Međutim, bilo bi još nekako “provarljivo” kad bi samo “kato-lička” Crkva dizala tlak Josipoviću, Maštruku, Anti Tomiću, Miljenku Jergoviću, Robyju Bajrušiju, Pofuku, Goranu Gerovcu…i bezbojnim drugim prodavačima “samoupravne” ateističke magle. Sjetite se samo kako takvima tlak dižu “genocidna” pjesma “Čavoglave”, “nacistička urlikanja” ZDS, navodni “ratni zločini” protjerivanja 300.000 srpskih “civila”, staraca, žena i nejači u vrijeme Oluje, te grubo i “osvetničko eliminisanje” srpske manjine iz političkog života u Hrvata.
Međutim, srpska manjina u Hrvatskoj je samo jedanput bila u “autu” što se političkog života tiče, i to od 1941. do 1945. godine. Danas je čak i posebni savjetnik Mate Granić miran i sretan njihovim položajem. Dva bratska naroda (po Igoru Mandiću) opet udruženo vladaju L(ij)epom njihovom. Naravno, naivno je očekivati u tome savršenstvo – osobito od Hrvata.
Najme, često s naslovnih stranica Jutarnjeg, Večernjeg, Nedjeljne… vrište naslovi o povampirenom ustašluku. Već sam pisao o “hororu” Bobana M. koji je morao da “bega” s Bola jer je u kafiću, umjesto “Jugoslovenke” i Lepe Brene, iznenada čuo Thompsona i “Čavoglave”.
Boban je tada jedva izvukao živu glavu. Nakon Bobanove javne objave najednom je nastupila koordinirana “objava” razno raznih “pehista” kojima su ustaše ogreble krivo parkirane aute, svinule brisače na autu jer su parkirali na pločniku kao i onih kojima su ustaški provokatori namjerno puštali po kafićima Thompsonove pjesme…
‘Ubadaju k’o ljetni komarci’
Sve te odjednom “ispuhane” objave znanih i neznanih, lijeva medijska falanga je, u ovo ljetno vrijeme korone i vijesti o kiselim krastavcima, maksimalno iskoristila kako bi ukazala domaćoj i svjetskoj javnosti na “strahote” koje Srbi, Bošnjaci i ostali pripadnici manjinskih naroda doživljavaju u crnoj i rasističkoj Hrvatskoj te diljem njenih županija. Što više reći o tome osim da ubadaju k’o ljetni komarci. Gledam ih kako grizu uokolo i mislim si: “Žao mi ih je ubiti, ipak je u njima naša krv”!
Na kraju, možda bi bilo dobro da se koji puta ipak prisjete ili, ako ne znaju, bar poduče kako je Vasa Čubrilović još davne 1939. godine, “predosjećajući” da će ustaše doći na vlast, poslao paradigmatičnu poruku svom narodu: “Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnosti dogodi, pa Hrvatska dobije državu, dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države”.
Za one koji baš ne cijene povijest, Vaso je srpski akademik, povjesničar i političar koji je živio i djelovao u Kraljevini Jugoslaviji i u komunističkoj Jugoslaviji. Opravdano se možete zapitati zašto iznosim ovu crticu iz povijesti hrvatsko-srpskih odnosa? Zato što, dok se Hrvati na dnevnoj bazi “sretno i razdragano” pakiraju i odlaze u Irsku, Njemačku, na Novi Zeland…, dotle Srbi i Bošnjaci gledaju na Hrvatsku kao na “obećanu zemlju”. Dokaz: samo prošle godine je više od 9600 Bošnjaka i Srba iz BiH uselilo u Hrvatsku izabravši Lijepu našu za novi početak.
Broj useljenika iz BiH povećao se četiri puta
U odnosu na prethodnu godinu broj useljenika iz BiH povećao se čak četiri puta! Podsjetimo se samo 16. svibnja ove godine i “antifašističkih” demonstracija pred sarajevskom katedralom u kojoj je misu predvodio kardinal Vinko Puljić povodom obilježavanja blajburške tragedije.
