Čuvaj se novinara i kad darove nose: (Ne)istine oko australskog svećenika Josipa Vranješa

6 studenoga, 2014 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

OTVORENO PISMO MOM PRIJATELJU SAŠI LEKOVIĆU:  TIMEO THE  AGE DONA FERENTES

Fućkaš kompleks malih naroda, narodnosti, etničkih i vjerskih skupina te pokvarenih i zloćudnih velikih ideja njima unatoč!

Piše: Mate Bašić

Prvo je 2. studenoga na svojemu facebook zidu Dinko Dedić, sad već gotovo “legendarni” urednik emigrantskoga Hrvatskoga tjednika, objavio slijedeći status, ide priča ovako:

– Australski “The Age” optužio hrvatske vlasti za korumpiranost u vezi sa sudskom presudom svećeniku iz Melbournea za prometni udes u Hrvatskoj

– Kratko nakon afere s hrvatskim svećenikom iz Melbournea koji je pod optužbom seksualnog zlostavljanja maloljetnice skinut sa svećeničke dužnosti u hrvatskoj župi Clifton Hill i nakon toga premješten na jednu župu u Bosni, na udaru se našao još jedan hrvatski svećenik, ovaj puta vlč. Josip Vranješ, svećenik hrvatske župe u Sunshineu u zapadnom dijelu Melbournea.
“The Age”, jedna od najvećih novina u Australiji iznosi navodne optužbe župljana na račun svećenika za rastrošan način života i veze s kriminalnim podzemljem. Biskupija u Melbourneu je izjavila da se hrvatske župe u Melbourneu nalaze pod jurisdikcijom Vrhbosanske biskupije i ogradila se od svake odgovornosti.

“The Age” je značajan prostor posvetio automobilskom udesu u Hrvatskoj, koji je vlč. Vranješ prouzročio vozeći pod utjecajem alkohola i “divljom” brzinom dvostruko većom od dozvoljene, pri čemu je jedna osoba izgubila život a druga preživjela s teškim povredama, kada je svećenikov automobil odlutao na krivu stranu ceste. Navodi se da je svećenik osuđen na 10 mjeseci zatvora a kazna je pretvorena na tri godine uvjetno. Neuobičajeno blaga kazna i presuda uz objašnjenje da alkohol i brzina nisu nužno bili uzroci udesa, navode “The Age” na zaključak da se radi o korumpiranim vlastima u Hrvatskoj. crkva u melbournu
“The Age” nije u obzir uzeo moguće razlike u zakonu između Australije i Hrvatske. U Australiji se naime za udes s prouzročen pod utjecajem alkohola i vožnjom nedozvoljenom brzinom, u kojemu je netko izgubio život, donose drakonske kazne i do 20 godina zatvora, dok zakoni u Hrvatskoj, možebitno, za djela ove vrste predviđaju mnogo blaže kazne.
Navodi se da je svećenik zamolio oprost od obitelji poginulog Antona Pehe koju je ova odbila navodeći da bi oprostili kad bi se radilo o neispravnim kočnicama ali ne može jer su uzroci bili brzina i alkohol.
Svećenik je na presudu uložio žalbu 2010. godine koja još nije procesuirana.
http://www.theage.com.au/victoria/catholic-priest-escapes-punishment-for-drunkdriving-death-20141031-11f1zk.html

Onda sam ja na Dinkovu zidu 6. studenoga ujutro napisao komentar:

– Nije baš tako brzo prenošenje iz australskih novina u hrvatske neki rekord, bilo je i bržih slučajeva… Razlog toj brzini u ovom slučaju leži pak u činjenici da je jedan od koautora teksta u The Ageu Saša Leković, dosta poznati hrvatski novinar (čudno je jedino da nema linka na taj tekst na njegovu FB-profilu?)… Usput, Jutarnji list s ovim linkom kojega si ti pronašao nije bio jedini, a ni najbrži: pohitali su i 24sata, i index, i tportal… i drugi portali, odreda iz slične palete “interesa”… Ono što mene zbunjuje, jest da za temu o vlč. Vranješu nema nikakva aktualnog povoda, osim nastavka pljuvačke priče po hrvatskim katoličkim svećenicima, koju su započeli The Ageovi novinari još prije nekoliko mjeseci (Cameron Houston i Chris Vedelago) u svezi s vlč. Križancem (a da pritom opovrgavajući i, zapravo, rasvjetljavajući tekst, u odnosu na Križanca nije u Australiji – barem koliko sam ja vidio – prenio nitko osim tebe na tvojemu FB-profilu:http://www.uskoplje.net/…/1934-katolicki-tjednik-o… , a nekmoli da bi netko prenio mnoštvo drugih DEMANTIRAJUĆIH tekstova o toj temi na način na koji ju je obradio The Age)… The Age ima u hrvatskoj zajednici – više je nego očito u ovoj seriji, da sad ne spominjemo povijesni odnos The Agea prema Hrvatima uopće! – neko “duboko grlo” koje, nažalost, barata uglavnom tračevima, i to zlonamjernima, a u odnosu na činjenice, netočnima ili pogrešno interpretiranima… Jedna od najmalignijih je, u tom kontekstu, svakako ona priča o prometnoj nesreći sa smrtnom posljedicom u kojoj je sudjelovao vlč. Vranješ, te “zamantana” formulacija o visini kazne “uz objašnjenje da alkohol i brzina nisu nužno bili uzroci udesa”. Jer, u stvarnosti – bez obzira na alkohol u Vranješovoj krvi, i bez obzira na “prekoračenje brzine” (koje ionako nije dokazano, budući da je ograničenje brzine na autocestama u Hrvatskoj 130 km/h, a ponegdje ograničenja nema uopće) – policijski je UVIĐAJ utvrdio da prometnu nesreću zapravo nije skrivio on (da sad ne ulazimo u detalje), ako se ja dobro sjećam toga slučaja (a poznato je što se sve policijskim uviđajem utvrđuje), što je ujedno i bilo razlogom da se na ovakvu presudu žalio upravo on… Kako je u pitanju ipak gubitak jednoga ljudskoga života, bilo je to pak razlogom da on zatraži oprost od obitelji, što bi drugo mogao učiniti? Sve u svemu, prilično je gadljiv posao u koji se upetljao The Age, kako s prethodna dva teksta o Križancu, tako s ovim još više…

Potom se, koji sat kasnije, sa svojim odgovorom na moj komentar javio i Saša Leković. Kaže:

– Mate, na žalost, moram reći (tj. napisati) da sam razočaran tvojom reakcijom (ali ne mogu reći da je nisam očekivao). Dakle, netko je dojavio u redakciju The Age tu priču o prometnoj nesreći koju je skrivio velečasni Vranješ i iz redakcije su me zvali jer sam ranije radio za neke australske medije (npr. priča o Predragu Japraninu koji je tražen zbog ratnog zločina nad Hrvatina u okupiranoj Petrinji a koju je objavio ABC TV je moja priča iako nisam naveden kao autor). Sve što je objavljenoi u vezi nesreće i suđenja sam ja napisao i za sve postoje dokazi (jer ja drugačije ne radim). Žao mi je jer si ti nesumnjivo inteligentna osoba ali koristiš svoju inteligenciju ponekad da bi opravdao ono što se opravdati ne može. By the way, dao sam tvoje ime i kontakte redakciji The Age jer živiš u Melbournu i rekao im da i tebe zovu imajući u vidu tvoju reportažu o Vranješu kao i činjenicu da si novinar. Dakle, odradio sam sve maksimalno profesionalno. Ba the way, ograničenje brzine na autoputovima u Hrvatsko jej 130 km na sat, a nesreća se dogodila na lokalnom puiu gdje je ograničenje u naselju 50 km na sat. Mate, believe or not, ja razumijem tvoju poziciju ali ne razumijem potrebu da braniš neobranjivo. Vidjeli smo se možda dva puta u životu ali ja sam razumio da si ti OK bez obzira na različita politička uvjerenja (ja nikada nisam bio član niti jedne političke stranke, čak niti u SFRJ gdje sam 14 godina radio kao novinar). Baš bih volio da se vidimo i da razgovaramo o medijima i drugim temama., luka pranjić, mato križanac i icvica zlatunić

Kako ne bih dodatno opterećivao Dinkov zid, prebacio sam ovu prepisku na svoj zid.

