ZLOČIN U TOVARNIKU: ‘Spustili smo se u podrum, a župnik je mrtav ležao na podu’

listopad 8, 2018 maxportal
Share Button

Ivan Burik, svećenik iz Tovarnika, mučki je ubijen s leđa na današnji dan 1991. u podrumu župnog ureda. Smaknuli su ga pripadnici četničke postrojbe ‘Dušan Silni’



“Ja sam tih dana bio među zatočenicima u Tovarniku. Zadužen sam bio s ostalima da kupim smeće. Jednog dana nam je čuvar rekao: Otići ćemo u župni stan i odnijeti župnika Burika koji je umro od infarkta. Međutim, kad smo došli i obišli sve prostorije župnog stana, nismo ga našli. Potom smo neki sišli u podrum. Tu je ležao mrtav na leđima a na prsima mu se vidjela prostrjelna rana od oko 5 cm širine. Osjetilo se da je ubijen još prije nekoliko dana. Za to vrijeme čuvar je bio vani. Nismo ništa o viđenome vani izjavljivali bojeći se za svoj život.

Zamotali smo njegovo tijelo u deku i potom stavili u najlonsku vreću koju smo zavezali. Potom smo ga pokopali na groblju i to u drugom redu bagerom iskopanog rova, drugoga otraga, odmah iza Subašine mame (Ivković). Kod kuće sam zapisao datum ali sad se ne sjećam” – ispričao je jedan od župljana iz župe velečasnog Ivana Burika u Tovarniku

Njegova izjava koju je poslao pismom stoji u Obavijestima Biskupskoga ordinarijata o smrti tovarničkog župnika.

Ivan Burik (63) jedini je svećenik ubijen u Domovinskom ratu. Tovarnik mu je bio prva i posljednja župa. Mogao je otići, ali je htio ostati sa svojim narodom Naime, nakon okupacije Tovarnika 22. rujna 1991. godine, selom je zavladao teror mučenja i ubojstva mještana.

Župnik Ivan bio je sabran u tim teškim trenucima i preostalom je stanovništvu pružao utjehu. Iako je u više navrata mogao otići iz Tovarnika, on to nije napravio. Bio je zaljubljen u Srijem, rodno mjestu Antuna Gustava Matoša u kojem je službovao 28 godina i odlučio je ostati sa svojim župljanima. Pogotovo kad je zapucalo pa kad se Tovarnik iz mjesta pjesnika počeo pretvarati u mjesto ubojica.

Zadnja generacija prvopričesnika velečasnog Ivana Burika

– U tim dramatičnim događanjima snaga i moć Burikovog rasuđivanja dolaze do punoga izražaja. Pokušava oko sebe okupiti preostale župljane i obnoviti srušeno. Osobito se ističe njegovo nastojanje da u pregovorima s oficirima neprijateljske vojske spasi što se spasiti dade – govori nam Antun Ivanković, predsjednik udruge Ante Starčević – Tovarnik.

Pokušavao je u pregovorima s visokim oficirima tzv. JNA, koji su se odvijali u više navrata tijekom listopada 1991. godine u Šidu, zaustaviti suludo ubijanje i progon naroda Tovarnika i susjednoga Lovasa. Nije uspio. Mnogim je župljanima te 1991. velečasni Burik pomogao da se izvuku na sigurno. No, on nije želio napustiti Tovarnik, obilazio je one koji su ostali, hrabrio ih i s njima molio.

Pod pritiskom agresora bio se privremeno preselio u Sot, u Vojvodinu, kod prijatelja vlč. Petra Šokčevića, no svaki dan se,po naredbi okupacijskih vlasti, morao i vraćati u Tovarnik i prijavljivati u njihovu miliciju.

Četnik se hvalio da je ubio ‘ustaškog popa’

Velečasni Burik iz Sota se prema okupiranom Tovarniku zadnji put uputio 7. listopada 1991. godine. Došli su po njega i odveli ga da se nikad ne vrati. Bile su mu 63 godine. Ubijen je mučki, s leđa, u župnom stanu..

– Bio mu je obećan život, a dočekala ga je mučenička smrt. U podrumu župnog ureda strijeljali su ga pripadnici četničke postrojbe “Dušan Silni”.

Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice 1998. godine i pokopani na mjesnom groblju.

Prvi metak je ispalio četnik Kosta Gvozdenov iz Vršca. I nije ga bilo teško otkriti. Hvalio se poslije po Lovasu kako je “ubio ustaškoga popa”. A i Burikovu kapu, svećenički biret, danima nije skidao s glave.

Nakon ubojstva mučenika Ivana Burika u njegovo beživotno tijelo pucao i Petronije Stevanović iz Pančeva.

Na suđenju za ratni zločin za Lovas koji se vodi na Višem sudu u Beogradu Odjeljenja za ratne zločine, poslovni broj: K-P02 22/2010. transkript audio zapisa s glavnog pretresa od 18. svibnja 2012. godine, optuženi Aleksandar Nikolaidis, pripadnik četničke postrojbe „Dušan Silni“, u svojoj završnoj riječi, među ostalim, spominje i stradanje svećenika Ivana Burika, ispričao nam je nam Antun Ivanković.