Ispred katedrale su “stršali” transparenti uz urlanje protestanata “Stop ustašama” i “Stop rehabilitaciji ustaškog režima i NDH”… Ne znam je li i koliko je bilo među tim “spontanim” prosvjednicima pred sarajevskom katedralom onih koji su se ove godine doselili k nama u “ustašiju”?
Međutim, zahvaljujem ovaj put Večernjakovom kolumnisti Jozi Pavkoviću i njegovoj kolumni “BIH, NE BIH” na podacima koji razotkrivaju svu hipokriziju Komšića i drugova iz BiH prema RH. S jedne strane ustaše, NDH, ZDS, demonstranti s antihrvatskim parolama, a s druge sustavno useljavanje u tu istu “NDH” kao državu za “novi početak”. Eto, neka smo i mi nekome postali “obećana zemlja”!
Tješi me što su nam i frendovi Slovenci u frci. Neki dan su tamo otvorene škole. Razmak između klupa je dva metra tako da će djeca u zadnjem redu sjediti u Hrvatskoj.
Čuo sam ovih dana odličnu ideju kako smanjiti broj zaraženih po županijama.
Povećajmo broj županija…!
Na jesen nas čekaju umotvorine saborskih zastupnika
Na fejsu se svi sprdaju sa svima, ali se u pravilu ne potpisuju… Tako se Krunoslav Capak zaprijetio Austrijancima da će doći vrijeme skijanja. Kažu na fejsu: “Za Capakove prijetnje Kurza boli prezime”. Evo još jedan; U Hrvatskoj su predvidjeli koronu prije tridesetak godina pa su na vrijeme pozatvarali sve tvornice. Zamislite kako bi to izgledalo da i danas punom parom rade i zapošljavaju “Prvomajska”, “Rade Končar”, “Jugoplastika”, “Uljanik”, “3. Maj”, “Đuro Đaković”…
Covid-19 tutnji Hrvatskom (naročito Dalmacijom), tako da k’o vidi 19 zdravih?
Jesen, puna obećanja, je pred nama. Čekaju nas čari i umotvorine zastupnika novog saziva Sabora, ali i Zakon o obnovi. Imam nekako dojam da političari polako zaboravljaju svoja predizborna obećanja. Valjda im u ove vruće ljetne dane nedostaje pljesak koji su dobivali dok su plazili Hrvatskom sipajući obećanja kao avioni prah za zaprašivanje komaraca.
Moj brački mudrijaš Ufo sve to hladno analizira pa kaže: “Pljeskati političaru zato što je javnim novcem izgradio bolnicu, školu ili cestu je kao da plješćete bankomatu jer vam je isplatio vaš novac…”.
Na plažama, unatoč preporukama Nacionalnog stožera o držanju socijalne distance, još uvijek ima dosta kupača, naročito samaca, muških i ženskih. Vrhunski cinik, moj prijatelj Roman ovako komentira tu pojavu: “Ha, dosta je naivno poslati ženu samu na more i nadati se da će je samo sunce opalit'”, a moja je žena nadodala: “Možda joj to fali doma!”.
Dok se pečem na bolskom suncu prebirem po Fejsu. Uglavnom samo vijesti o koroni i ljetovanjima naših celebritija… Recimo, Vesni Šaravanji se lagano diže tlak: “Ljudi koji govore ‘njekcije’ i ‘infrakt’ znaju sve o korona virusu, samo ih pitajte znaju li i ‘perisati’?”. Stožer nas pak obasipa stalno “novim”, sve smislenijim mjerama i uvjerava: “Treba samo biti sabran i odgovoran”. Siguran sam da misle kako su opet “naredna dva tjedna odlučujuća” (valjda za one koji će tulumariti po diskačima i narodnjačkim klubovima do 24 sata).