– Dakle, dragi Saša, ne razumijem najbolje zbog čega si ti “razočaran mojom reakcijom”, kao što ne vidim što to ja uopće “branim”, a još da “branim neobranjivo”, kako kažeš. Poglavito ne razumijem što misliš kazati govoreći o – kakvoj, zaboga? – mojoj “poziciji”, uz to, u stranačkom kontekstu, s kojim (stranačkim kontekstom) ja imam veze koliko i ti, malo i nimalo – no siguran sam da smo se ti i ja vidjeli i komunicirali više od “dva puta u životu”, zbog čega i ja držim da si ti “nesumnjivo inteligentna osoba i da si “OK”, i baš bih i ja “volio da se vidimo i da razgovaramo o medijima i drugim temama”, posebno o tome tko se uopće usuđuje ocjenjivati jesam li ja (ili ti, ili bilo tko) “OK” ili nisam/nismo, itd.

Međutim, JEDINI kontekst u kojemu sam ja tebe spomenuo u komentaru jest koautorstvo u ovomu The Ageovu tekstu, što je – IZVAN SVAKE SUMNJE – utjecalo na brzinu kojom su ga mediji prenijeli. Fakat, zašto bi ti bio “razočaran mojom takvom reakcijom” i kakvu si drukčiju očekivao: to da je taj tekst prenese u hrvatskike medije brže nego inače zahvaljujući tvom udjelu u njemu jest naprosto MRTVO-HLADNA ČINJENICA, a još sam usput dometnuo (pohvalno, ili nisam?) kako si “dosta poznati hrvatski novinar” makar je meni začudno da “nema linka na taj tekst na tvojemu FB-profilu” (i još mi jest, začudno).

By the way, iako si ti “dao moje ime i kontakte redakciji The Agea jer živim u Melbournu i rekao im da i mene zovu imajući u vidu moju reportažu o Vranješu kao i činjenicu da sam novinar”, NITKO iz The Agea otamo nije me kontaktirao, već me kontaktirao jedino naš jedan zajednički prijatelj iz Zagreba (B.R.), ali mi ne otkrivši o kakvu je tekstu, čijemu, i o čemu je riječ, tražeći samo imam li kakvu Vranješovu fotku (od moguće tri koje sam mu poslao, nijedna nije objavljena, vjerojatno zbog toga što se na njima ne vidi Vranješ u Versaceovim i Armanijivim odijelima, ali što ja tu mogu?, osim načiniti fotomontažu pa umjesto etikete Rivers na Vranješovu košulju upisati Armani, što u Photoshopu doista nije teško, ponešto sam se i specijalizirao u tome, no u ovom slučaju nisam htio, namjerno, jer su ti tračevi o Vranješu u Armaniju i Versaceu ionako pretjerani, da ne velim, izmišljački pretjerani od strane “dubokih grla” koja se u modne markice ne razumiju najbolje, ako ikako).



Saša Leković

Hvala ti na preporuci redakciji The Agea, no ja sam prilično siguran još otprije nekoliko godina kad sam zbog njihova sličnog poimanja novinarstva (ali i poimanja hrvatske zajednice) imao stanovitih nesuglasica s njihovim novinarskim “prvacima” (tada je riječ bila o Nicku McKenzieju i Anti Juriću, Odboru Hrvata u Victoriji, Victorian Police, Thompsonu, itd.), da oni MENE ZVATI NEĆE, oni su ostaci “novinara kao društveno-političkih radnika” kakvi rijetko i u Europi – izvan Hrvatske – još postoje… I nije mi to nimalo mrsko: nekih kompleksa u odnosu na novine koje svoju stilističku obojenost baziraju na hladnoratovskoj koncepciji (govorim sada u odnosu na Hrvate i na hrvatske teme), u čemu The Age prednjači u tzv. mainstreamu, ja nemam sto posto. No, niti sam ja jedini hrvatski novinar u Melbourneu, niti u Australiji, s hrvatskim, australskim ili internacionalnim backgroundom, kakvi bi novinari načelno najbolji trebali biti.

