Ivica Ivušić (26) preko noći se od neočekivanog startera na utakmici Slovačke i Hrvatske pretvorio u junaka pobjede Vatrenih. U većini medija proglašen je igračem utakmice.
Zicer Roberta Maka u prvom dijelu obranio je glavom, a u završnici izvadio šut Roberta Boženika ispod prečke, koji trenutak poslije i paradom odbio atraktivan volej Juraja Kucke. Odmah su mu suigrači čestitali. i nije prvi put da odlučuje utakmicu.
Lani je Ivica pokazao kako pokazao kako psihološkim ratom možeš izbaciti protivničkog igrača prilikom izvođenja penala, “ući mu u glavu” i skinuti penal u posljednjoj sekundi. Na Poljudu je obranio udarac hajdukovca Bassela Jradija nakon što je dugo stajao na crti peterca, držao loptu u nogama i zbog toga dobio žuti karton. Sačuvao je bod bijelo-plavih na Poljudu, gdje bi mogao dobiti šansu i u idućoj utakmici u kojoj Hrvatska dočekuje Sloveniju.
– Rođen sam u Rijeci gdje sam igrao do 14. godine, kad me Inter vidio na uskrsnom turniru i pozvao da dođem u Milano – kaže Ivica.
Inter je 2010. s Mourinhom osvojio Ligu prvaka, Kup i prvenstvo, a te godine momčadi se pridružio 15-godišnji dječak iz Rijeke. Bila je to sjajna momčad s kapetanom Zanettijem, Samuelom Etom, Diegom Militom. I vrhunskim golmanima.
– S 15 godina sam već trenirao s prvom momčadi Intera. Trenirao sam s Julijom Cesarom, Handanovićem, Javierom Zanettijem… Puno sam naučio od njih, posebno od Handanovića, nekako sebe vidim u njemu. Nekako su mi Cesar i Handanović bili i idoli jer sam ih upoznao kao klinac, ali Handanović me više fascinirao. Pravi je profesionalac i puno mi je pomogao i naučio me nekim golmanskim vještinama – govorio je Ivušić.
U Inter je stigao s 14 godina i nije sve išlo kako je zamišljao.
– Hrvatska u to vrijeme nije bila u EU i bio sam godinu i pol bez papira. Inter me nije mogao registrirati. Tada su me poslali u četvrtu ligu, u Seregno, kako bih se, prema njihovim pravilima, razvio, odnosno da sam ponikao u talijanskom niželigašu i tada sam se registrirao. Prošao sam sva natjecanja u Italiji, igrao Primaveru, nakon toga sam otišao u Seriju C, branio sam za Prato 15 utakmica.
Upoznao sam i Joséa Mourinha, koji je s Interom baš u to vrijeme, dok sam bio tamo, osvojio “tripletu”. S 20 godina sam imao ponude talijanskih trećeligaša, ali sam se odlučio vratiti u Hrvatsku. Ipak je naša liga puno bolja od treće talijanske – kaže Ivušić.
Odredište je bila Istra, gdje se zadržao tri godine. Obranama je ujesen 2017. pomogao Puljanima da šokiraju Rijeku i dođu do pobjede 1-0. Prijetili su mu, kao i koji mjesec ranije, kad je doprinio remiju s rivalima.
– Užas, ne mogu vjerovati da mi ljudi prijete. Na mobitelu i Facebooku ostavljaju mi psovke, pišu mi da znam gdje živim. Nije to ugodno čitati. Nije da se bojim, ali mi nije svejedno. U travnju je bilo još gore. Isto psovke i prijetnje, pisali su mi da sam im ‘ukrao’ naslov i sve – govorio je tad Ivica.
Nije zaustavljao samo Rijeku, već i Dinamo. I nije se mogao načuditi zašto dobiva prijeteće poruke.
– Rođen sam u Rijeci, roditelji su mi tamo, ne vjerujem da je ovo moguće. Što bih trebao, ispričati se da dobro radim svoj posao? To su sve gluposti. Zar bih trebao puštati Rijeci, ne razumijem – pitao se.
Studiozno se priprema za svaku utakmicu.
– Pogledam tko izvodi kornere, slobodnjake, je li lijevak ili dešnjak – kaže Ivušić, čiji roditelji u Rijeci imaju pekaru. Ako ne ide nogomet, uvijek mogu biti pekar, ha, ha…
Nakon sjajnih predstava u HNL-u zimu 2018. zvali su ga iz grčkog Olympiacosa za koji nikad nije zaigrao. Vratio se u Hrvatsku u ljeto iste godine, Zoran Zekić htio ga je u Osijeku.
Dobio je pretpoziv na Euro, ali tamo su uz nedodirljivog Livakovića otišli Lovre Kalinić i Simon Sluga. Tri mjeseca kasnije, Ivušić je zbog Livakovićeve ozljede, pada Kalinićeve forme, od četvrtog postao prvi golman Hrvatske.
Dres s debija zadržat će za sebe, kako nam je otkrio u intervjuu, a izbornik Zlatko Dalić potvrdio je u Bratislavi kako je Hrvatska dobila odličnog golmana. S Dominikom Livakovićem i njim nemamo brige za rješenja na golu u idućim godinama.
