Kukučev govor u Kući slavnih: “Hvala učiteljici što me tog dana zbog Hajduka istjerala s nastave”

12 rujna, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Bivši hrvatski košarkaški reprezentativac Toni Kukoč uvršten je u subotu u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu, a uveo ga je jedan od najboljih košarkaša svih vremena i njegov suigrač u Chicago Bullsima Michael Jordan.



Osam godina nakon što su ga Chicago Bullsi nominirali za najveću čast u košarci, Međunarodni odbor Kuće slavnih izabrao ga je za svog ovogodišnjeg predstavnika.

Uz Kukoča su na ceremoniji uvrštenja u Springfieldu bili članovi njegove obitelji, ali i prijatelji i bivši suigrači poput Dina Rađe i Vlade Divca te Ivice Dukana, a uz njega su na pozornici kao prezenteri bili Michael Jordan i vlasnik Chicago Bullsa Jerry Reinsdorf.

Kukoč  je peti Hrvat kojima ima svoje mjesto u The Hall of Fame. Prije njega ta je čast ukazana Krešimiru Ćosiću 1996. godine, Draženu Petroviću 2002. godine, Mirku Novoselu 2007. i Dini Rađi 2018. godine.

U govoru koji je trajao oko sedam minuta Kukoč se zahvalio svom ocu kojeg je ocijenio najvažnijim za njegovo bavljenje košarkom, zahvalio se i Michaelu Jordanu što ga je s Dream Teamom pobijedio u olimpijskom finalu 1992. godine.

Kukočev govor pročitajte u cijelosti:

– Prvo bih čestitao kolegama iz generacije na njihovim postignućima i zahvalio Međunarodnom odboru što me izabrao u generaciju 2021. Moj otac bio je ključan u usađivanju ljubavi prema sportu – započeo je Toni.

– Ispričat ću vam priču. Bio je lud za nogometnim klubom iz našega grada. Škola mi je bila vrlo blizu kuće. Jednom sam bio na satu, imali smo ispit, a on se popeo na krov kuće. I kada je naša momčad zabila, vikao je: ‘Toni, vodimo 1:0!’ Kad smo opet zabili, on je opet vikao. Tada je učiteljica shvatila što se događa i kako bi njega spriječila da ometa nastavu, mene je izbacila i poslala kući. Hvala bogu, prošao sam taj ispit. To je moj tata – nastavlja.

– Počeo sam se baviti sportom s osam godina, igrao sam stolni tenis i nogomet, a s 15 godina sam se uhvatio košarke. Karijeru su mi definirale dvije momčadi i dva grada. Moj rodni grad Split u Hrvatskoj i moja momčad Jugoplastika te Chicago u Illinoisu i Chicago Bullsi. Za mene je Split jedan od najvećih sportskih gradova na svijetu, dao je tako puno vrhunskih sportaša u mnogim sportovima.

U mojim počecima najvažniji su bili treneri Igor Karković, Petar Bezelj i Zoran Grašo. Slavko Trninić naučio me osnovama košarke i to je bio ključ u mom razvoju u igrača kakav sam postao. Imao sam sreće što sam imao mnoge sjajne trenere poput pokojnog Krešimira Ćosića, Moke Slavnića i dvojice s kojima sam osvojio sve u Europi, Božidara Maljkovića i Željka Pavličevića.

image

– Želim izraziti zahvalnost svim svojim suigračima koji su me kao mladića svakog dana gurali da budem bolji igrač, bolja osoba i bolji suigrač. Dino Rađa je najpoznatiji od njih, moj kolega ‘holofejmer’, ali sve ih volim i poštujem. U mojoj međunarodnoj karijere igrao sam za dvije zemlje, Jugoslaviju i Hrvatsku, i imao sam velikih uspjeha s obje. Želim zahvaliti izbornicima Rusmiru Haliloviću, Svetislavu Pešiću i Dušanu Ivkoviću u Jugoslaviji te Petru Skansiju, Aleksandru Petroviću i Pinu Giergiji u Hrvatskoj. Naravno, u tim sam reprezentacijama igrao s velikanima, neki od njih su također u Kući slavnih kao pokojni Dražen Petrović, Dino Rađa i Vlade Divac, ali i mnogi drugi veliki igrači.

– Želim zahvaliti i ovom gospodinu ovdje, Michaelu Jordanu te Scottieju Pippenu, što su mi isprašili dupe na Olimpijskim igrama u Barceloni i motivirali me da radim još napornije kako bih postao važan dio Chicago Bullsa. Moja iskrena zahvalnost ide i gospodinu Jerryju Reinsdorfu i pokojnom Jerryju Krauseu što su inzistirala na mom dolasku i vjerovali u mene kao igrača kad nije bilo uobičajeno da neamerikanci igraju u NBA ligi.

– Grad Chicago i njegovi ljudi prihvatili su mene i moju obitelj od početka i želim zahvaliti svim navijačima na stalnoj potpori. Imao sam tri nevjerojatne godine u kojima sam osvajao naslove s nekima od najvećih trenera u povijesti košarke, Philom Jacksonom i pokojnim Texom Winterom, učio od velikana Michaela Jordana, Scottieja Pippena i Dennisa Rodmana, ali i drugih. Uvijek sam govorio da su naši treninzi bili teži od utakmica.

– Želio bih spomenuti i druge momčadi u kojima sam igrao, Benneton Treviso, Philadelphia 76erse, Atlanta Hawkse i Milwaukee Buckse. Uživao sam igrajući za njih i svima im zahvaljujem. Velika hvala ide mojim agentima, pokojnom Lucianu Capicchioniju i Herbu Rudoyu. Mnoge nisam spomenuo, ali svi su mi oni pomogli i imaju moju zahvalnost. A mojim prijateljima koji su uveličali ovu večer, puno vam hvala što ste došli.

Najveća hvala ide mojim roditeljima, ocu Anti, majki Radojki i sestri Sandri, za velike žrtve i stalnu ljubav i podršku, mojoj djeci, sinu Marinu i kćeri Stelli, volim vas i ponosan sam na vas, mojoj supruzi, srednjoškolskoj ljubavi, znamo se jako dugo, bila si sa mnom od početka, u svim usponima i padovima, sve smo prošli zajedno. Volim te.

– Uvijek mi je više bilo stalo do momčadskog uspjeha nego pojedinačnih ciljeva i sada, dok stojim ovdje, mogu reći da sam bio u pravu. Osjećam se nevjerojatno ponizno dok primam ovu čast, najveću u sportu, hvala svima – kazao je Kukoč.


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •