Presuda Vrhovnog suda RH Rev-880/2024 više nije samo pravna odluka — ona je dokaz da su presude Visokog trgovačkog suda RH u predmetima Pž-6058/2021 i istovjetnom predmetu Pž-6054/2021 bile donesene protivno zakonu, protivno sudskoj praksi i protivno temeljnim pravilima poštenog suđenja.
Hrvatsko trgovačko pravosuđe suočeno je s jednim od najtežih pravosudnih skandala posljednjih godina. Dokumenti iz sudskih spisa, ustavne tužbe, zahtjevi za inspekcijski nadzor i najnovija presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-880/2024-10 nedvojbeno pokazuju da se u predmetima vezanima uz društva Fantazija i projekt Fantasyland nije radilo o običnim sudskim pogreškama, već o razotkrivenim nezakonitostima u radu Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH.
Presudom Vrhovnog suda RH Rev-880/2024-10 od 10. prosinca 2025. prihvaćena je revizija društva Fantazija hoteli d.o.o., preinačena je presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6058/2021-6 od 27. prosinca 2022. i potvrđena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-118/2020-18 od 16. studenog 2021.
Time je Vrhovni sud RH pravomoćno razotkrio nezakonito pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž-6058/2021, a budući da je predmet Pž-6054/2021 vođen po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ista presuda Vrhovnog suda RH razotkriva i nezakonitost pravnog obrasca primijenjenog u tom povezanom predmetu.
Vrhovni sud srušio konstrukciju Visokog trgovačkog suda
Srž pravnog pitanja bila je jednostavna: može li vjerovnik koji se oglašava nenadležnim, ne dostavlja broj računa i svojim postupanjem onemogućuje ispunjenje obveze tražiti zatezne kamate od dužnika?
Visoki trgovački sud RH tvrdio je da može. Vrhovni sud RH presudio je suprotno.
Vrhovni sud RH zauzeo je jasno pravno shvaćanje: kada je vjerovnik u zakašnjenju jer odbija primiti ispunjenje ili svojim ponašanjem sprječava ispunjenje obveze, dužnik ima pravo, ali nema obvezu položiti dug kod suda, a vjerovnik u takvim okolnostima nema pravo na zatezne kamate.
Drugim riječima, Vrhovni sud RH potvrdio je ono na što društva Fantazija godinama upozoravaju: država i njezina tijela ne mogu se najprije oglašavati nenadležnima, odbijati dati podatke za plaćanje, stvarati pravnu neizvjesnost o tome tko je vjerovnik, a zatim kroz sudske postupke naplaćivati zatezne kamate kao da je dužnik kriv za zakašnjenje.
Takvo postupanje nije samo nezakonito. Ono predstavlja pravosudno sankcioniranje žrtve vlastitog institucionalnog kaosa.
Presuda pala na Vrhovnom sudu — što to znači?
Presuda Vrhovnog suda RH Rev-880/2024 odnosi se na predmet Fantazija hoteli d.o.o. i presudu VTSRH Pž-6058/2021-6. Međutim, dokumenti pokazuju da je predmet Pž-6054/2021, koji se odnosi na Fantazija vodeni park d.o.o., vođen po istoj činjenično-pravnoj osnovi, odnosno na temelju istog pravnog pitanja vezanog uz naknadu za pravo građenja, zakašnjenje vjerovnika, nejasnoću oko pravnog sljednika i pravo na zatezne kamate.
Upravo zato presuda Vrhovnog suda RH Rev-880/2024 ima daleko širi značaj od jednog predmeta. Ona ne ruši samo jednu presudu. Ona ruši cijeli pravni obrazac koji je Visoki trgovački sud RH primijenio u povezanim predmetima društava Fantazija.
U predmetu Pž-6058/2021 Vrhovni sud RH preinačio je presudu VTSRH-a jer je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U predmetu Pž-6054/2021 isti pravni model korišten je protiv Fantazija vodeni park d.o.o., i to nakon što je u predmetu Pž-5900/2021 već postojala drukčija sudska praksa Visokog trgovačkog suda RH u korist društva Fantazija zabavni park d.o.o.
To znači da su predmeti Pž-6054/2021 i Pž-6058/2021 dio istog problema: Visoki trgovački sud RH u bitno istim situacijama nije primjenjivao zakon jednako, nije poštovao pravnu sigurnost i nije osigurao jedinstvenu sudsku praksu.
Dokumenti razotkrivaju obrazac: prvo se stvara pravna neizvjesnost, zatim se naplaćuju kamate
U predmetima vezanima uz ugovor o pravu građenja, društva Fantazija godinama su tražila od nadležnih državnih tijela jasan odgovor na osnovno pitanje: tko je vjerovnik i na koji račun treba izvršiti uplatu?
Umjesto jasnog odgovora, uslijedilo je prebacivanje odgovornosti između institucija. CERP, Ministarstvo državne imovine, Vlada RH i druga državna tijela različito su se očitovala ili se proglašavala nenadležnima, dok su se istodobno protiv društava Fantazija vodili postupci radi naplate zateznih kamata.
Vrhovni sud RH sada je potvrdio da upravo takvo propuštanje očitovanja vjerovnika, kada dužnik traži podatke o broju računa i načinu ispunjenja, predstavlja onemogućavanje ispunjenja obveze. Posljedica je zakašnjenje vjerovnika, a ne dužnika.
Time je konačno srušena konstrukcija prema kojoj je društvima Fantazija bilo moguće nametati zatezne kamate u situaciji u kojoj državna tijela sama nisu osigurala osnovne uvjete za ispunjenje obveze.
Ustavna tužba P-2589/2013: novi dokazi o sustavnom ignoriranju dokumentacije
Dodatni dokaz o razmjerima problema proizlazi iz ustavne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-2589/2013 i presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-1542/2025-16 od 4. studenog 2025.
U toj ustavnoj tužbi društva Fantazija ističu da se Visoki trgovački sud RH nije očitovao o ključnoj materijalnoj dokaznoj dokumentaciji koja prileži spisu, iako je upravo ta dokumentacija bila odlučna za utvrđenje jesu li Sporazum od 29.10.2010. i Ugovor o nagodbi od 08.09.2011. bili sklopljeni i jesu li po njima stranke postupale.
Dokumentacija pokazuje da je HPB izradio i dostavio prijedloge sporazuma i nagodbe, da je Fantazija projekt d.o.o. prihvatio njihove bitne elemente, da su izvršene uplate u korist HPB-a, da su predane zadužnice te da je HPB po tim aktima i postupao, uključujući odgodu ovršnih postupaka.
Unatoč tome, Trgovački sud u Zagrebu i Visoki trgovački sud RH zaključili su da Sporazum od 29.10.2010. i Ugovor o nagodbi od 08.09.2011. nisu sklopljeni, prikazujući ih kao obične pregovore.
To nije samo pravno pogrešno. To je ignoriranje dokumentacije koja mijenja ishod postupka.
VTSRH ignorirao upute Vrhovnog suda RH
Posebno je težak dio ustavne tužbe u kojem se ističe da Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-1542/2025-16 nije postupio sukladno uputama iz odluke Vrhovnog suda RH Rev-141/2021.
Vrhovni sud RH ranije je ukinuo odluku VTSRH-a i predmet vratio na ponovno odlučivanje, uz jasne upute da se drugostupanjski sud mora očitovati o bitnim žalbenim i revizijskim navodima te dokaznoj dokumentaciji.
Međutim, umjesto stvarnog preispitivanja predmeta, VTSRH je, prema sadržaju ustavne tužbe, ponovno donio presudu koja se ne bavi ključnim dokazima, ne odgovara na odlučne navode i ne pruža obrazloženu sudsku zaštitu.
Ako drugostupanjski sud nakon ukinute odluke Vrhovnog suda ponovno ignorira ono što mu je Vrhovni sud naložio, tada više ne govorimo o pogrešci, nego o ozbiljnom problemu zakonitosti i funkcioniranja sudskog sustava.
Copy-paste pravosuđe: sudske odluke bez stvarnog odgovora na dokaze
Ustavna tužba posebno upozorava da sadržaj presude VTSRH Pž-1542/2025-16 ukazuje na prepisivanje i preuzimanje teza iz podnesaka protivne strane, bez stvarnog očitovanja o dokazima tužitelja.
Takav pristup razara samu svrhu sudskog postupka. Sud nije administrativni produžetak jedne stranke. Sud mora nepristrano, savjesno i potpuno ocijeniti dokaze obje strane te u obrazloženju odluke jasno navesti zašto prihvaća ili odbija određene tvrdnje.
Kada sud ignorira materijalne dokaze, a zatim u presudi zaključuje suprotno onome što iz tih dokaza proizlazi, tada se stranci ne uskraćuje samo pojedinačno pravo. Tada se uskraćuje pravo na pošteno suđenje.
Trgovački sud u Zagrebu i VTSRH kao dio istog problema
Dokumenti o predmetima Fantazije ne pokazuju izolirane odluke, nego povezani niz postupanja u kojima se ista društva, isti projekt, isti ugovori i ista pravna pitanja pojavljuju pred istim sudovima, dok se istodobno proizvode proturječne odluke, ignoriraju dokazi i zaobilaze ključna pravna pitanja.