Švedski model borbe i Kina
Čitam Davora Ivankovića u Večernjaku. Čudi se Davor pa se poltronski čudim i ja. Tema je famozni švedski model borbe protiv korona virusa. Švedska je država s nešto više od deset milijuna ljudi. Po apsolutnom broju je “zbrisala” Kini s 5790 umrlih, prema 4634 umrlih u Kini. Kina živi svoju “demokraciju” u komunizmu. Mi stariji dobro se sjećamo što to ustvari znači. Da ne filozofiram, mladi će to najbolje shvatiti preko vica. U Kaliforniji naletjeh jedan dan na karikaturu; pričaju Nikita Hruščov i jedan njegov ministar.
Ministar se “uvlači” Nikiti pa mu govori: “I ja se slažem s vama, druže Hruščov, da će komunizam uskoro zavladati čitavim svijetom. Samo, od koga ćemo onda kupovati žito?!”.
Čini mi se da Hrvatska od lipnja provodi baš švedski model. Čak smo i bolji od njih. Najme, Hrvatska je upola manja od Švedske, a do sada je umrlo oko 170 ljudi. U Švedskoj se taj broj popeo na 5800 mrtvih. Tu smo bolji i u apsolutnom i relativnom omjeru od Šveđana.
Samo zamislite da je kod nas umrlo recimo 2500 ljudi. Bio bi to čisti ambis.
Žao mi je u što radu Dejana Kovača nema mog imena
Više ne bi bilo važno zoveš li se po “nacionalistički” Ante, Ivan ili Josip.
Naime, bivši kandidat za Pantovčak Dejan Kovač je u “prestižnom” Journal Popular Economics objavio snekim Čehom Jurajdom “revolucionaran” dijalektički tekst po kojem u svakom Anti čuči ni više ni manje nego mali Adolf (Hitler). Taj “znanstveni” uradak taksativno navodi sva tzv: nacionalistička imena kao Ivan, Josip, Ante…
Malo sam uvrijeđen što u katalogu nema i mog imena Zvonimir.
Eto, ja sam ispao pravovjeran, ali što je s našom “ljubičicom bijelom”? Možda mu je ipak pravo ime bilo ne Josipnego Josif…
Da je naš Dejan nekim slučajem zauzeo položaj na Pantovčaku, evo nama gore novog Dejana Jovića…, a što je s imenima 28 pravoslavnih generala u Pavelićevoj vojsci…? Što su imena? Kažu Latini: “Nomen est omen”. E, moj Dejane, od sada si “na ovim prostorima” N.N. (iliti Nomen nescio odnosno bez imena)…
Dejan se malo preračunao, kao Perica u vicu: nastavnik matematike se obraća Perici:
“Čuo sam Perice da si brz u računanju. Koliko je 32 puta 26?”. “750” odgovori Perica! “To nije ni blizu”, razočarano će nastavnik. “Ali je brzo!” odbrusi Perica.
‘Gotovina je Skeju zvao za pomoć u ratu’
Često naši “ognjištari, rigidni desničari, klerofašisti i zatucani krkani kidišu” na našu euro-kulturnjačku ministarku Ninu. Imam dojam kako Nina tužnih i začuđenih očiju pita: “Pa zašto drugovi?”
Nina razumije kako nitko ne shvaća što je pluralizam, a kamoli pluralizam stilova, stilski pluralizam, Lorwinov segmentirani pluralizam i da vas ne tupim dalje… Čak ni strogo obrazovana Karolina nije shvatila neshvaćenu Ninu. A naša Nina je “duša od čovjeka” i “žena široke duše/ruke” pa ne može odbiti baš nikoga kome je potrebna “ustaška” kuna, ali samo pod uvjetom da je progresivan, ljevičar, jugović, orjunaš, da mrzi Tuđmana te da RH smatra nasljednicom NDH… i da ne nabrajam do sutra.
Tako je na fejsu zacvrkutao Denis Šešelj. Njega jadnog i “zavidnog” smeta, boli i nervira što je Ninočka odvojila milijun i 389 tisuća kunića Udrugi za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije “Lupiga-svijet kroz obične oči”. Kad god “tolerantna” Lupiga lupi nekog desničara po četvrtastoj glavi kapne im Ninočka neku lovu. Ako ne ona onda Soroš ili dobiju EU donaciju za širenje slobode medija. Love do krova.