„U Tovarniku isto kad je ubijen pop, ja nisam vjerovao, bilo je blizu pored naše kuće i on Petronije Stevanović je rekao ‘ajde da vidimo’ i mi otišli tamo, stvarno leži pop mrtav. On je ispalio rafal u njega i uzeo da ga pretresa, skida mu sat i tako neke budalaštine, tako da ja ne znam. On po meni nikada nije bio normalan. Ja ga znam dugo, znate.

U Pančevu recimo svi znaju to godinama, znači 1991. on je u Pančevu pričao da je on ubio popa. Nije točno da je on ubio popa, ali pričao je. Cijelo Pančevo zna te njegove doživljaje i ovo i ono, jedino ovdje što dođe i izgubi glas.“

U završnoj riječi na suđenju u Beogradu, optuženi Nikolaidis iznio je i sljedeće:

„I za to ubojstvo popa, gospođo predsjedavajuća, taj pop je sudjelovao u pregovorima. Mi kad smo došli taj pop je ubijen, pa se isto tako Lončar i taj Kamberi (general Dušan Lončar i pukovnik Slobodan Kamber bili su oficiri JNA op.a) isto se pravili ludi, ako im je Lovas bio daleko pa nisu čuli što se dešava, to je bilo iza ćoška, njih to nije interesiralo.

Niko tu nije pitao nikada tko je ubio tog popa, zašto je ubio popa, da li da se prekinu ti pregovori ili već što ali to nikoga tamo nije interesiralo i ja mislim dok se oni ovdje ne dovedu, kao Mirko Jović, Milorad Bastaja, ne može da se napravi ni jedna optužnica jer to je sve naopako krenulo od početka tako se i završilo s ovom četvrtom optužnicom, sad još jedino vi da ne napravite to naopako.“

Svjedoci: Javno se hvalio da ga je ubio

U objavi nepravomoćne presude za počinjene ratne zločine u Lovasu od 26. lipnja 2012. godine, u kojoj se spominje i mučko ubojstvo tovarničkog svećenika Ivana Burika, na Višem sudu u Beogradu u spisu se još navodi:

„Nije bilo nikakve zamjene identiteta između njega (Petronija Stevanovića, op.a) i dobrovoljca Koste Gvozdenova, utvrđeno je po tome što je Kosta bio crn i nizak, te je nosio kapu tovarničkog svećenika Burika, crne boje, o čemu su se izjašnjavali svjedoci Slavko Stupar, Andrija Balić, Josip Sabljak, Stjepan Peulić, Anton Krizmanić, Vjekoslav Balić“.

Mnogi još i danas preživjeli svjedoci iz Lovasa svjedoče, naglašava Ivanković, kako se ubojica Kosta Gvozdenov javno hvalio da je u Tovarniku ubio svećenika Ivana Burika. Premda novi dokazi ne tematiziraju do u detalje ubojstvo vlč. Ivana Burika, ipak daju indicije kako je Burikov ubojica Kosta Gvozdenov iz Vršca (Srbija).

Lažne potvrde o okolnostima smrti

Prema Ivankovićem riječima, naime, dr. Ljeposava Stanimirović i dr. Dragan Martinović odrađivali su prljavi posao za okupatorsku vlast, pa su, bez pregleda i danima nakon stvarne smrti, potpisivali lažne potvrde o uzroku smrti. O tome, ističe Ivanković, mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali ubijene branitelje i civile.

– Sramotan je pokušaj prikrivanja ratnoga zločina i mučeničke smrti vlč. Ivana Burika, s lažnim i krivotvorenim liječničkim izvješćem tadašnje mrtvozornice dr. Ljeposave Stanimirović od 12. listopada 1991. godine, o uzroku Burikove smrti, a bez da je pregledala njegovo mrtvo tijelo, u kojem se lažno navodi da vlč. Ivan Burik nije ubijen, nego da je poginuo od eksplozije – kaže nam Ivanković.

Maraton za don Ivana Burika

Iz središta Vukovara, put 27 kilometara udaljenog Tovarnika, u ponedjeljak u 10 sati krenut će sudionici desete Memorijalne utrke Vukovar-Tovarnik, koju u povodu 27. obljetnice ubojstva tovarničkog župnika Ivana Burika trči šezdesetak trkača u organizaciji Udruge “Dr. Ante Starčević” iz Tovarnika i Maraton klub “Hrvatski sokol” iz Osijeka.

Uoči starta utrke, sudionici će se pomoliti ispred Kamenog križa na ušću Vuke u Dunav, a očekuje se kako bi u Tovarnik trebali stići oko 13:30 sati kada će uslijediti polaganje vijenaca i zajednička molitva na mjestu masovne grobnice i kod spomen-poprsja i groba Ivana Burika na tovarničkom groblju



Komentari
Share Button