U predmetima vezanima uz naknade za pravo građenja Vrhovni sud RH sada je jasno potvrdio da je pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda RH bilo pogrešno.
U predmetima vezanima uz HPB, Sporazum od 29.10.2010., Ugovor o nagodbi od 08.09.2011. i Nagodbu iz 2012. godine, dokumentacija pokazuje isti obrazac: materijalni dokazi postoje, ali sudovi ih ne vrednuju na zakonit i potpun način.
U predmetima vezanima uz naknadu štete zbog ugovora o pravu građenja, društva Fantazija upozoravaju da sudovi sustavno izbjegavaju odlučiti o odlučnom pitanju: tko je pravni slijednik HFP-a, AUDIO-a i CERP-a u odnosu na ugovor o pravu građenja, a ne u odnosu na nekretnine.
To je središnja manipulacija: predmet spora nije vlasništvo nekretnina, nego odgovornost za kršenje ugovornih i zakonskih obveza iz ugovora o pravu građenja.
Fantazija nije izgubila projekt na tržištu — projekt je blokiran kroz institucije i sudove
Projekt Fantasyland nije propao zbog tržišnih okolnosti, nedostatka interesa ili poslovne nesposobnosti. Dokumenti pokazuju da je projekt blokiran kroz višegodišnje postupanje državnih institucija, pravnih sljednika HFP-a, HPB-a i sudova.
Umjesto da sudovi pruže zaštitu od nezakonitog i nepravilnog rada državnih tijela i pravnih osoba povezanih s državom, trgovačko pravosuđe godinama je proizvodilo nove slojeve pravne nesigurnosti.
Najnovija presuda Vrhovnog suda RH Rev-880/2024 sada pokazuje da je barem jedan od tih slojeva bio nezakonit: Visoki trgovački sud RH pogrešno je presudio protiv društva Fantazija hoteli d.o.o. i Vrhovni sud RH morao je intervenirati preinačenjem presude.
To je dokaz da se upozorenja društava Fantazija nisu temeljila na dojmovima, nego na stvarnim, pravno dokazanim nezakonitostima.
Tko će odgovarati?
Nakon presude Vrhovnog suda RH Rev-880/2024 više se ne može govoriti o „spornim tvrdnjama“ ili „nezadovoljstvu stranaka“. Presuda Vrhovnog suda RH dokazala je da je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6058/2021 donio odluku koja nije mogla opstati u revizijskom postupku.
Time se otvara pitanje odgovornosti. Tko odgovara za nezakonitu presudu? Tko odgovara za godine postupanja po pogrešnom pravnom shvaćanju?
Tko odgovara za štetu koju su društva Fantazija trpjela dok su državna tijela stvarala pravnu neizvjesnost, a sudovi tu neizvjesnost pretvarali u financijsku obvezu?
Tko odgovara za ignoriranje materijalne dokumentacije u predmetima HPB-a? Tko odgovara za odluke koje su u suprotnosti s praksom Vrhovnog suda RH?
Odgovor ne može biti šutnja. Jer ako Vrhovni sud RH mora preinačavati presude Visokog trgovačkog suda RH zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u predmetima koji se tiču milijunskih posljedica i dugogodišnje blokade investicijskog projekta, tada se više ne radi o tehničkom pitanju. Radi se o pitanju funkcionira li pravna država.
Rev-880/2024 je prekretnica i dokaz razotkrivene nezakonitosti
Presuda Vrhovnog suda RH Rev-880/2024 označava prekretnicu u pravnoj borbi društava Fantazija. Ona je dokaz da su upozorenja o nezakonitom postupanju Visokog trgovačkog suda RH bila osnovana.
Tom presudom srušena je odluka VTSRH Pž-6058/2021. Istodobno je razotkriven isti pravni obrazac koji se proteže i na predmet Pž-6054/2021, vođen po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
Ustavna tužba u predmetu P-2589/2013 dodatno pokazuje da problem nije ograničen na jedan predmet, nego da se kroz više sudskih postupaka ponavlja isti model: ignoriranje dokaza, neodgovaranje na bitne navode, pogrešna primjena materijalnog prava i donošenje odluka koje ne pružaju stvarnu sudsku zaštitu.
Zato slučaj Fantasyland više nije samo poslovni ili sudski spor.
To je test hrvatskog pravosuđa. I pitanje više nije jesu li nezakonitosti postojale. Pitanje je tko će za njih odgovarati.
CERP-ova odgovornost u slučaju Fantasyland: pravno sljedništvo ne može se skrivati iza pitanja vlasništva nad zemljištem
Slučaj Fantasyland razotkriva jedno od ključnih pitanja institucionalne odgovornosti u Republici Hrvatskoj: državno tijelo koje je zakonom preuzelo prava i obveze svojih pravnih prednika ne može se godinama proglašavati nenadležnim za ugovor koji je i dalje na snazi, dok istodobno država po tom istom ugovoru pokušava ostvarivati prava i naplaćivati naknadu.