Zašto, dakle, novinari The Agea – u ovom slučaju Cameron Houston i Chris Vedelago – nisu kontaktirali bilo kojega drugoga “hrvatskog” novinara ili “novinara”, ima ih okolo na spoticanje do koljena, ili makar neki PROVJERLJIVI izvor, bilo iz hrvatske zajednice koja raspolaže nepobitnim saznanjima i o Vranješu, i uopće o ovoj temi, a da taj izvor nije “upućeni izvor”, “pouzdani izvor”, “anonimni izvor”, “jedan član hrvatske zajednice”, “jedna institucija” (pa bila i ona sama Nadbiskupija), ili pak neki “prijatelj osobe o kojoj je riječ”… Takvi IZVORI, naime, ne znače ništa, Saša, i to ti vrlo dobro znaš, to ti je na razini – malih curica iz Jutarnjega, čiji izvori vrijede isto onoliko koliko vrijedi njihov potpis.

Prijevod teksta iz The Agea, kojega su hrvatski mediji prilično epitetski i drukčije NAKITILI – vrhunac je naslov u Jutarnjemu “ŽUPNIK U SKANDALU ‘Skrivio je nesreću i ubio čovjeka, ponaša se kao modni mačak, a Crkva šuti” (http://www.jutarnji.hr/zupnik-u-skandalu–skrivio-je-nesrecu-i-ubio-covjeka–ponasa-se-kao-modni-macak–a-crkva-suti-/1232774/ ) – zasigurno nije TVOJA odgovornost, niti sam ti je ja nametnuo, kao što nije TVOJA odgovornost način na koji su u The Ageu koristili i secirali informacije koje si im ti poslao koristeći se sudskim zapisnikom, jer – barem ja – ne sumnjam da si ti to učinio korektno, bez ispuštanja, dopisivanja ili dometanja privatnih mišljenja/komentara.

Prema tome, ponavljam, doista ne vidim razloga tvojoj ogorčenosti, još uz činjenicu da sam u svojemu komentaru tvoje ime napisao na način da bi obavijest na FB-u o tome što pišem mogao dobiti i ti (Saša Leković, a ne Sasa Lecovic, kao što su s dužnim poštovanjem zapisali u The Ageu), jer bi u drukčijem slučaju grafije tvojega imena, moj komentar na Dinkovu zidu malo teže stigao do tebe, zar ne? No, svejedno za to, i ja se ufam da će dragi Bog i tebi i meni dati barem toliko godina koliko je podario pokojnomu vlč. Josipu Kasiću, osnivaču hrvatskih katoličkih centara u Australiji, štono ga je The Age usrdno tretirao četrdesetak godina kao što posljednja dva mjeseca tretira njegove nasljednike, pa ćemo se još koji put sresti u ovozemaljskom životu, pa na miru proćakulati i o tome, i o bićima stvarima i pojavama koje su nam bliske i zajedničke, bilo i/ili ostalo, pa i o političkim uvjerenjima (makar ih ja, osim nacionalnih, i nemam baš osobitih za isticanje).Anton Peha's car.

Uostalom, zar nisi upravo ti, Saša, bio onaj tko mi je javio jednu od najtužnijih vijesti u životu: da je preminuo moj nezaboravni prijatelj Srđan Španović? Imao si tada moj broj telefona, nije se on promijenio, a zadužio si me kao rijetko tko u životiću.

Ma, dobro, ali sve ovo, naime, vrijedi samo pod jednim uvjetom: da ti svoju, meni nerazumljivu, “razočaranost” temeljiš na komentaru na FB-u Dinkovu, a ne na komentaru kojega je – javljaju mi – jučer objavio Hrvatski vjesnik (Croatian Herald), moja bivša redakcija, u kojoj sam ostavio lijepe godine svojega novinarskog životića (gotovo nesretnih 13), jer – ja s time nemam NIŠTA… Samo sam (telefonom, kao da sam novinar The Agea) načuo da se “strašna zavjera” pripisuje tebi, s karakteristično zvučećim – srpskim – imenom/prezimenom. To se oni današnji tamo nemaju hrabrosti – ni znanja – refererirati na zlo na koje bi trebali (The Age, posljedično i na one induktorske i deduktorske, ali je to ipak druga priča). Uz to te uvjeravam da s time ništa nema ni naš dobri – vjerujem zajednički poznanik/prijatelj – Marko Barišić, trenutni zagrebački urednik Croatian Heralda i negdašnji studentski kolega vlč. Vranješa na sarajevskoj Bogosloviji (en passant, jednako tako bivši vojnik JNA, kao što smo svi mi i više od polovice trenutno živućega hrvatskoga nacionalnoga bića na kugli zemaljskoj, pa zašto se taj detalj – u hrvatskim, nadopisanim “prijevodima” – posebno apostrofira u slučaju Josipa Vranješa, kao da je on nekakav “agresor”, usput ne nabrajajući kakvu je tragediju/e podnijela cijela njegova obitelj, istjerana sa svojega stoljetnoga travničkog ognjiša?)

