaonici, sjećam se da je svirao Mišo Kovač. Utrčao je naš kolega i počeo se derati: ‘Poginuli su, poginuli’. Vidjevši mene i Ljubicu rekao nam je da se ‘naš’ avion srušio, ispričala je Nada za 24 sata.

S tugom se prisjeća tog dana jer je u avionu bilo i troje njenih kolega iz hotela.

– Jedan je tata išao po kćer kod bake u Niš, a jednom od radnika sam posudila hrvatsko-švedski rječnik – priča Nada.

Sjeća se kako su im poslije pričali da je bombu na JAT-ov avion postavio hrvatski emigrant. Za Zagreb je otputovala za tri dana.

– Naizmjence je vozila skandinavska i jugoslavenska kompanija. Na JAT-ovim letovima bila je odlična hrana, a na SAS-ovim su se prodavali parfemi. Kako sam ja voljela jesti, češće sam putovala JAT-om – prisjeća se Nada.

M.M. /Foto: press


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •