Crnogorski portal Antena.m je objavio da vladika Kirilo Bojović, administrator mitropolije zagrebačko-ljubljanske, bio na pogrebu ratnom zločincu Ratku Mladiću koji je danas u pokopan u Beograd
Na službenoj stranici spc.rs Bojovićevo ime nije navedeno među vladikama koji su nazočili opijelu koje je vodio patrijarh srpski Porfirije Perić. “Međutim, sudeći po fotografijama koje danas objavila Patrijaršija Srbije (SPC), Kirilo Bojović je stajao do njih”, piše Antena.m
Na jednoj od fotografija sa službene stranice Crkve Srbije vidi se da Bojović rukom dodiruje mrtvački sanduk baš u trenutku kada se Metodije Ostojić klanja na suprotnoj strani odra ratnoga zločinca. Bojović je vidljiv i u kadrovima TV prijenosa srpske agencija TANJUG.
Ratko Mladić je pokopan u obiteljskoj grobnici na beogradskom Topčiderskom groblju uz crkvene obrede i vojne počasti, a među desecima tisuća ljudi u mimohodu i pogrebnoj povorci bili su i pojedini ministri srpske vlade i dužnosnici Republike Srpske.
Vladika Kirilo Bojović (svjetovnim imenom Milan) je administrator eparhije zagrebačko-ljubljanske od svibnja 2023. godine. Na tom mjestu je naslijedio Porfirija Perića. Bojović je istodobno i episkop buenosaireški i južno-centralnoamerički SPC.
Pokaže li točnim da je vladika Kirilo Bojović nazočio pogrebu haškome osuđeniku Ratku Mladiću, ta vijest ne bi trebala proći bez reakcija u Hrvatskoj.
Tko je Kirilo Bojović
Kirilo (svjetovno ime Milan) Bojović rođen je 4. veljače 1969. u Podgorici, kao peto dijete Radula i Zorke Bojović. Osnovnu i srednju školu završio je u Danilovgradu. Diplomirao je na Prirodoslovno‑matematičkom fakultetu u Podgorici 1992, a magistrirao na PMF-u u Beogradu 1996. na temi iz matematičke geometrije.
Od 1993. do 2000. radio je kao asistent na PMF-u u Podgorici. Godinu dana proveo je na specijalizaciji na Moskovskom državnom sveučilištu „Lomonosov“.
Krajem 2000. napušta sveučilište i po blagoslovu mitropolita Amfilohija odlazi u Cetinjski manastir kao iskušenik. Moskovsku duhovnu akademiju upisao je 2005, a diplomirao 2008. radom o Njegošu kao kršćanskom filozofu.
Od 2014. do 2016. služio je kao arhijerejski zamjenik u Buenos Airesu u Argentini, a 2018. izabran je za eparhijskog arhijereja buenosaireskog i južno‑centralnoameričkog. U svibnju 2023. godine izabran je za administratora upražnjene Eparhije zagrebačko-ljubljanske, čime je na tom mjestu naslijedio patrijarha Porfirija.
Kirilo Bojović, slovi kao zagovornik “ruskog svijeta”. Tijekom službovanja u Crnoj Gori Rusiju je usporedio s „Trećim Rimom”, što je jedna od centralnih točaka agresivne doktrine „ruski svijet”. U tom kontekstu spomenuo je „jedinstveno carstvo od Vladivostoka do Jadrana”.
Vladika Kirilo dolazi iz političke obitelji. Njegov brat Dragan Bojović, zastupnik je u Skupštini Crne Gore, a nakon odlaska iz stranke Milana Kneževića (DNP) nastavlja podržavati Spajićevu vladu.
Njegova snaga Jelena Borovinić-Bojović bila je ministrica zdravlja u Vladi Zdravka Krivokapića, a u vladi Milojka Spajića potpredsjednica je Vlade za zdravstvo i socijalno staranje
Ratko Mladić osuđen u Haagu i Zadru
Ratko Mladić, ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba tijekom sukoba 1990-ih, pravomoćno je osuđen za genocid u Srebrenici počinjen u srpnju 1995. godine, za progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata diljem Bosne i Hercegovine, za snajpersko djelovanje, granatiranje i teroriziranje civila tijekom opsade Sarajeva te za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce kao odmazdu za NATO bombardiranje 1995. godine.
Osuđen je na doživotni zatvor, a umro je u zatvorskoj bolnici u Haagu 27. kolovoza u dobi od 85 godina.
Ratko Mladić je ratni put započeo u Hrvatskoj u ljeto 1991. godine kao načelnik štaba 9. korpusa JNA u Kninu. Njegovo djelovanje u Dalmaciji obilježeno je intenzivnim granatiranjem civilnih ciljeva i etničkim čišćenjima. U Bosnu i Hercegovinu je premješten u svibnju 1992. godine.
Hrvatska javnost i politički vrh često su izražavali nezadovoljstvo i prigovore Haškom tribunalu (ICTY) zbog toga što optužnica nije obuhvatila i ratne zločine koje je Mladić direktno počinio ili naredio tijekom agresije na Hrvatsku 1991. godine već je fokus bio isključivo na zločine u Bosni i Hercegovini.
Okružni sud u Zadru je 1992. godine Ratka Mladića proglasio krivim i osudio ga na 20 godina zatvora u odsustvu. Ta presuda se odnosi na njegovo zapovijedanje 9. korpusom JNA, kada su izvršeni teški napadi, granatiranja i razaranja civilnih objekata u Zadru, Šibeniku, Kijevu, Sinju i drugim mjestima.
Dana 15. rujna 1991. godine počele su otvorene borbe za Zadar, a dotad su se vodile u širem području grada. Vojislav Šešelj i Milan Martić otvoreno su govorili o zauzimanju Zadra. Zbog važnosti napad na grad vodio je Ratko Mladić. Tog 15. rujna prve su granate Srbi ispalili na sam grad Zadar, a oko grada su se žestoko intenzivirale borbe, što se pojačavalo krajem rujna, u listopadu i studenom 1991.
Za napad na Zadar JNA i pobunjeni Srbi namjeravali su stegnuti obruč oko grada. Stoga su radi osiguranja južnog krila namjeravale prvo zauzeti Šibenik, ali se on uspješno obranio. JNA je sve dostupne resurse iz tog kraja prebacila na Zadar koji je već bio u velikom okruženju.
Procjene i dostupni podaci govore o 10.000 vojnika JNA i 1500-2000 lokalnih pobunjenih Srba. General Momčilo Perišić naredio je da mu u pomoć u napadu na grad doplove snage JRM i dolet ratnog zrakoplovstva.
“Mi smo okružili Zadar potpuno sa sve četiri strane, mornarica dejstvuje s mora, avijacija iz zraka, mi sa kopna. Izveli smo uspješno operaciju i ušli u grad. Jedino im je preostalo da se predaju u potpunosti i da puste i Šibenik, i Zadar i Split. Ukoliko to ne pristanu i ne urade kako im mi diktiramo, nastavljamo operacije dalje.
Uništenje Zadra i onda uništenje ostalih gradova. A to mi možemo. Potpuno je u našim rukama Maslenički most, tukli smo Paški most i možemo ga srušiti svakog momenta ali nećemo. Pred Gospićem smo. Možemo da zauzmemo i Gospić, čekamo rasplet situacije kod Zadra.
Perućku branu smo uzeli pod svoje ruke ima 15 dana, minirali je sa 1780kg eksploziva. Samo čekam da dignem fitilj! Ako ne puste Šibenik i Zadar to će im biti potapanje!”, čuje se na snimci koja je i danas dostupna na YouTubeu.
Mladić je na dan najžešćih napada na Zadar, 4. listopada 1991., odlukom predsjednika predsjedništva SFRJ unaprijeđen u čin general majora. Šešelj se također predbilježio za kavu na zadarskom Narodnom trgu.
Do kave nije došlo jer su Zadar uspješno obranili hrvatski vojnici, ali je zato bijesni Ratko s brda Križ, s kojeg su mu Zadar i Biograd na dlanu, poručio: “U Zadru ima 30 hiljada ustaša i sve ih treba pobiti.”
Nakon poraza u bitkama za velike gradove na obali, Mladić se okrenuo zaleđu pa je 18. studenog napadnuta Škabrnja. U napadu je sudjelovalo tridesetak tenkova, više stotina srpskih vojnika – pripadnika JNA i Srba iz okolnih sela.
Mjesto je branilo tridesetak loše opremljenih branitelja koji su uspjeli uništiti jedan tenk i kamion s municijom, što je nakratko prekinulo napad. Tripku Čečoviću, zapovjedniku benkovačke brigade vojske tzv. RSK, Mladić je zaprijetio strijeljanjem ako se povuče iz akcije. U Škabrnji je mučki ubijeno 85 civila, najvećim dijelom žena i staraca.
M. M. /foto: spc/Tanjug
