Presuda Dariju Kordiću: “Anto Nobilo mi je poručio da lažno svjedočim protiv Kordića”

Luka Mišetić

SVJEDOČENJEM Krunoslava Pratesa pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu je nastavljeno suđenje pripadnicima jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću zbog sumnje u suučesništvo u ubojstvu Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu 1983. Svjedok Krunoslav Prates je potpuno promijenio iskaz dan tijekom suđenja na kraju kojeg je 2008. pred istom sudom osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Odvjetnik sutužiteljice Gizele Đureković, Markus Meissner, Pratesa je upitao je li ikada koristio usluge odvjetnika Ante Nobila, što je Prates prvo zanijekao, da bi na ponovljeno pitanja suca priznao da mu je odvjetnika odvjetnika Rosebrocka, na procesu vođenim 2008. protiv njega, poslao Perković uz posredovanje Ante Nobila.

– Imao sam dugogodišnji kontakt s Antom Nobilom, rekao je Prates na pitanje odvjetnika Meissnera navodeći da mu je Nobilo pomagao u traženju dokaza i svjedoka kako bi nakon osude dokazao vlastitu nevinost.

Na pitanje odvjetnika Josipa Perkovića, Ante Nobila, o trajanju te suradnje, Prates je rekao da je prestala uoči izručenja Perkovića u siječnju ove godine.

Svjedočenje Krunoslava Pratesa podsjetilo me na incident u slučaju Darija Kordića pred Haškim tribunalom:

Iz presude Kordiću:

627 … Svjedok je porekao da svjedoči u nadi da će mu kazna biti smanjena. Rekao je da nije napravio nikakav sporazum s optužbom, nego osjeća da više ne može živjeti u “mraku” skrivajući istinu. Istina je bila sakrivena, i oni među Hrvatima koji su željeli reći istinu nisu mogli biti stavljeni na liste svjedoka obrane. On je primio jedno pismo “kao neku vrstu pritiska da svjedoči za obranu” preko Luke Šuška (odvjetnika suoptuženog na njegovom suđenju). To je pismo navodno poruka od g. Nobila (jednog drugog odvjetnika) o tome kakvu proceduru valja slijediti prilikom davanja izjave (a to treba hitno obaviti jer bi moglo doći do uhićenja i netko bi mogao progovoriti).

U poruci se dalje kaže da bi njegova izjava trebala sadržavati sljedeće: da je u noći 15/16. travnja održan sastanak u Kordićevoj kući u Busovači gdje je donešena odluka da se spale kuće i pobiju Muslimani u Ahmićima, i da je, kad je rečeno da bi civili mogli poginuti, Kordić rekao “pa šta”. Svjedok je rekao da se on nije složio sa tom verzijom “jer nisam više mogao sve to držati tajnom” i “nisam mogao nastaviti s tim, bez obzira šta mi se dogodilo”.