Sve u svemu, ovdje je ipak bitniji način na koji je, Saša, tvoj istraživački novinarski udjel manipulantski, krajnje neprofesionalno iskorišten u tekstu The Agea, a posebno što se to u tekstovima na temu hrvatskih svećenika (a gdje su oni samo primjer, a ne tema!) u tom istom The Ageu događa čak po treći put u svega dva mjeseca, svaki put na UDARNIM stranicama toga ideološki obojenog lista, od istih autora, na jednako “bombastičan” način na koji su upropaštene (vjerujem, nama obojici) nekada drage novine u Hrvatskoj, tjedne i dnevne: dakle, negativistički, a senzacionalistički, s predrasudama, a s jasno “određenom metom i odstojanjem”.

A ja se najiskrenije nadam da ti, Saša, držeći ta mnogobrojna predavanja po zemljama “Zapadnog Balkana” o regulama “istraživačkog novinarstva”, kakva već držiš, znadeš objasniti malim curicama i pretencioznim dečkima što je to “campaigning”, što je “targeting the community more than two”, što je to “ideological racisme”, itd., budući da to spada u temelje NEDOPUSTIVOSTI u novinarstvu (a i inače), a sigurno to radiš (objašnjavaš, podučavaš), jer MORAŠ. Na engleskom!

Jer, to u redakciji The Agea u odnosu na hrvatsku zajednicu (i na Hrvate uopće, te na katolike, kako je to u Australiji uvriježeno još od Neda Kellyja naovamo), traje već jako dugo, a sada iznenađujuće pojačano: na neku čudnu foru, meni pomalo miriše i na revanšističko balansiranje glede skrajanja javnoga mnijenja (australskoga, ali zapravo viktorijanskoga, jer je The Age važan tek na lokalnoj, melbournsko-viiktorijanskoj , a ne na saveznoj australskoj razini Commonwealtha), ono, u smislu: “Jest da svi mi znamo da je Australija, uz Britansko Kraljevstvo, Kanadu i Ameriku, postala jednim od glavnih skloništa za kojekakve, prije svih, srpsko-srbijanske ratne i poslijeratne zločince, od Miroslava Milnara, preko Kapetana Dragana, do Predraga Japranina (kojega ti sebi ubrajaš u zasluge, ali – vjeruj mi, a znaš! – svi su oni luk i voda prema npr. Željku Škovrlju, o kojemu nitko ništa ne istražuje, ili prema onim nekim Bosancima…), ali pogledajte malo, kakvi su hrvatski svećenici, ti šminkeri, pedofili, prijatelji druge generacije poput Jadrana Delića, kupci kuća, kockari, vozači brzih automobila, ljubitelji nogometa, Dinama, Mamića, reprezentacije, i Thompsona, ne daj Bože, l’enfer sont les autres, l’enfer c’est les autres, the hell is other people, to je – ravnoteža… A nije! Niti može biti! Nego si ti iskorišten! I nemaš razloga biti “razočaran” u mene! Nego, prije svega, i jedino, u njih! Zapravo, nemoj ponovo, pa nisi ti takav kruhoborac nikada bio, a ni poltron!

Ti si napisao, a ja ti vjerujem, citiram: “Dakle, NETKO je DOJAVIO u redakciju The Age tu priču o prometnoj nesreći koju je skrivio velečasni Vranješ”…

Pa gdje je tu logika, dragi Saša? Nepoznat netko donio je jesen u sjevernu sobu, noćni vjetar kruži nebom i pjeva “o prometnoj nesreći koju je skrivio velečasni Vranješ” – kada? – u rujnu 2003.! Heeej!
Jebeš takvu – DOJAVU.

