Generali Ivan Tolj i Ivan Kapular dali su ostavke na sve dužnosti u Hrvatskome generalskom zboru.
Nekoliko je razloga koji su izazvali žučne svađe u Generaskom zboru, a sve je kulminiralo šutnjom HGZ na dodjelu Medalje Grada Zagreba Budimiru Lončaru.
Prehodno je uzbunu izazvao druženje predsjednika HGZ-a Pavla Miljavca sa Zoranom Milanovićem. Fotografija koji je javno podijelio Marko Lukić shvaćena je kao podrška HGZ-a Zoranu Milanoviću u predkampanji za predsjedničke izbore protiv Kolinde Grabar Kitarović.
Većini članova HGZ-a to nije dobro sjelo.
Drugi razlog velikog prijepora bila je želja Marka Lukića, glavnog menadžera Visoke škole za diplomaciju Dag Hammarskjöld, da u Generalski zbor kao predavača dovede Bogića Bogičevića. (Lukić se predstavlja kao general, a da nema ukaz o imenovanju u čin generala, na što bi HGZ također trebao reagirati, ali to je druga tema).
Bogićević je bio član Predsjedništva SFRJ iz BiH i na presudnoj sjednici u Beogradu glasovao je protiv uvođenja ratnog stanja. Bio je to glas na koji su Srbi računali pa su ga nakon toga proglasili “izdajnikom srpstva” jer se suprotstavio Slobodanu Miloševiću i JNA.
U HGZ-u su komentirali, prenio nam je jedan član Zbora, da protiv Bogićevića nemaju ništa, naprotiv rado bi ga ugostili, ali da njegovo predavanje ne može biti promocija Zorana Milanovića.
Bogićević je krajem siječnja održao predavanje na Dag Hammarskjõldu u Zagrebu, a uvodničar je bio Zoran Milanović.
Treća tema koja je prelila čašu strpljenja i izazvala stavku dvojice generala je šutnja na iskazivanje počasti Budimiru Lončaru, javno prokazanim šefu OZNA-e, komunističke policije poznate po zločinima protiv naroda te zadnjem ministru vanjskih poslova SFRJ i zagovorniku emarga na uvoz oružja u vrijeme agresije na Hrvatsku.
Zbog svega navedenog dva generala podnijela su istavku i u priopćenju napisali:
U RATU NAS JE RESILA HRABROST, A ŠTO NAS RESI U MIRU?
Kao utemeljitelji Hrvatskog generalskog zbora nismo mogli niti zamisliti da će pretežita i za javnost često vidljiva svrha djelovanja naše udruge biti paljenje svijeća, polaganje vijenaca i obilježavanje obljetnica.
Umjesto da uz tu, hvale vrijednu aktivnost, budemo, prije svega, djelatni glasnogovornici hrvatskog naroda kojeg zahvaća sve više rezignacija i malodušje, kritičari svega onoga negativnog što razara sadašnjost i sprječava budućnost, Hrvatski generalski zbor sudionik je šutnje, kronična nedjelovanja prikrivena ispraznim frazama.
Tek takvim djelovanjem, odavanja počasti, upaljene svijeće i vijenci imaju smisla. Na djelotvornost obvezuju nas naši pali vojnici i suborci bez čije žrtve ne bi bilo hrvatske slobode!
Pojedine organizacijske strukture u Republici Hrvatskoj među kojima je i Hrvatski generalski zbor – dopuštajući i šuteći na mogućnost da se osobama, pripadnicima totalitarnog komunističkog režima odnosno njegovim izravnim izvršiteljima dodjeljuju priznanja i medalje – ne ispunjavaju svoju društvenu funkciju i razlog svoga postojanja.
Najnoviji primjer takva postupanja je dodjela priznanja vremešnom ministru (94 god.) bivše SFRJ, »zaslužnom» da je razoružana i goloruka Hrvatska, na samom početku velikosrpske agresije, dobila embargo na uvoz oružja, a da i ne spominjemo njegovo «slavno» djelovanje u poraću 1945., u Zadru i njegovoj okolici.
Je li moguće da o svemu tome hrvatski generali (ratni generali !!!) šute?
U ratu nas je resila hrabrost, a u izborenom miru ( je li i to moguće!!!?) neopravdano jalovo taktiziranje i oprez, malodušje i kukavičluk!
Smatramo da je dužnost i obveza Hrvatskoga generalskog zbora da reagira na poteze kojima se promoviraju osobe i djelovanje, koje je u suprotnosti s našim pravednim, državotvornim, i obrambenim Domovinskim ratom, kao i s cjelokupnim vrijednosnim sustavom hrvatskog naroda i države.
Osim toga poglavita zadaća HGZ-a trebala bi biti beskompromisno davanje potpore svima onima u našemu društvu koji se zalažu za te, u krvi naših branitelja, stečene vrijednosti. Da se zalažu za posvemašnji boljitak Domovine i naroda, na temelju poštena i plaćena rada, te za dostojanstven život obitelji i pojedinaca u pravnoj i pravednoj državi.
Pojedince i pojedine organizacijske, gospodarske i financijske strukture RH , od rata do danas smatramo glavnim krivcima demografskog kolapsa i nezapamćenog egzodusa hrvatskog naroda u potrazi za boljim životom.
Ustaljeno nereagiranje Hrvatskog generalskog zbora na većinu pojava i događaja u društvu prema kojima je trebalo zauzimati jasan vrijednosni stav, doveli su do toga da više ne želimo sudjelovati u takvome radu ove udruge.
Nećemo biti sudionici u šutnji, u vremenima kada bismo trebali govoriti i biti djelatni promicatelji i branitelji vrijednosti na kojima počiva hrvatski narod i njegova država.
Ovom ostavkom pokazujemo našu obvezu i spremnost za uključivanjem u sve aktivnosti koje će doprinositi obnovi vrijednosnog sustava, povratku hrvatskih ljudi iz inozemstva, njihovu zapošljavanju i izlasku iz očite i teške krize u koju smo upali zbog ”grijeha struktura”, kako je to svojedobno i točno rekao kardinal Josip Bozanić, zbog niza pogrešaka, krivog činjenja ili još gore – nečinjenja, kao da se sve to loše događa negdje daleko, a dotle svakodnevno autobusi, vlakovi i zrakoplovi odnose hrvatske ljude, našu mladost negdje u tuđine i doista daleko od svega onoga za što smo se kroz povijest, sve do Domovinskoga rata borili i izborili: za slobodnu i, konačno, međunarodno priznatu Državu!
General bojnik Ivan Tolj
General bojnik Ivan Kapular
M. Marković/foto:maxportal
