Stanje u kojem se nalazi naše borbeno zrakoplovstvo odavno je zašlo u zonu grotesknog. Trenutačna situacija je takva nam leti svega 4 remontirana MiGa, a ne leti ni onaj oznake 165, ponos HRZ-a – čuvena „Kockica“.
Nakon „remonta“ u Ukrajini i „modernizacije“, gdje je glavnu riječ imala i češka tvrtka ČLS, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je spalo na 8 MiGova-21, ali u stvarnosti sve se svodi na 2 do 4 poluoperativna MiG-21 aviona, jer se ostali kvare na gotovo dnevnoj bazi. Brojka od 12 aviona u Eskadrili borbenih aviona odavno je degradirana.
Kao što je poznato, nedugo nakon remonta i transporta MiGova u Hrvatsku putem kamionske prikolice, 4 jednosjedna MiGa-21 promptno su prizemljena.
U istražnom postupku otkriveno je da avioni imaju prekucane šasije i neodgovarajuću dokumentaciju. Međutim, lakrdija sa remontiranim MiGovima i dalje se nastavlja. Kako doznajemo, prije mjesec, dva, iz Ministarstva obrane RH žalili su se na rad jednog turbomlaznog motora R25-300. Parametri rada motora ukazivali su na ozbiljne probleme i ugroze po pitanju sigurnosti leta.
Ukrajinska tvrtka „Odesaviaremservis”, koje je radila remont hrvatskih MiGova, proučila je izvješće te su preko svog zagrebačkog predstavništva poručili MORH-u kako je spomenuti turbomlazni motor u lošem tehničkom stanju i da onaj tko je odradio remont da ga je obavio vrlo loše. Tu sada nastupa dramaturško iznenađenje i zaplet.
Naime, naknadno je ustanovljeno da je remont upravo tog motora odrađen u Ukrajini (!). Kako će se ova šizofrena priča završiti nije nam poznato, ali možda najbolje ocrtava karakter i stil rada ukrajinske vojne industrije koja u svijetu nije baš poznata po nekom posebnom poštenju.
Kao što je poznato, ukrajinska tvrtka prodala je Hrvatskoj avione sa lažnom dokumentacijom, a koje je bugarska vlada svojevremeno otpisala i prijavila NATO-u da su uništeni, jer zbog isteka satnog resursa nisu pogodni za remont. Prethodno su uz pomoć ukrajinske mafije prošvercani iz Bugraske u Ukrajinu te preprodani Hrvatskoj sa papirima alžirskih MiGova.
Da stvar bude tragikomičnija ukrajinska tvrtka nije stala samo na prekucavanju „šasija“ aviona nego je svoje „umijeće“ pokazala i u prekucavanju serijskih brojeva motora za zrakoplove, tako da motori prodani Hrvatskoj imaju svoju „braću blizance“ na bugarskom vojnom skladištu.
Možemo samo zamisliti o kakvoj se ugrozi života pilota radi kada vam motor zrakoplova ima kompletnu lažiranu servisnu dokumentaciju. Sve je to ne tako davno „stručnom“ povjerenstvu MORH-a bilo normalno. Neki od tih genijalaca još nisu progledali pa i dalje neumorno i samouvjereno brane ovaj „posao stoljeća“.
Bivši ministar obrane Damir Krstičević je tražio od Ukrajine, ali nije dobio 4 zamjenska ispravna MiG-a koji su doslovno mogli još neko vrijeme mogli održati nadzvučno zrakoplovstvo na životu. Ministarstvo obrane Ukrajine prije dvije godine odgovorilo je MORH-u kako ugovor o remontu nije sklopljen s ukrajinskom državom, nego s tvrtkom „Odesaviaremservis” i tako su iz ukrajinske Vlade skinuli sa sebe bilo kakvu odgovornost za ovu blamažu od „remonta“.
Nije zaboravljeno kako je svojevremeno ukrajinski veleposlanik Aleksandr Levčenko jamčio u ime države Ukrajine za te avione te javno pružao podršku osobama osuđenim za korupciju. Sada se nakon što je isplivalo na površinu da ukrajinske državne tvrtke rade kao paravan za ukrajinski organizirani kriminal kako bi se pod krinkom države „uvaljala“ crna roba ukrajinsko veleposlanstvo u Zagrebu šuti kao zaliveno i zadovoljno trlja ruke je se suradnja sa ozloglašenim ukrajinskim zavodom nastavlja i danas bez imalo srama.
Hrvatska je jedina članica NATO-a koja je svoje borbene avione poslala u Ukrajinu gdje je korupcija sistemska pojava. Korupcija unutar vojne industrije je golem problem i za samu ukrajinsku državu. Samo od sebe nameće se pitanje zašto MORH u ovom slučaju nije pokrenuo međunarodni arbitražni ili sudski postupak za naknadu štete kao što je 2012. pokrenula Etiopija kada ih je ista ukrajinska tvrtka pokušala zavaljati u remontu T-72 tenkova.
Tu je i 2013. godina kada je Kazahstan osim svojih državljana procesuirao te osudio na višegodišnje zatvorske kazne i djelatnike „Ukrspecexeporta“ koji su mitom došli do posla remonta zrakoplova, a što je rezultiralo tragedijom tj. padom zrakoplova. Posve je nejasno zašto se i dalje forsiraju politički odnosi sa Ukrajinom na štetu Hrvatske kojoj nije upućeno ni slovo isprike za katastrofalan remont njezinih borbenih zrakoplova. Kako vrijeme neumitno prolazi, sve je jasnije kako je s katastrofalnim ukrajinskim remontom i fijaskom sa pokušajem kupnje novijeg borbenog lovca HRZ izgubio previše dragocjenog vremena koje se neće moći nadoknaditi.
Kada je HRZ-a u pitanju, državne i vojne vlasti dužne su javnosti barem tri odgovora. Prvo, tko je odgovoran za loš ukrajinski remont? Drugo, kako je moguće da ne postoji službeni izvještaj o uzrocima propasti kupnje novog borbenog aviona? I treće, tko će i kako u vrlo skoroj budućnost čuvati hrvatski suverenitet u trećoj dimenziji, odnosno u zračnom prostoru? Od države koja pretendira biti ozbiljna i da je kao takvu tretiraju i druge države, očekuje se da ima kapacitete čuvanja svoje suverenosti i na nebu.
Bilo kako bilo, u našem se slučaju mirne duše može konstatirati potpuni nedostatak procesa obrambenog planiranja, nedostatak odgovornosti te da je trenutačni model vođenja vojske izvor ozbiljnih ugroza po pitanju vojne sigurnosti Republike Hrvatske.
M.Marković/Foto: Dragan Trifunović, Tango Six
