Na malom bazenu Sportskog parka Mladost u Zagrebu utvrđena je prisutnost bakterije legionella, a velikom bazenu utvrđena je pojačana razina trihalometana.
U sklopu redovitog programa praćenja kvalitete bazenske vode, koju provodi Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, na malom bazenu i dječjem praćakalištu Sportskog parka Mladost utvrđena je prisutnost bakterije legionella, objavila je Ustanova Upravljanje sportskim objektima.
Na velikom bazenu, pak, utvrđena je pojačana razina trihalometana. Zbog tog razloga, iz predostrožnosti su zatvoreni vanjski bazeni.
“Poduzeli smo sve mjere sukladno Pravilniku o sanitarno-tehničkim i higijenskim uvjetima bazenskih kupališta i o zdravstvenoj ispravnosti bazenskih voda.
Nakon provedbe svih propisanih postupaka, voda će biti ponovno uzorkovana i poslana na analizu, a bazeni će biti otvoreni čim novo uzorkovanje vode potvrdi da je kakvoća vode u dobrom stanju.
Aktivnosti iz Programa javnih potreba su prebačene na unutarnji bazen i svi se programi odvijaju neometano i po rasporedu. Svi ostali gradski bazeni pod upravljanjem USO su otvoreni te je voda zdravstveno ispravna”, objavili su iz Uprave za Upravljanje sportskim objektima.
Legionella i trihalometani su dvije prijetnje koje se sve češće pojavljuju u sustavima pitke vode i javnim objektima. Iako su potpuno različite po prirodi, obje predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje, a njihova pojava uvijek otvara pitanje nadzora, održavanja i odgovornosti institucija.
Legionella je bakterija koja se razvija u toploj vodi, najčešće u sustavima klimatizacije, hotelima, bolnicama, sportskim centrima i objektima s velikim mrežama cjevovoda. Opasna je jer se širi aerosolom – sitnim kapljicama koje nastaju iz tuševa, slavina, jacuzzija ili rashladnih tornjeva. Udisanje takvog aerosola može izazvati tešku upalu pluća poznatu kao legionarska bolest. Posebno su ugroženi stariji ljudi, kronični bolesnici i osobe oslabljenog imuniteta.
Problem legionelle najčešće nastaje kada se sustavi vode ne održavaju, kada se ne provodi termička dezinfekcija ili kada se u instalacijama stvaraju “mrtvi krakovi” u kojima voda stoji i postaje idealan medij za razvoj bakterije.
Trihalometani su potpuno druga priča – kemijski nusproizvodi koji nastaju kada se voda klorira, a klor reagira s organskim tvarima u vodi. Najpoznatiji su kloroform, bromodiklormetan i dibromklormetan. U visokim koncentracijama trihalometani se povezuju s povećanim rizikom od karcinoma, oštećenja jetre i bubrega te negativnim utjecajem na trudnoću.
U pitkoj vodi nastaju kada je izvor vode biološki opterećen, kada se koristi previše klora ili kada se sustav ne nadzire dovoljno često. Hrvatski propisi dopuštaju određene maksimalne vrijednosti, ali svako prekoračenje izaziva opravdanu zabrinutost javnosti.
M.M. /Foto: Bazeni mladost