Nevažno je, pritom, što sam JA napisao da je “ograničenje brzine na autocestama u Hrvatskoj 130 km/h, a ponegdje ograničenja nema uopće”, a ti me – vrlo mudro – “demantiraš”, pa kažeš: “By the way, ograničenje brzine na autoputovima u Hrvatsko jej 130 km na sat, a nesreća se dogodila na lokalnom puiu gdje je ograničenje u naselju 50 km na sat”.
Pa što?

Gdje je u tekstu The Agea nestao onaj PRECIZNO OPISANI DIO o tome da je policijski UVIĐAJ utvrdio da prometnu nesreću zapravo NIJE skrivio on (da sad ne ulazimo u detalje, a poznato je što se sve policijskim uviđajem utvrđuje), što je ujedno i bilo razlogom da se na ovakvu presudu žalio upravo on, nego se sve zaustavlja na nejasnoj i zamantanoj formulaciji o visini kazne uz objašnjenje da alkohol i brzina nisu nužno bili uzroci udesa”?

Ja ne želim sumnjati u to da si im ti bio proslijedio i taj dio, baš tamo gdje se objašnjava da “alkohol i brzina nisu nužno bili uzroci udesa”? Ili bih sada ja trebao pitati Vranješa za to (napismeno), na jednomu od tih “večera kad se jedu odresci i riba” (BTW, a što bi se inače trebalo jesti, kad je već večera, vegansko-vegetarijanski menu, ili mladi kamen začinjen maslinovim uljem, kao hrvatski endemski izum u dijaspori?)?

Inkluzivno-ekskluzivnu logiku propitivanja stupnja koruptivnosti hrvatskoga društva (države), pak, na temelju ad hoc šahovskoga slaganja detalja o ulozi istrađnoga i prekršajnoga suca u povijesti prometne nezgode vlč. Vranješa, u odnosu na materijalne činjenice, posljedičnu Vranješovu žalbu, te činjenicu da vlč. Križanac doista jest otpotovao u Hrvatsku u tom povodu (kao što smo mnogi od nas, pa i ja, bili smrznuti, reagirajući ili ne, zbog te nesreće), e, Saša, to ja ne razumijem.

Jedino se nadam da ćeš ti, Saša – s obzirom, i bez obzira na to što JA razumijem ili ne – uzeti u obzir da si u ovom slučaju iskorišten, da si nasjeo, buraz.

Ne moraš se zbog toga braniti, jer TEBE nitko (ja sigurno) ne napada, ali – nipošto TI nemoj BRANITI NEOBRANJIVO. Jer, upravot TI to činiš, ne ja: u ovom slučaju braniš (opravdavaš, guraš u drugi plan, sve je to isto) The Age, i The Ageovu besmislenu, nerazumnu, štetnu, malicioznu, zločestu, suludu – NEGATIVISTIČKU KAMPANJU.

Jer, prilično je to TALIBANSKI (KRIPTOKOMUNISTI su ipak uži pojam, zato kažem), bez stvarnoga, konkretnoga povoda gledati – i zavidjeti – kako se tko oblači, tko što jede i tko što pije, tko je s kime prijatelj, a s kime nije, tko je što po struci, a što po naciji, – eda bi ga napao SAMO – kao prvoga ili zadnjega predstavnika nečega, makar to bili Hrvati i/ili bosanski katolici (ako netko razumije razliku, ja nisam) bilo gdje, posebno na kraju svijeta.

Ja sam već star, ali poslušaj moj savjet: između ostaloga, sudjelovati u takvoj zajebanciji ti je UTUŽIVO, bez obzira jesi li to učinio namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, iz dobrih ili loših namjera, čist ili samo uvaljan u nečistu priču.
Nemoj više!
A zapravo ti hoću reći:
fućkaš taj kompleks malih naroda, narodnosti, etničkih i vjerskih skupina, te pokvarenih i zloćudnih velikih ideja, njima unatoč!


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->