Tko zna kako bi Zvonimira Trusić danas živjela da nije, kao i mnogi drugi mladi ljudi iz Hrvatske, okušala sreću izvan njenih granica.
Najznačajnije rezultate postigla je u tajlandskom boksu i punih pet godina bila je i hrvatska reprezentativka. I dalje nastupa za reprezentaciju, ali onu Švedsku. Odselila je u Skandinaviju iz već svima poznatih razloga.
Birajući između poticajne perspektive i svakodnevne hrvatske jadikovke odabrala je sredinu koja uspješne ljude, već i mlade. S dosta sjete Zvonimira (24) progovara o odrastanju i školovanju u Hrvatskoj.
Kako i ne bi kad je tri puta za redom osvajala državno prvenstvo. Nakon završetka fakulteta i Sportskog menadžmenta, imala je sreću te radila u struci i stekla iskustvo. Kako nije imala konkurenciju u svojoj kategoriji tajlandskog boksa nastupala je u K1 i low kick kategoriji na državnoj i internacionalnoj razini.
Nerijetko se znalo dogoditi da joj protivnice pobjegnu iz ringa i prije borbe. Izvanredan nokaut proslavio ju je na YouTubeu, a nakon toga suparnice joj nisu ni ulazile u borilište.
Ozljeda ju je u jednom trenutku usmjerila prema fakultetu. Odabrala je Sportski menadžment, dobila 100.000 kn stipendije na Libertasu te završila nakon tri godine kao jedina žena i najbolja studentica.
Ne planira se više boriti ni za koju reprezentaciju, a najvažniji su joj ciljevi odrađivanje foto sessiona kao Fitness ili Tattoo Model.
Muay Thai tvoja je prva ljubav, koji je bio razlog preokreta na kickboxing?
Muay Thai će uvijek biti moja ljubav borilačkih sportova jer je idealna kombinacija cijelog tijela. Od kickboxing disciplina podržavam K-1 jer je sličan tajlandskom boksu zbog upotrebe koljena
Misliš se potpuno posvetiti borilačkim vještinama te živjeti od toga ili imaš neke druge planove?
Nažalost, teško je živjeti kao borac ako nemaš dobre sponzore ili nisi rangirana u top 5 na svijetu. Muay Thai je na dobrom putu da postane olimpijski sport što bi moglo poboljšati situaciju i olakšati borcima pripreme za natjecanja, ali i život općenito.
Kako izgleda tvoj radni dan, ostaje li vremena za išta drugo nakon što završe treninzi?
Dani su mi, kao i cijeli život, isplanirani skoro na minutu. Cijelo svoje školovanje imala sam treninge prije škole te nakon škole. Trenirala sam i vikendima, ali sam i dalje imala odlične ocjene. Sport me naučio organizaciji, fokusu i multitaskingu zbog čega se lakše nosim sa stresom, bez obzira u kakvoj se situaciji nađem.
Susrećeš li se s predrasudama u smislu “žena u kickboxingu” i ako da, kako reagiraš na njih?
Oduvijek sam imala čvrsta stajališta i malo posebniji karakter kad je riječ o ulozi žena. Smatram da žene trebaju biti neovisne o muškarcima u poslu te stvarati svoje carstvo koje se kasnije može podijeliti s drugom osobom, naravno.
Uvijek težim boljem, želim se obrazovati i imati svoj život u svojim rukama.
Razmišljaš li o povratku u Domovinu?
Trenutno ne jer volim putovati, volim nova iskustva i mislim da imam ispred sebe još par godina gdje ću se tražiti, stvarati nove prilike i graditi svoje snove. Želim iskoristiti svoj potencijal što je moguće više, a to u Hrvatskoj, nažalost, ne mogu u toj mjeri.
Ima li u Hrvatskoj šanse za kickboxing?
Borilački sportovi nisu jako eksponirani jer nemamo dovoljno događanja, natjecanja i samog predstavljanja raznih sportova. Sve se vrti oko nogometa i to će tako ostati. MMA je sada postao popularan zbog UFC organizacije, ali i dalje ljudi ne znaju razliku ta dva pojma. Što se mene tiče, svaki oblik borilačkog sporta i njegovog priznanja je dobar. Nadam se da će tajlandski boks pronaći svoj put da uđe i u olimpijske sportove.
Sven Stažić/Startmagazin/ Foto: Fightsite.hr
