Iako je premijer takav crni scenarij proglasio ‘krajnjim od krajnjih rješenja’, pripisujući ga izvorno ‘ljudima koji ne razumiju ni prošlost ni sadašnjost’, potencijalna ograda na hrvatskoj granici odmah se razvukla medijskim prostorom. Suočen s posljednjim obratom Zorana Milanovića, koji je prethodno ustvrdio da Hrvatska neće graditi žičane ograde ni prema jednoj zemlji, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ uputio je voditelja Aleksandra Stankovića da se s istim upitom obrati premijeru.
‘To ćete sigurno moći pitati premijera što je pod tim mislio’, kazao je Ostojić. I njemu je, valjda, dozlogrdilo služiti kao gromobran oportunog Milanovića. Ipak, objasnio je da će se Hrvatska ‘morati prilagođavati situaciji kako se budu ponašale ostale zemlje u EU-u’.
‘Žice, ograde i orbanovski način rješavanja najavljuje netko drugi’, dodao je Ostojić, ne mogavši još jednom ne izazvati logiku na megdan.
Preuzimanje protivničke retorike, od predizbornog domoljublja do reagiranja na izbjegličku krizu, odraz je prilagođavanja situaciji na terenu. No zašto se, barem po pitanju izbjeglica, to tako i ne objasni javnosti nego se uporno inzistira na već upokojenoj dosljednosti i principijelnosti vladajućih? Komentirajući mađarsko ograđivanje zelene granice s Hrvatskom, Milanović je rekao da će izbjeglice ‘zubima pojesti taj snop bodljikave žice’.
Bilo je to u subotu, dan prije nego što se žica preselila u hrvatski kontekst.
D. L./foto:FaH
