Žena iz Beograda koja je željela ostati anonimna, za beogradski N1 ispričala da je bila žrtva napada vladike pakračko-slavonskog Jovana Ćulibrka. Kaže da se napad dogodio u stanu njene prijateljice početkom prosinca prošle godine i da je uslijedio nakon što je vladiku naljutilo njeno pitanje vezano za upotrebu žlice tijekom pričesti u doba koronavirusa.
Na videu koji je objavio N1 vidi se kako je episkoh Jovan Ćulibrk navalio na nesretnu ženu, ona vrišti, a on viče “Ćuti!”.
Žena tvrdi i da je tužiteljstvo odustalo od gonjenja vladike, a jer su njene ozljede okarakterizirali kao lake, a da je u policiji – nestao zapisnik o tom slučaju. O razlozima zbog kojih želi da ostane anonimna, kaže:
„Situacija u zemlji je takva da žene koje progovore i kažu nešto protiv ljudi na položaju, ljudi koji imaju konekcije, budu javno osuđen. Želim da se moj glas čuje ali ne želim da me javnost na ulici stigmatizira. “
Ističe da je sam čin – napad od strane vladike Jovana Ćulibrka bio veliki šok za nju. Sve se, kaže, dogodilo kod njene prijateljice u stanu, koja je zaposlena kod vladike.
Episkop pakračko-slavonski važi za neobičnog vladiku. Nekada je bio rok kritičar i pripadnik Niških padobranaca. Bavi se i Jasenovcem i pitanjem Holokausta.
Žena u ispovijesti dalje kaže da se susrela s Ćulibrkovim ispadom bijesa koji nije uspio da kontrolira, ali i da nije prva kojoj se to desilo jer je čula da su mnogi ljudi imali probleme s njim i na domaćem i na međunarodnom terenu.
Objašnjava i da ga je upoznala preko prijateljice prij tri godine i da su i svi „kontakti išli preko nje“.
Spornog dana, kada se, kako kaže napad dogodio, išla je kod prijateljice u goste, najavila se i nije bilo riječi da će doći i vladika. Dodaje i da je izašla prvi put poslije mjesec dana jer je prije toga bila bolesna od korone. „Nisam bila raspoložena viđati puno ljudi, nisam željela da se nađem u okruženju s bilo kim s kim nisam bliska i veliki prijatelj“, rekla je.
Priča i da je vladika u jednom trenutku došao u stan njene prijateljice nenajavljen, da je imao običaj tako dolaziti.
Prenosi i da se potom povela priča o epidemiološkim mjerama u crkvi i da je pitala u jednom trenutku, bez ikakve osude i stava, koja je politika crkve vezana za upotrebu žlice tijekom pričesti i kako se ponašati u toj situaciji.
„Nisam vjernik, ne idem na pričest, on to zna i nije to osudio nikada prije u kontaktima“, navodi ta Beograđanka. Nakon pitanja o upotrebi žličice nastao je problem.
“Bacio se na mene u mantiji i počeo me tući”
„On je počeo da viče na mene, ja sam se ispričala jer sam vidjela da se uznemirio, mislila sam da će da se smiri kada povučem pitanje. Rekla sam da ne mora o tome da se priča, da nisam imala namjeru da ga povrijedim i provociram. On je nastavio da viče na mene da ćutim, da umuknem, da zavežem…Odjednom sam od jedne osobe postala do mase, a on je vikao dosta mi je svih vas koji napade mene i crkvu“, priča žena.
U stanu su, kaže, bile još dvije odrasle osobe i beba od četiri mjeseca…
„On je bez obzira na ispriku nastavio vikati na mene. Njegov bijes eskalirao je od jedan do 100 u roku od par sekundi i krenuo je da širi ruke, da mlati rukama i u jednom trenutku – ja sam sjedila na kauču, on se bacio na mene i počeo me tući. On je bio u mantiji, j sam bila u kompletnom šoku i nevjerici što se dešava jer sam dan prije toga bila u krevetu bolesna. Dobila sam negativan rezultat korone i riješila izaći nakon dugo vremena da vidim nekog od ljudi u nekoj opuštenoj sredini“, priča ova Beograđanka.
Objašnjava i što se dalje dogodilo:
„On je krenuo da me bije otvorenim šakama, zatvorenim šakama, po licu, po glavi, po tjemenu, po leđima i u tom udaranju u guranju me gurnuo na pod. Srećom što nisam udarila glavu kada sam padala na pod, nastavio je da me šutira…Poslije toga sam dobila ogroman hematom koji je mjesec dana trajao, i dan danas s tim imam problem, to je bio jak udarac koji se završio rupturom mišića…Pokušala sam da se branim, da se odgurnem unazad laktovima, svjedoci su izašli ispred i pokušali da me obrane.