U središtu spora nalazi se Ugovor o pravu građenja, sklopljen 2007. godine između Hrvatskog fonda za privatizaciju i društva Fantazija projekt d.o.o., uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske. Upravo taj ugovor bio je pravni temelj realizacije projekta Fantasyland Šmidhen u Samoboru.
Nakon prestanka HFP-a, prijenosa prava i obveza na AUDIO, a potom na CERP, pravni slijed u odnosu na ugovor, prava, obveze i sudske postupke jasno vodi od HFP-a, preko AUDIO-a, do CERP-a.
CERP ne može izbjeći odgovornost za obveze koje proizlaze iz Ugovora o pravu građenja jer je zakonom preuzeo pravni položaj AUDIO-a, a AUDIO je prethodno preuzeo prava i obveze HFP-a.
Člankom 25. stavkom 1. Zakona o upravljanju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske propisano je da je CERP pravni slijednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije za upravljanje državnom imovinom, sklopljene ugovore te pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od stranaka.
Zato se u ovom slučaju ne može kao odlučno pitanje nametati vlasništvo nad nekretninama, nego pravno sljedništvo u odnosu na sam ugovor, obveze koje iz njega proizlaze i štetu koja je nastala zbog višegodišnjeg nepostupanja.
Vlasništvo nad zemljištem nije isto što i odgovornost za ugovor
Činjenica da su nekretnine koje su ranije bile u vlasništvu HFP-a 31. ožujka 2011. godine postale vlasništvo Republike Hrvatske ne isključuje odgovornost CERP-a za ugovorne i zakonske obveze koje proizlaze iz Ugovora o pravu građenja.
Predmet spora nije samo vlasništvo nad zemljištem, nego odgovornost za štetu nastalu zbog višegodišnjeg kršenja ugovornih i zakonskih obveza, nezakonitog i nepravilnog rada HFP-a, AUDIO-a i CERP-a te institucionalnog odbijanja postupanja po ugovoru.
Vlasništvo nad nekretninama jedno je pitanje, a odgovornost za ugovor, ugovorne obveze, postupanje pravnih prednika i posljedice tog postupanja sasvim je drugo pitanje.
Upravo zato je pravno promašen svaki pokušaj da se odgovornost CERP-a otkloni pozivanjem na činjenicu da je Republika Hrvatska u međuvremenu postala vlasnik nekretnina kojima je prethodno upravljao HFP.
CERP nije odgovoran zato što bi bio vlasnik nekretnina, nego zato što je zakonom preuzeo pravni položaj AUDIO-a, dok je AUDIO prethodno preuzeo prava i obveze HFP-a. To znači da pravni slijed u odnosu na Ugovor o pravu građenja vodi od HFP-a, preko AUDIO-a, do CERP-a.
Odgovornost CERP-a ne može se otkloniti formalnim pozivanjem na vlasništvo Republike Hrvatske nad nekretninama. Predmet spora nije vlasnički odnos, nego šteta nastala zbog kršenja ugovornih i zakonskih obveza te postupanja kojima je onemogućena realizacija projekta Fantasyland Šmidhen.
Državna tijela godinama su se proglašavala nenadležnima
CERP, DUUDI, Ministarstvo državne imovine, Vlada RH i druga nadležna tijela tijekom razdoblja od listopada 2013. do 2025. godine pisanim su se putem proglašavali nenadležnima za postupanje po Ugovoru o pravu građenja i za rješavanje formalno-pravnih pitanja nužnih za realizaciju projekta Fantasyland Šmidhen.
Takvo postupanje nije bilo samo administrativno odugovlačenje, nego višegodišnje institucionalno izbjegavanje odgovornosti.
Ako je CERP zakonski pravni slijednik AUDIO-a i HFP-a u odnosu na sklopljene ugovore, prava, obveze i sudske postupke, tada se ne može istodobno proglašavati nenadležnim za postupanje po ugovoru koji je još uvijek aktivan i na snazi.
Jedno je pitanje vlasništva nad nekretninama, koje je nakon prestanka HFP-a prešlo na Republiku Hrvatsku. Drugo je pitanje odgovornosti za prava, obveze, ugovore i postupke koji proizlaze iz Ugovora o pravu građenja. Upravo u odnosu na to drugo pitanje pravni slijed vodi od HFP-a, preko AUDIO-a, do CERP-a.
DUUDI i Ministarstvo državne imovine nisu riješili problem, nego su ga prebacivali dalje
Ni DUUDI ni Ministarstvo državne imovine ne mogu se izuzeti iz odgovornosti.