Evo tolerantnih “saradnika” tog bogatog portala: Boba Đuderija, Predrag Finci, Sinan Gudžević, Viktor Ivančić, Sofija Kordić, Saša Kosanović, Igor Mandić, Dejan Kožul, Teofil Pančić, Žarko Puhovski, Nataša Škaričić, Sonja Stojadinović…
Ovako “tolerantnih” pro-jugovićkih udruga ima na stotine, a koštaju nas stotine i stotine milijuna kuna. Sve to Ninočka i Plenki rade isključivo zbog tolerancije. Gdje bi Igor Mandić objavio da je RH-a potpuno nepotrebna država nego u mediju koji financira ta ista država. On što više smatra kako su sve žrtve za nju bile nepotrebne jer smo već imali državu u Beogradu.
Što pak o RH-a misli i piše Viktor Ivančić, Saša Kosanović i neki ostali suradnici “Lupiga” nije ni za fejs, a kamoli za “Udrugu za promicanje medijske kulture”.
Kad je takvima samo malo zavrnuo financijsku pipu Zlatko Hasanbegović odmah su se bile javile profesionalne narikače, digla se graja “potlačenih” boraca za “ljudska prava”, a protiv “ustašije”, ZDS, ali za bratstvo i jedinstvo… Dva puta sam pažljivo pročitao imena “saradnika” i nikako nisam među njima uočio ime kapetana Dragana… Čudno da nema i njega!?
Dana 17. ožujka 1914. godine Antun Gustav Matoš napisao je proročanski stih: “Jer Hrvatsku mi moju objesiše, kao lopova, dok njeno ime (se) briše”.
Dok mi dijelimo lovu šakom i kapom njima, dijele i oni tu i tamo ponešto nama. Više tamo nego tu. Tako se dogodilo čudo koje treba zabilježiti. A zabilježio ga je Milan Ivkošić u Večernjaku.
Vodstvo hrvatske zajednice u Srbiji zahvalilo je Aleksandru Vučiću na podršci oko otkupa rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu kraj Novog Sada. Podrška je iznosila ravno 600.000 eura. I tako Srbija daje lovu za obnovu kuće bana zbog čije pjesme su mnogi u komunizmu morali u zatvor. Pjesma “Ustani bane…” smatrana je teškim nacionalizmom. I ja sam u više navrata branio ljude koji su kažnjavani zatvorom zbog te obične pjesme.
Da je po ukusu nekih suradnika “Lupige” i danas bi trebalo zatvarati one koji pjevaju “nacističku” Thomsonovu “Lijepa li si…”. Recimo, progresivni jugo-nostalgičari iz dana u dan kmeče kako treba zabraniti HOS. Razlog je poznat. Slobini “zečevi” prolazili su u susretima s HOS-om kao “bosi po trnju”. Međutim, sad je u frci i Hrvatski odbojkaški savez. I oni su HOS. Valjda i oni sa zebnjom čitaju “otrovne koktele” Bajrušija, Gorana Gerovca, Pofuka… Drugovi, imajte razumijevanja! Nije Gotovina mislio na odbojkaše kad je 1993. godine zapovjedio: “Zovite Skeju i HOS”. Skejo nikada nije igrao odbojku…
U broju od subote 22. kolovoza Gero analizira posljednjih 6500 godina “propadanja” komunizma pa kaže: “Nije da ljevica propada, nje jednostavno nema. Nestala je kad se odrekla iako i utopije komunizma”. Točno, druže Gera! Samo se topite u vašim utopijama!
Posljednja vijest iz stožera: “Zbog zabrane okupljanja više od pet osoba, ukidaju se sljedeće bajke: ‘Snjeguljica i sedam patuljaka’, ‘Vuk i sedam kozlića’, ‘Alibaba i četrdeset razbojnika’… Ostaju samo ‘Tri praščića’… Mogu biti i ovce, ali ne više od pet njih na okupu…”.
Zvonimir Hodak/foto:mp