U jednom trenutku se smirio. Ja sam ustala i pokušala uzeti mobilni telefon da pozovem pomoć, da pozovem policiju, da pokušam da uključim kameru…Ali kada sam uzela mobilni telefon, shvatio je što hoću da uradim i krenuo je novi napad na mene – udaranje, guranje pokušaj otimanja telefona i razbijanja na pod. Telefon je poletio u zrak i srećom i igrom slučaja se uključila kamera, tako da je snimljen dio gdje viče na mene – vidi se mantija, njegov lik, ja tu vrištim jer je nastavio da me udara.”
Dodaje da je vladika pokušao da je ušutka:
„On je sve vrijeme vikao – šuti, šuti – njegov glas je vrlo prepoznatljiv i svako tko ga je čuo ikada zna o kome se radi“, kaže.
Što se dogodilo pred svjedocima, a što u policiji i tužilaštvu….
Žena navodi da je sve vrijeme bila u nevjerici a da su poslije događaja uslijedili problemi psihičke prirode, strah da izađe na ulicu, budila se u toku noći, stalno su joj se u glavi vrtjele slike kako je tuče.
„Ne samo da sam prošla kroz fizičko maltretiranje od strane nekog tko je duhovnik, osjećala sam se i poniženo – naročito na kraju kada je rekao: ‘Nemoj da sam te čuo da si nešto spomenula i da si pričala okolo. U tom trenutku sam shvatila svu težinu toga što je on uradio i njegove pozicije i njegovih odnosa koje ima s različitim strukturama“, kaže.
U stanu u Beogradu bile su i dvije žene i beba. Što su uradile te žene?
„Njegova pomoćnica je bila ukopana i držala je bebu u naručju, beba je vrištala bila je uznemirena. Druga žena pokušala je da smiri situaciju, išla je za njim i govorila ‘molim te pusti djevojku, nije ti dan’… On se u jednom trenutku ispuhao kad me je dovoljno izlupao i samo se okrenuo i otišao“, kaže.
Priča i da je istu večer otišla u policiju prijaviti napad, a ispred zgrade su bili njeni prijatelji i muž. „Imam svjedoke koji su krenuli sa mnom u policiju“,
U policiji je, priča dalje, bio šef noćne službe koji je bio izuzetno ljubazan, da je tu potpisala silne primjerke zapisnika o događaju a da je kad joj je pružio njen primjerak, bila toliko potresena da je izašla iz prostorije i nikad ga nije uzela. Potom je dodaje, išla u Klinički centar da se uradi izvještaj o povredama, da to traje…Nakon toga, sutra ujutro ponovo je kaže išla kod liječnika jer se u međuvremenu pojavio ogroman hematom.
Kada je došla ponovo u policiju po zapisnik, kaže da je bio kaos u arhivi jer se čovjek koji radi i u arhivi razbolio od korone, pa su joj rekli da po zapisnik dođe za dva dana.
„Sljedeći put kad sam ponovo otišla nisu mogli da ga nađu pod urudžbenim brojem i kada su čuli da se radi o vladiki rekli su – aha, postoji poseban folder kada se dese takve situacije, rekli su da su poslali tužiteljstvu i da je odbijeno gonjenje po službenoj dužnosti“, kaže ova Beograđanka.
Jovan Ćulibrk u odori 63. padobranske brigade
Dodaje i da joj je u Tužiteljstvu rečeno da su njene ozljede okarakterizirane kao lake tjelesne ozljede, da se napad nije dogodio na javnom mjestu – te da neće goniti vladiku po službenoj dužnosti. Rekli su joj i da može podnijeti samo privatnu tužbu. „Nikada nisam došla do svog primjerka zapisnika“, kaže.
„Vjerujem da se u policiji svašta dešava, da im nije prvi put da im dođe neko kao ja i niti im je prvi put da je u pitanju poznato lice…Vjerojatno imaju načine na koji sortiraju takve slučajeve. Moj odvjetnik mu je poslao dopis da se vide, da se javno ispriča za nanijetu duševnu bol i fizičke povrede“, kaže ona.
Dodala je i da su s vladikine strane poslali odvjetnicu koja je došla poprilično zbunjena jer zapravo nije ni znala što se dogodilo, da je „došla s konfuznim pričama i rekla da vladika u suštini negira da ju je napao. „Priznaje da je vikao na mene i da sam ga provocirala“, kaže.
Žena navodi i da je podnijela kaznenu prijavu protiv vladike, da ne traži novac, niti da on ide u zatvor, niti da bude razriješen s mjesta episkopa ali da vapi za isprikom.
„Smatram da osobe na takvim položajima trebaju da se izvine, obaveza je društva da takve osobe budu poznate kao nasilne, ljudi oko njega da se pozabave njegovim ispadima besa koje ne može da kontrolira, jer jednog dana će se desiti nešto gore“, kaže.