Upravo su ta tijela godinama sudjelovala u institucionalnom prebacivanju nadležnosti, umjesto da riješe temeljno pitanje tko u ime države postupa po ugovoru.
Posebno je problematično što je Ministarstvo državne imovine bilo tijelo koje je imalo političku i upravnu poziciju zaustaviti pravni apsurd, ali to nije učinilo.
Umjesto deblokade projekta, sklapanja potrebnih aneksa ili rješavanja formalno-pravnih pitanja, uslijedilo je višegodišnje dopisivanje, proglašavanje nenadležnosti i održavanje stanja u kojem investitor nema državnu ugovornu stranu s kojom može riješiti problem. Takvo ponašanje nije neutralno.
U ovakvom slučaju nečinjenje ima istu posljedicu kao i aktivna opstrukcija. Ako državna tijela znaju da projekt ne može napredovati bez njihova postupanja, a istodobno se sva redom proglašavaju nenadležnima, tada to više nije birokratska pasivnost. To je oblik institucionalnog zatvaranja projekta.
Vlada RH ne može izbjeći odgovornost jer je upravo Vlada dala suglasnost za ugovor
Posebno se ističe odgovornost Vlade Republike Hrvatske, ne samo politička, nego i institucionalna.
Upravo je Vlada RH kao tijelo izvršne vlasti još 2007. godine dala suglasnost za sklapanje Ugovora o osnivanju prava građenja na zemljištu Šmidhen, upisanom u zk.ul. 4268 k.o. Samobor.
Time je Vlada RH bila izravno uključena u pravni okvir projekta, zbog čega se danas ne može ignorirati njezina odgovornost za kasnije postupanje državnih tijela i institucija koje su godinama blokirale provedbu istog ugovora.
Riječ je o zemljištu koje se u to vrijeme nalazilo u suvlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju i društva Fantazija projekt d.o.o. iz Samobora, nakon čega je 2011. godine zemljište u vlasništvu HFP-a prešlo u vlasništvo Republike Hrvatske.
Na tom je zemljištu društvo Fantazija projekt d.o.o. bilo, a i danas je, stopostotni vlasnik svih postojećih objekata, ukupne površine oko 50.000 četvornih metara bruto razvijene površine, uključujući hotel, motel, bazene i kupališne objekte.
Ugovor o pravu građenja nije bio privatni aranžman bez države. Nije sklopljen mimo državnih tijela. Nije nastao bez znanja Vlade.
Naprotiv, ugovor između HFP-a i Fantazija projekt d.o.o. zaključen je uz suglasnost Vlade RH. Zato je potpuno neprihvatljivo da se godinama kasnije ista država ponaša kao da ne zna tko je nadležan za provedbu tog ugovora.
Vlada RH nije promatrač u ovom slučaju. Vlada RH je politički i institucionalni vrh sustava koji je dopustio da se CERP, DUUDI i Ministarstvo državne imovine godinama skrivaju iza međusobnog prebacivanja odgovornosti.
Ako je Vlada dala suglasnost za sklapanje ugovora, tada je Vlada bila dužna osigurati i institucionalni kontinuitet provedbe tog ugovora nakon prestanka HFP-a i prijenosa ovlasti na njegove pravne sljednike.
Sve suprotno tome znači da država može dati suglasnost za ugovor, godinama imati koristi iz tog pravnog odnosa, a zatim se ponašati kao da nema nikakvu obvezu postupanja.
To nije pravna država. To je institucionalna samovolja.
Bobanovo svjedočenje razotkriva apsurd: CERP je trebao postupati
Posebnu težinu cijelom slučaju daje svjedočenje Tomislava Bobana, bivšeg ravnatelja AUDIO-a, kasnijeg čelnika DUUDI-a i državnog tajnika u Ministarstvu državne imovine.
Prema sudskim spisima, Boban je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu potvrdio da je CERP pravni slijednik HFP-a i AUDIO-a u odnosu na Ugovor o pravu građenja, naplatu naknade i rješavanje formalno-pravnih pitanja vezanih uz projekt Fantasyland.
Još važnije, Boban je pojasnio da se u slučaju Fantasylanda ne radi o raspolaganju nekretninama, nego o pravnom poslu, odnosno Ugovoru o pravu građenja. Prema njegovu iskazu, upravo je CERP trebao nastaviti rješavati odnose s Fantazijom.
Visoki državni dužnosnik pred sudom je potvrdio da je CERP trebao postupati, što dodatno potvrđuje odgovornost CERP-a i otvara pitanje odgovornosti svih tijela koja su godinama znala za taj problem, ali ga nisu riješila.
