U svim trećim razredima gimnazija u Srbiji, u udžbeniku poznatoga srbijanskog “povjesničara” Radoša Ljušića, piše da su svi Crnogoroci, Banaćani, Slavonci, Dalmatinci zapravo Srbi.
Fašistoidni udžbenik u kojem pišu te budalaštine u uporabi od 2007. godine.
– Iako su svi u etničkom pogledu Srbi, njih često nazivaju po imenu teritorije na kojoj žive – Crnogoroci, Banaćani, Slavonci, Dalmatinci… Vuk Karadžić je verovao da su Hrvati u etničkom pogledu samo oni koji govore čakavskim, a Slovenci – jekavskim narečjem. Samo su pravoslavni Srbi znali šta im je zajednička domovina, bili su svesni svog zajedničkog imena i nisu ga skrivali. Sasvim je drugačije sa predstavnicima druge dvije vere (muslimani i katolici), koji su se skrivali iza regionalnih geografsko-etničkih naziva – Dalmatinac, Slavonac, Bošnjak – , piše Ljušić u udžbeniku koji je već 10 godina obvezna literatura srpskih srednjoškolaca.
Fašistoidnost i mitomanija umjesto znanosti
Da su Srbi “nebeski narod” čuli smo mnogo puta, a susjedi koji nisu pravoslavci ma je su vrijedni..
– Srpsko nacionalno biće ostalo je trodelno, ali dok se pravoslavni Srbi izjašnjavaju kao pripadnici srpske nacije, rimokatolici i muslimani sve više se smatraju Hrvatima, odnosno Bošnjacima”, poučava srednjoškolce Lušić, uz opasku kako su Srbi pravednici, a dok za druge narode generalizira da su u većini slučajeva mutni tipovi, krvoloci i sl.
Beogradska povjesničarka Dubravka Stojanović već je prije izjavljivala da udžbenici povijesti ne služe obrazovanju mladih, nego im je svrha “predvojnička obuka”, jasno aludirajući da ih ta literatura priprema za nove ratove.
Na krivotvorenje povijesti je upozorio i povjesničar i direktor novosadskog Centra za povijesne studije i dijalog (CISiD) dr. Aleksandar R. Miletić, inače Ljušićev student.
Bošnjake i Hrvate vrijeđa, Crnogorce negira
Miletić priznaje da mu je Ljušić bio profesor te da su tijekom školovanja imali dobar odnos, ali to ga ne sprječava da se pozabavi kontroverznim udžbenikom. Miletić navodi i da Ljušić pretke današnjih Bošnjaka muslimanske vjeroispovijesti rutinski kvalificirao kao ‘konvertite’ ili ‘poturčenjake'”, a Crnogorce vrijeđa i govori da su nepostojeći narod.
Aleksandar Miletić u svom znanstvenom članku navodi i ovo:
– Kakvu poruku adolescent u trećem razredu gimnazije dobija iz udžbenika Radoša Ljušića? U njegov pogled na svijet usađuje se podozrenje prema katolicima, muslimanima i EU. U jednom društvu koje pokušava da započne proces otvaranja poglavlja u pristupanju EU, preporuka udžbenika tom gimnazijalcu je vraćanje nacionalizmu i ‘ponosnom tradicionalizmu’ kojeg treba suprotstaviti globalističkoj Europi.
Njegov jezički aparat ‘obogaćuje’ se šovinističkim kvalifikacijama, a u njegovu svijest o prošlosti utiskuju se pojednostavljeni narativi i selektivne slike prošlosti u kojoj su Srbi uvijek bili pravednici, žrtve ili heroji, a drugi narodi samo zločinci i silovatelji.
Muslimane Ljušić opisuje koristeći krajnje nepristojne i pogrdne izraze. Također, Ljušić drži i da postoji teorija zavjere u kojoj su EU i katoličanstvo upregnuti protiv suverenosti balkanskih država, napose Srbije. Sve u svemu, svi narodi koji žive oko Srbije su manje vrijedni ljudi, a Srbi su po Ljušiću ‘nebeski narod’ koji je nepravedno napadan.
Jakovina: Žalosno je da tu knjigu netko naziva znanošću
Što o tome sadržaju kojem su izložene nove generacije srpskih učenika misle hrvatski povjesničari?
– Ništa, nažalost, za one koji prate ili poznaju stanje u Srbiji nije neobično u udžbenicima Radoša Ljušića. Žalosno je jedino što je ta tema problematizirana tako kasno, deset godina otkako se udžbenik pojavio u upotrebi – stav je Tvrtka Jakovine.
– U Srbiji, a u slučaju Ljušića govorimo o Srbiji u kojoj je predsjednik bio Tadić i dalje, situacija je slična i njezin ekstremni odraz je u ovoj knjizi. Ljušić je pokazatelj Srbije 21. stoljeća, on manje govori o 19. stoljeću o kojem piše. Najviše je to žalosno za stanje discipline koju neki zovu znanošću o prošlom – zaključuje Jakovina.
– To je čista velikosrpska politika koja u svim institucijama traje od polovine 19. stoljeća do današnjeg dana – kazao je tako povjesničar Mato Artuković, koji se u svome radu pretežito bavi nacionalnom poviješću novoga vijeka, posebno hrvatsko-srpskim odnosima i ideologijama srpskih stranaka u Hrvatskoj u 19. i početkom 20. stoljeća.
Artuković je kazao da se u njihovim udžbenicima stalno govori o Slavoniji, Srijemu, Baranji samo da bi opravdali velikosrpsku politiku, a baš nikada o tim dijelovima neće govoriti u cjelini, dakle o Hrvatskoj.
– Ništa me to ne iznenađuje. U svojim će knjigama ići toliko daleko da će i katolike proglasiti Srbima, ali kad žele istaknuti u svojim sadržajima da su Srbi bili proganjani, onda ti katolici više nisu Srbi, onda su oni Hrvati. To rade već stotinu godina – kazao je Artuković za Večernji list.
Matković: Propaganda koja nema uporište u činjenicama
– U svim odgojno-obrazovnim materijalima trebaju biti isključivo objektivne činjenice temeljene na znanstvenim spoznajama, a ne na nečijim osobnim stavovima, željama ili svjetonazorima – poručila je tako Blaženka Divjak, ministrica obrazovanja, komentiravši za Večernji list udžbenik povijesti za srpske gimnazijalce.
Da je takav sadržaj namijenjen isključivo u svrhu nacionalne propagande, istaknuo je povjesničar Stjepan Matković.
– To više odgovara nacionalnoj propagandi koja nema uporište u povijesnim činjenicama. To samo pokazuje na kojoj je razini njihovo ministarstvo koji je odobrilo takve udžbenike – kazao je Matković.
Knjiga Radoša Ljušića je fašistoidna, ali upirati prstom samo u njega kao krivca što se u školama na nastavi povijesti mladi spremaju za nove ratove bilo bi nepotpuno. Netko je tu knjigu reenzirao, odobrio i prihvatio da uđe u obaveznu literaturu za srednje škole, pa se ne može smatrati incidentnom, nego smišljenim projektom.
Uostalo, isto ono što Lušić piše o Damaciji, Slavoniji, Kordunu i Lici često govore visoki uglednici Srpake pravoslavne crkve koji državu Hrvatsku nikad ne spominju.
MP/foto:
