Četnički vojvoda Nikola Kalabić, koji se bio jedan od najvećih zločinaca u Drugom svjetskom rata, pravomoćno je rehabilitiran, objavljeno je na stranici Apelacionog suda u Beogradu. Zahtjev za rehabilitacijom podnijela je njegova unuka 2012. godine
Kalabić je, na ponovljenom suđenju, rehabilitiran odlukom Višeg suda u Valjevu 8. kolovoza 2022. i smatra se neosuđivanom osobom. Raniju presudu istog suda iz 2017. ukinuo je Apelacioni sud pa je postupak ponovljen.
Novu presudu od 8. kolovoza 2022. potvrdio je Apelacioni sud navodeći da nije surađivao s okupatorom. Odluka je pravomoćna.
Nikola Kalabić sližbeno je bio bio komandant Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini i blisko povezan s vođom četnika Dražom Mihailovićem.
Iako je službeno bio podređen Mihailoviću, Kalabić je i u njegovim krugovima važio za zloglasnog četnika zbog okrutnosti. Čak su i njegovi podređenipisali Mihailoviću i preklinjali ga da “zaustavi Kalabića i njegove koljače”. Posebno je okrutan bio prema partizanima i onima koji su simpatizirali partizanski pokret.
Zahtjev podnijela unuka
Sudski postupak rehabilitacije pokrenula je njegova unuka Vesna Dragojlović (rođena Kalabić) u ožujku 2012., tvrdeći da joj djed nije bio ratni zločinac, da nije izdao Dražu Mihailovića. Tvrdi da je stradao iz političkih, nacionalnih i ideoloških razloga te da želi skinutu ljagu s djedina imena.
Nikola Kalabić rođen je 20. prosinca 1906. u mjestu Podnovlje kraj Dervente u BiH. Prije rata bio geometar Katastarske uprave u Valjevu. Na početku rata pristupa četnicima Koste Pećanca i dobiva čin vojvode. Ubrzo se, međutim, razilaze, a Kalabić prilazi Ravnogorskom pokretu Draže Mihailovića, gdje je prvo bio komandant Prateće čete, a potom komandant.
Gorska kraljeva garda je, prema istraživanju povjesničarke Jelene Đuerinović, bila jedna od najozloglašenijih četničkih jedinica.
Đureinović navodi da dokumentacija i prepiske iz perioda rata potvrđuju njegovu odgovornost za tzv. čišćenja komunista, teror, pljačke, premlaćivanje i pokolj nad civilima u Srbiji.
“Na primer, pokolj u Kopljaru kod Aranđelovca, u prosincu 1943. gdje je ubijeno 20 ljudi, gdje on sam u depeši piše – sve sam ih poklao. Imamo 1944. Banju, Mali Požarevac, Drugovac. Godine 1942. i 1943. dosta upada u sela, klanja ljudi, posebno u okolini Aranđelovca.
Imamo dokumente i četničkog pokreta, pa tako za Rudnički kraj postoji i pismo jednog anonimnog oficira Draži Mihailoviću, koji kaže da su pedeset posto žrtava tih pokolja nevini ljudi, a da se u izvještajima predstavljaju kao da to nisu. I ono što se često dešava je da se žrtve predstavljaju kao komunisti, jer bi onda to trebalo da bude legitiman zločin“, objavila je Đureinović 2017. godine nakon prve presude.
“Tri svjedoka i koljite komuniste”
U pismu iz travnja 1944. je osobno naredio klanje partizanskih simpatizera.
„Dragi Pape, za klanje komunista molim te dobro tu stvar provjeri. Ispitaj još bar tri čovjeka. Za te ljude koji treba da se zakolju. Pitaj Peru Miletića, Stevana Beserovca i Živorada Pajića pa ako oni kažu da su krivi kao komunisti, onda najviše zakoljite: u Jasenici 3, Popučke 2, Garić 2, Grabovica 2, konja pastuha od Zakića mi dovedite, a za njega zna Stanimir. Mene ćeš naći tek drugi dan Uskrsa u večer u Lekovicama kod Stanoja. Nemoj se vraćati dok zadatak ne izvršiš.
Želim iskreno da praznik Hristovog voskrsenja dočekate svi zdravi. Doviđenja. Pozdravite mi sve, a tebe najviše pozdravlja tvoj čika Pera“, napisao je.
“Ubio više Srba nego Sulejman Veličanstveni”
Iako je službeno bio podređen vođi četničkog pokreta Draži Mihailoviću, Kalabić je i tamo bio zloglasan zbog okrutnosti. Čak i njegovi podređeni zabrinuto su pisali Mihailoviću i preklinjali ga da zaustavi Kalabića i njegove koljače.
U Srbiji su, u vrijeme prve rehabilitacije pisali da je “Kalabić pobio više Srba nego Sulejman Veličanstveni”.
Najgori zločin je pokolj u Vraniću, selu tridesetak kilometara udaljenom od Beograda. U noći između 20. i 21. prosinca 1943. godine ubijeno oko 70 ljudi Jedan od onih koji su izvodili stravične zločine bio je i Nikola Kalabić.
Tijekom te noći izvršio je masakr nad civilima zbog sumnje da su za odražavali vezu s partizanima. U 14 kuća ubijeni su gotovo svi ukućani. Ubijana su deca stara po nekoliko mjeseci i starci od 90 godina. Na neke mještane Vranića se pucalo, ali je većina mučena i zaklana. Djevojke i žene su silovane.
Preživjelo je pet osoba, od kojih su tri bile teško ranjene. Od ukupnog broja žrtava, 15 je bilo mlađe od 17 godina, sedmoro starijih od 60, a 35 žrtava bile su žene.
Zarobljavanje i smrt
Nikola Kalabić se pred sam kraj rata, kao i mnogi drugi pripadnici četičkičkih formacioja, pokušavao sakriti u zabačenim dijelovima zemlje i čekati pokušaj bune protiv komunističke vlasti.
OZNA je krenula sa širokim planom likvidacije. Svoje agente ubacili su u mrežu Nikole Kalabića i uhapsili ga 5. prosinca 1945. Kalabića je potom je pristao surađivati s partizanskim vlastima u hvatanju Draže Mihailovića.
Rješenjem Kotarskog suda u Mionici od 11. studenog 1946. godine, Kalabić je proglašen narodnim neprijateljem i oduzeta mu je imovina
Okolnosti njegove smrti do danas nisu utvrđene. Godinama je vođen kao nestao, da bi na kraju, 65 godina kasnije, službeno bio proglašen mrtvim. Od danas se vidi kao neosuđivana osoba.
Zadnjih desetak godina sudovi u Srbiji redovito donose odluke o rehabilitiranju četnika. Odlukom Višeg suda u Beogradu od svibnja 2015. i glavni četnički vođa Draža Mihailović smatra se neosuđivanim. Među rehabilitiranima su i četnik Milan Radivojević iz Grabovca kod Trstenika te brojni manje poznati pripadnici četničkog pokreta.
M.Marković /Foto: wiki