Država se proglasila nenadležnom, ali bi naplaćivala naknadu
Posebno skandalozan dio slučaja odnosi se na činjenicu da se Ministarstvo državne imovine proglasilo nenadležnim za postupanje po Ugovoru o pravu građenja, dok su istodobno državni odvjetnici u ime tog istog Ministarstva pokušavali naplatiti naknadu po tom istom ugovoru.
To je pravni apsurd koji razotkriva dvostruka mjerila države.
Kada treba riješiti aneks, omogućiti provedbu projekta, otkloniti formalno-pravne prepreke i preuzeti odgovornost, tada nitko nije nadležan. Kada treba naplatiti naknadu, tada ugovor odjednom postoji.
Takav pristup nije samo proturječan. On je duboko nepravedan i pravno neodrživ.
Država ne može istodobno tvrditi da nije nadležna za ugovor, a ponašati se kao vjerovnik po tom istom ugovoru. Ne može bježati od obveza, a zadržavati prava. Ne može koristiti ugovor kada joj odgovara, a ignorirati ga kada mora postupati.
Volarević je 2017. najavio aneks ugovora, ali poziv nikada nije stigao
Dodatnu težinu cijelom slučaju daje sastanak održan 22. ožujka 2017. u prostorijama CERP-a, na kojem su bili tadašnji ravnatelj CERP-a Mirko Volarević, Slaven Čolak i odvjetnik Veljko Miljević.
Prema dostupnoj dokumentaciji, Volarević je na tom sastanku najavio da će u roku od nekoliko dana uslijediti službeni poziv Ministarstva državne imovine na sklapanje aneksa Ugovora o pravu građenja.
Taj poziv nikada nije stigao.
Na upit Maxportala od 15. studenoga 2024., a zatim ponovno 6. lipnja 2026., Slaven Čolak odgovorio je isto: „Do današnjeg dana poziv nije stigao.“
To nije sporedna činjenica. To je dokaz obrasca. Država je razgovarala, najavljivala, obećavala, tražila prijedloge i otvarala mogućnost nagodbe. Ali kada je trebalo potpisati, odlučiti i preuzeti odgovornost, sve je stalo.
Marić je u Saboru vezao sudbinu projekta uz kaznene postupke, ti postupci su završili, ali projekt i dalje stoji
Dana 17. siječnja 2018. tadašnji ministar državne imovine i predsjednik Upravnog vijeća CERP-a Goran Marić u Hrvatskom saboru govorio je o projektu Fantasyland i istaknuo da se bez epiloga kaznenih postupaka ne može znati sudbina projekta. Danas je taj epilog poznat.
Kaznene prijave HFP-a i njegovih pravnih sljednika protiv Slavena Čolaka i povezanih društava odbačene su 30. svibnja 2018. kao neosnovane. Kazneni postupak „HPB Bankomat“ pravomoćno je okončan 10. srpnja 2025. oslobađajućom presudom za sve optužene. Sud je utvrdio da provedeni dokazi ne potvrđuju optužbe.
Država je godinama tvrdila da se bez epiloga kaznenih postupaka ne može riješiti sudbina projekta, a nakon pravomoćnog završetka tih postupaka projekt Fantasyland i dalje nije deblokiran.
Ako su kaznene prijave odbačene, ako je kazneni postupak pravomoćno završio oslobađajućom presudom, ako je ugovor i dalje na snazi i ako su državna tijela godinama bila upoznata s potrebom rješavanja formalno-pravnih pitanja, tada više nema opravdanja za institucionalnu šutnju.
Ono što je godinama predstavljano kao čekanje pravosudnog epiloga sada se pokazuje kao nastavak istog problema, odnosno institucionalnog odbijanja odgovornosti.
Pravni apsurd koji je proizveo ogromnu štetu
Cijeli slučaj Fantasyland pokazuje kako se jedan veliki investicijski projekt može godinama držati blokiranim ne samo sudskim postupcima, nego i administrativnim nepostupanjem, prebacivanjem nadležnosti i institucionalnim izbjegavanjem odluka.
Društva Fantazija godinama su tražila da im se dostavi broj računa za plaćanje naknade, da se riješe formalno-pravna pitanja, da se definira ugovorna strana na strani države i da se omogući provedba projekta. Umjesto toga, nailazila su na zid nenadležnosti.
Upravo zbog takvog postupanja svi vjerovnici, neovisno o tome je li riječ o CERP-u, DUUDI-ju, Ministarstvu državne imovine, Vladi RH ili Republici Hrvatskoj, došli su u zakašnjenje za naplatu naknade po ugovoru.
Ako se državna tijela godinama proglašavaju nenadležnima za ugovor, ako ne žele riješiti formalno-pravna pitanja i ako ne omogućuju dužniku uredno ispunjenje obveze, tada se ne mogu istodobno ponašati kao vjerovnici koji imaju pravo zahtijevati posljedice neplaćanja.
