Političke stranke hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini u ove su izbore, s obzirom na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, izišle u dva bloka. Prvi blok predvodio je HDZ BiH s Darijanom Filipović kao kandidatkinjom za člana Predsjedništva BiH. Uz HDZ BiH bile su HSS Stjepan Radić, HSP BiH, Hrvatska kršćanska demokratska unija (HKDU), HSP AS (Ante Starčević), Hrvatska demokratska unija (HDU), HSP HB (Hrvatske Bosne) i HRAST.
Drugi blok podržavao je nezavisnog kandidata Zdenka Lučića. U njemu su bili HDZ 1990., Hrvatski nacionalni pomak (HNP), Hrvatska republikanska stranka (HRS), HSS i HDS.
Darijana Filipović osvojila je 110.044 glasova i postala hrvatska članica Predsjedništva BiH. Zdenko Lučić osvojio je 54.322 glasa.
Napomena: Ovdje analiziramo samo izbore u hrvatskom narodu BiH. Zato ne uvrštavamo glasove kandidata DF‑a Slavena Kovačevića, koji se također natjecao za hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH, jer je riječ o bošnjačkim glasovima. Ta prevara ovaj put nije prošla. Razlog je velika konkurencija među kandidatima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, a neki će reći i to da je Lučić uzeo dio glasova iz istog biračkog tijela.
Zanimljivo je da je Lučić osvojio više glasova u Sarajevu nego u Mostaru. Pobijedio je Darijanu Filipović u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću i drugim sredinama. Zašto je to tako?
U jednoj od prethodnih kolumni naveo sam da je Lučić, gostujući kod Hadžifejzovića na Federalnoj TV, rekao da će se zauzimati „za jačanje Federacije“, kritizirajući Republiku Srpsku. Zbog toga je Željko Komšić govorio pohvalno o njemu. Kao razlog naveo je da „Lučić traži bošnjačke glasove“.
„Jačanje Federacije“ dobro se poklapa s bošnjačkom matricom „građanske države“. To je poruka svima koji nisu Bošnjaci, osobito Hrvatima u Federaciji BiH: „nama vlast, vama građanska prava“. Put „jačanja Federacije“ vodi hrvatski narod u BiH u utapanje u bošnjačkom moru, gdje politički više ne znači ništa.
To je ponovio i Bakir Izetbegović na svom predizbornom skupu, tražeći 50% vlasti za svoje, na razini cijele BiH. Po toj politici brojčano stanje određuje i postotak vlasti.
Gdje bi tu bili Hrvati?
Ponovimo da je politika Zdenka Lučića u potpunoj je opreci s politikama pet stranaka koje su stale iza njegove kandidature. Te su stranke u većem dijelu nastale izdvajanjem iz HDZ‑a BiH, uz obrazloženje da se HDZ slabo bori za interese hrvatskog naroda u BiH, pa će one to raditi odlučnije, hrabrije i učinkovitije.
Drugo obilježje Lučićeve kampanje bila je do sada neviđena verbalna agresija na Dragana Čovića. Riječi su bile, kako bi rekao Pupačić, „mračne od stida“. Milanovićevi „homicidalni manijaci“, „zadnje kriminalne vucibatine“, „gangsteri“ i „stajske muhe“ — sve to je „luk i voda“ naspram onoga što je Lučić izgovorio o Čoviću.
Unatoč „jačanju Federacije“ i „riječima mračnim od stida“, Lučić nije značajnije utjecao na stranačke rezultate. Usporedimo rezultate HDZ‑a BiH, HDZ‑a 1990. i HNP‑a na izborima 2022. i 2026.
HDZ BiH 2022. osvojio je 54 županijska mandata, 15 mandata u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH i 4 mandata u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. Na izborima 2026. osvojio je 56 županijskih mandata, 14 mandata u Zastupničkom domu FBiH i 4 mandata u državnom Zastupničkom domu.