Dodaje i da njena prijateljica i dalje radi za vladiku, da su se dopisivale danima poslije toga događaj. „On je izmaltretirao i mene i ljude u stanu, to je agresija koja je preplavila čitavu obitelj. Njen muž je također svećenik, radi za njega. Imam prepisku gdje ona kaže da neće biti najbolji svjedok u cijeloj priči jer na takve osobe koje zavisite financijski i od kojih zavisi prihod obitelji – s te strane to apsolutno razumijem“, rekla je.
Dodaje i da su druge žene koje su bile u stanu prekinule kontakt s njom. „Do mene dolaze razne priče meni prosto nevjerojatne, bila mi je poput sestre…Ja se stvarno nadam da će ipak stati na stranu istine, spremna sam da idem i na poligraf, ne znam kako će se interpretirati njihove izjave, ali spremna sam za poligraf“.
Pretučene žana ocjenjuje i da bi, da je udario bilo tko drugi – on bi bio procesuiran i preveden barem na obavijesni razgovor.
Eparhija i vladika negiraju navode i najavljuju podnošenje tužbe
Po objavi intervjua Eparhija slavonska i Episkop Jovan Ćulibrk objavili su na Facebooku da negiraju navode i da će podnijeti tužbu za kazneno djelo djelo protiv časti i ugleda:
“Povodom objave članka medijske kuće N1 pod naslovom ‘Beograđanka optužuje vladiku Jovana Ćulibrka da ju je pretukao‘, autora Jelene Zorić, objavljenog 10. svibnja 2021. godine na internet portalu imenovane medijske kuće, ističemo sljedeće: Eparhija slavonska i Episkop Pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk s rezignacijom negiraju navode i izjavljuju da će povodom istih podnijeti tužbu za krivično delo protiv časti i ugleda (shodno članu 170 KZ Republike Srbije). Svjesni vremena u kom živimo i osuđujući svaki vid nasilja, posebno nad ženama, ne možemo da dozvolimo iskorištavanje opravdanog sentimenta prema zlostavljanju žena i da dozvolimo zloupotrebu medijskog prostora plasiranjem laži i pozivanjem na javni linč”, objavio je Episkop Pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk.
Tko je Jovan Ćulibrk: Niški padobranac i rock kritičar
Jovan Ćulibrk porijeklom je iz BiH – rođen je 1965. godine u Zenici, studirao je književnost u Banjoj Luci, a 1991. u Zagrebu diplomirao južnoslavenske jezike i književnost. Teologiju je diplomirao u Foči, a zamonašio se 1993. na Cetinju.
U listopadu 2002. uveden je u rezervni sastav 63. padobranske brigade, koja je sudjelovala u ratu u BiH, gdje je došao do podoficirskog čina. U Izraelu je u sastavu svojih studija proučavao vojno-civilne odnose kod profesora Ben Arija i surađivao sa izaslanicima obrane Srbije u Izraelu.
Jedan od njegovih zanimljivih hobija je padobranstvo – mediji prenose kako je do sada izveo 140 skokova:
“Ako sam na nešto u životu ponosan, poslije monaškog i svećeničkog čina, to je crvena padobranska beretka” – rekao je Ćulibrk:
– Živjeti s padobrancima podrazumijeva da se stalno dokazujete. I ratnik i vojnik i monah i svećtenik trebalo bi, ako su istinski ono što jesu, da žive za druge i budu spremni na žrtvu.
U njegovoj biografiji stoji kako je urednik u časopisu Svetigora i Radiju Svetigore, a angažira se i kao urednik za liturgičku književnost u projektu srpske kulture na internet-portalu Rastko. Za rad Crno sunce i oko njega krug dobio je 1991. nagradu Matice srpske:
Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljećaa pratio je alternativne umjetničke pokrete na liniji Skoplje-Niš-Zagreb-Ljubljana i svakako je jedan od najzanimljivijih tumača srpske nacionalne i globalne pop kulture.
Zanimljivo je da je episkop Jovan osmislio i vodio muzički projekat, čiji je epilog svojevrsna zbirka pjesama na stihove vladike Nikolaja u rok aranžmanu — „Pjesme iznad Istoka i Zapada“.
U Pećkoj patrijaršiji boravio je od lipnja 1999. a nakon protjerivanja Vojske Jugoslavije a Kosova skrbio je o crkvi i vjernicima u tom kraju. Zbog rada na Kosovu tjednik Vreme ga je 2012. poglasio za osobu godine.
Za episkopa pakračko-slavonskog izabran je 2014., a koordinator Odbora Srpske pravoslavne crkve za Jasenovac.
M. Marković/Foto: N1Beograd