Drugim riječima, država ne može stvoriti pravnu blokadu, odbiti postupati, odbiti preuzeti nadležnost, a zatim posljedice vlastitog nepostupanja prebaciti na investitora.
Fantasyland kao test pravne države
Slučaj Fantasyland više nije samo pitanje jednog projekta u Samoboru. To je test pravne sigurnosti, institucionalne odgovornosti i vjerodostojnosti države prema investitorima.
Ako država preko svojih institucija može dati suglasnost za ugovor, preuzeti prava i obveze pravnih prednika, godinama se proglašavati nenadležnom, odbijati rješavati formalno-pravna pitanja i istodobno pokušavati naplaćivati naknadu po istom ugovoru, tada je pravna sigurnost investitora u Hrvatskoj ozbiljno narušena.
Ovaj slučaj pokazuje razliku između formalne države i funkcionalne pravne države.
Formalna država ima institucije, zakone, ministarstva, agencije i pravne sljednike. Funkcionalna pravna država ima odgovornost, kontinuitet, odluke i spremnost da poštuje vlastite ugovore. U slučaju Fantasyland, upravo je ta razlika postala ključna.
Problem nije samo u tome što projekt nije realiziran. Problem je u tome što su državna tijela godinama znala da bez njihova postupanja projekt ne može napredovati, a ipak su se sustavno proglašavala nenadležnima.
Zato se danas više ne može govoriti samo o administrativnom propustu.
Ovdje se radi o višegodišnjem institucionalnom obrascu koji je proizveo golemu štetu, zaustavio projekt od šireg gospodarskog značaja i otvorio pitanje odgovornosti CERP-a, DUUDI-ja, Ministarstva državne imovine, Vlade RH i Republike Hrvatske.
Fantasyland je tako od investicijskog projekta postao simbol pravnog apsurda: država je dala suglasnost za ugovor, njezine institucije preuzele su prava i obveze, ali kada je trebalo omogućiti provedbu ugovora, svi su se proglasili nenadležnima.
A kada treba naplatiti naknadu, država se odjednom ponovno pojavljuje kao vjerovnik. Upravo u toj proturječnosti leži srž cijelog slučaja.
Vrhovni sud srušio presudu Visokog trgovačkog suda: otvara se pitanje odgovornosti za štetu društvima Fantazija
Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-880/2024-10 od 10. prosinca 2025. predstavlja prekretnicu u višegodišnjem pravnom ratu društava Fantazija protiv odluka i postupanja državnih tijela, Republike Hrvatske i sudskih instanci koje su godinama donosile odluke od izravnog utjecaja na projekt Fantasyland i poslovanje društava Fantazija.
Tom presudom Vrhovni sud RH prihvatio je reviziju društva Fantazija hoteli d.o.o., preinačio presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6058/2021-6 od 27. prosinca 2022. i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-118/2020-18 od 16. studenog 2021., kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske protiv društva Fantazija hoteli d.o.o. radi naplate zateznih kamata na naknadu za pravo građenja.
Time je najviši sud u zemlji praktično potvrdio ono na što su društva Fantazija godinama upozoravala: ako se vjerovnik, odnosno državna tijela i institucije Republike Hrvatske, proglašavaju nenadležnima, ne daju podatke za uplatu i svojim postupanjem onemogućavaju ispunjenje ugovorne obveze, tada se ne može zakonito teretiti dužnika kao da je on odgovoran za zakašnjenje.
Vrhovni sud RH zauzeo je jasno pravno stajalište da propuštanje vjerovnika da se očituje na upit dužnika o broju računa za uplatu predstavlja onemogućavanje ispunjenja obveze, što ima za posljedicu zakašnjenje vjerovnika, a u takvim okolnostima vjerovnik nema pravo na zatezne kamate od dospijeća obveze do konačnog plaćanja. Drugim riječima, kada država ili njezina tijela ne omoguće plaćanje, država ne može istodobno naplaćivati kamate zbog neplaćanja.
Ova presuda dodatno dobiva na težini jer se radi o pravnoj stvari koja nije izoliran slučaj, nego dio šireg niza sudskih postupaka pokrenutih po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi protiv društava Fantazija zabavni park d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o. i Fantazija hoteli d.o.o. U predmetu Pž-5900/2021 Visoki trgovački sud RH već je ranije potvrdio odbijajuću presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u korist društva Fantazija zabavni park d.o.o., dok je u predmetu Pž-6058/2021 zauzeo suprotno stajalište, koje je Vrhovni sud RH sada preinačio.