HDZ 1990. 2022. osvojio je 12 županijskih mandata, 3 mandata u Zastupničkom domu FBiH i 1 državni mandat u koaliciji s HNP‑om. Na izborima 2026. osvojio je 8 županijskih mandata, 3 mandata u Zastupničkom domu FBiH i 1 državni mandat u koaliciji s HNP‑om.
HNP je 2022. osvojio 5 županijskih mandata, 1 mandat u Zastupničkom domu FBiH i 1 državni mandat u koaliciji s HDZ‑om 1990. Na izborima 2026. ostvario je identične rezultate.
Dakle, od Lučića — ni koristi ni štete. Osim možda upitnika nad vjerodostojnošću politika koje su podržale njegovu kandidaturu. Zašto nije bilo jasne ograde od politike „jačanja Federacije“, ako su korak ispred HDZ‑a u borbi za položaj hrvatskog naroda u BiH? Da su se snažno ogradili, mogli su napraviti iskorak. Ovako ih je Lučić ukopao u mjestu i malo gurnuo nazad, a HDZ dodatno ojačao kao dosljedna stranka koja ostaje u političkom prostoru legitimnog zastupanja i borbe za konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH.
Na kraju vrijedi pitati: čiji je konstrukt Zdenko Lučić? Otkud „jačanje Federacije“ i „riječi mračne od stida“ upućene Čoviću? Pučka izreka kaže: „Na dobrom konju sto mana, a na rđavu samo jedna — ne valja.“
Lučićevom konstruktoru dogodilo se najteže što se može dogoditi konstruktorima: izišao je iz sjene, istupio na javni politički prostor i poistovjetio se sa svojim konstruktom. Drugi to izbjegavaju jer znaju da poslije toga — nema više.
Primjer: 25. 9. 2016. novinar piše da jedan od povijesnih vođa HDZ‑a vidi Mostovce kao mentalni sklop hadezeovaca s početka 90‑ih — entuzijazam, čestitost, iskrenost. Nedavno u Saboru Nikola Grmoja izjavio je da „hrvatsko pravosuđe treba razoriti do temelja“, nakon čega je SDP‑ov zastupnik Restović rekao da je „hrvatsko pravosuđe razorio HDZ početkom devedesetih“. „Povijesni hadezeovac“ ostao je ono što je bio. Nema on s tim ništa. Tako se to radi.
Lučićev konstruktor objašnjavao je da je važnije „riješiti korupciju među sobom“, gdje su navodno korumpirani čak i matičari, nego tko će biti član Predsjedništva. Govorio je da je „ovo kraj Dragana Čovića“, da odnos Čovića i Dodika sprečava dogovor s bošnjačkom politikom „spremnom na kompromis“.
Mržnja nije dobar saveznik. Uvijek se vraća prema svom ishodištu. Priču o „svekoliko raširenoj korupciji“ vrijedi ilustrirati činjenicom da su hrvatska područja u BiH u gospodarskom i svakom drugom pogledu „dva koplja“ ispred bošnjačkih područja, gdje je korupcija zanemariva u odnosu na Hrvate, pa se mogu posvetiti vlasti — za sebe i za Hrvate.
U temelju svake hrvatske državotvorne politike jest pravo hrvatskog naroda da svojom slobodnom voljom bira i postavlja svoju vlast. To nema i ne smije imati nikakve veze s odnosom prema bilo kojem političaru iz bilo kojeg naroda. To je Ustav i ostvarivanje Ustavom jamčene konstitutivnosti, koju je hrvatski narod ratom izborio.
Podsjetimo: Hrvatski sabor je 10. srpnja 2026. usvojio „Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u BiH“. U točki 3. stoji da Sabor poziva Vladu RH na nastavak potpore političkoj ravnopravnosti Hrvata u BiH, na reformu sustava kojom bi se osigurali pošteni izbori i legitimno predstavljanje, uključujući prijedlog o zasebnoj izbornoj jedinici za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Marko Mamić/Foto:P