Zato se nakon presude Vrhovnog suda otvara ozbiljno pitanje kako je moguće da su se u bitno istim pravnim i činjeničnim okolnostima donosile različite odluke, zašto je Visoki trgovački sud RH odstupao od već postojeće sudske prakse i zašto su se državna tijela i sudovi u drugim postupcima pozivali upravo na presudu koja je sada srušena pred Vrhovnim sudom RH.
Za društva Fantazija, ova odluka nije samo pravna pobjeda u jednom predmetu. Ona je dokazni i pravni temelj za daljnje postupke radi povrata protupravno naplaćenih novčanih sredstava, pripadajućih zateznih kamata i naknade štete nastale zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudova i državnih tijela.
Posebno je važno da su se Državno odvjetništvo, Visoki trgovački sud RH i druga tijela tijekom proteklih godina u više povezanih postupaka pozivali na upravo onu presudu Visokog trgovačkog suda RH koja je sada preinačena. Time se otvara pitanje jesu li takve odluke i pravna stajališta imala posljedice i na druge postupke u kojima se odlučivalo o pravima društava Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i Fantazija hoteli d.o.o., kao i o pravima njihovih članova i imatelja poslovnih udjela.
Nakon odluke Vrhovnog suda RH, više se ne radi samo o sporu oko nekoliko tisuća eura zateznih kamata. Radi se o pitanju odgovornosti sustava koji je godinama ignorirao materijalnu dokumentaciju u sudskim spisima, stvarno činjenično stanje i pravno relevantne okolnosti koje su dokazivale da zakašnjenje nije bilo na strani društava Fantazija, nego na strani vjerovnika i državnih institucija koje nisu omogućile ispunjenje obveze.
>>> Presuda Vrhovnog suda RH Rev-880/2024 od 10. prosinca 2025.
Presuda Vrhovnog suda RH zato predstavlja snažan udarac ranijem postupanju Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž-6058/2021 i otvara prostor za nove pravne korake, uključujući zahtjeve za povrat naplaćenih sredstava, zahtjeve za naknadu štete, kao i daljnje postupke radi utvrđivanja odgovornosti svih onih čije su odluke i postupanja dovele do financijske, poslovne i reputacijske štete društvima Fantazija.
Presuda Vrhovnog suda RH Rev-880/2024-10 sada postaje dokument koji društva Fantazija mogu koristiti kao ključni dokaz da su njihova višegodišnja upozorenja imala pravnu osnovu, da su osporavali odluke koje nisu bile u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda i da će pitanje odgovornosti za posljedice takvog postupanja tek doći na red.
Pogledajte video zapise sa završne riječi Slavena Čolaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat:
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 1
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 2
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 3
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 4
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 5
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 6
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 7
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 8
Hrvatsko pravosuđe: Tonski zapis sastanka u Minis. državne imovine Ministar Marić predlaže snimanje
Hrvatsko pravosuđe: Tonski zapis razgovora šefa CERP-a s Veljkom Miljevićem i Slavenom Čolakom
Hrvatsko pravosuđe, rušitelj pravne sigurnosti: Snimka sastanka Čolak – Marić – Boban o nagodbi
Beljak – Marić: Aktualni sat Hrvatskog sabora o slučaju Fantasyland
TONSKI ZAPISI SA SVJEDOČENJA TOMISLAVA BOBANA U PREDMETU TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU BR. P-122/2020
TONSKI ZAPIS SA SVJEDOČENJA SLAVENA ČOLAKA U PREDMETU TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU BR. P-122/2020
TONSKI ZAPISI SA SVJEDOČENJA TOMISLAVA BOBANA U PREDMETU TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU BR. P-2617/2013
TONSKI ZAPISI SA SVJEDOČENJA TOMISLAVA BOBANA U PREDMETU TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU BR. P-1364/2021
Pogledajte video priloge o svjedočenju Tomislava Bobana i Ozrena Matijaševića pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu tzv. „HPB Bankomat“.
- HPB Bankomat – Tomislav Boban: Pravni fakultet Rijeka zaključio da će država platiti štetu Fantaziji…
- Boban i Matijašević o kriminalu u HFP-u i opstrukciji projekta Fantasyland Šmidhen – Samobor.
- HPB Bankomat – svjedočenje Tomislav Boban
- HPB Bankomat – svjedočenje Tomislava Bobana i Ozrena Matijaševića
- HPB Bankomat – Obijesno sudovanje
- HPB Bankomat – Goran Marić i Ozren Matijašević o Vedranu Duvnjaku i Fantasylandu
- HPB Bankomat – Ozren Matijašević o Vedranu Duvnjaku i Fantasylandu – Fond je bio prepreka investiciji, štetu će platiti porezni obveznici
M.M. /Foto. Press
