IVAN TURUDIĆ ‘Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović lagao mi je u lice’

travanj 7, 2019 maxportal
Share Button

Sukob dvojice vrlo utjecajnih i moćnih sudaca, predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića i predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića ne jenjava.



Nakon što je Vrhovni sud Šepaerovićevu tužbu protiv prof. Vjekoslava Miličića sa zagrebačkog Županijskog suda preselio u Pulu, Turudić je Šeparovića prozivaa da difamaciju njegova suda i tvrdi da se služi lažima.

U razgovoru s Ivankom Tomom za Jutarnji list Turdić je prozvao Šeparovića žešće nego ikad nazvavši ga lažljivcem.

Ispada da ste poraženi u sukobu s predsjednikom Ustavnog suda Miroslavom Šeparovićem. Vrhovni sud je predmet u kojem se odlučuje o Šeparovićevoj tužbi protiv prof. Vjekoslava Miličića s vašeg delegirao na Županijski sud u Puli?

– Iznenađen sam takvom odlukom Vrhovnog suda. Smatram da ne postoji niti jedan razlog za nju. Vrhovni sud je prihvatio neistine koje je u prijedlogu naveo Šeparović. Očekivao sam, a za to ne postoji niti jedna zapreka u ZKP, da će se tražiti moje očitovanje. Kako se u zahtjevu za delegaciju Šeparović klevetnički okomio na mene, više nemam nikakvih obzira govoriti i o našim osobnim odnosima.

Poznato je da ste bili jako dobri.

– Godinama smo imali vrlo dobre odnose. Sve je počelo pucati oko odluke Ustavnog suda u predmetu bivšeg premijera Ive Sanadera u slučaju Ina – MOL. Kako je taj predmet još u tijeku, o njemu ne želim ništa govoriti poštujući presumpciju nevinosti okrivljenika koja je zagarantirana Ustavom RH, a uz to je, slobodno se može reći, i civiIizacijska tekovina. Prvi put sam posumnjao u namjere Šeparovića kada me je u jednom društvu pred nekoliko ljudi pitao bih li se ja ljutio ako bi Ustavni sud ukinuo navedenu presudu.

To je bilo prije nego se na Ustavnom sudu uopće počelo raditi na tome predmetu. Rekao sam da smatram kako nema ni jednog razloga da presuda koja je potvrđena i od strane Vrhovnog suda RH kao najvišeg suda u RH predstavlja teško kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Na to je Šeparović kazao da se samo šali.

Nakon toga smo još jednom bili na kavi. Pitao sam ga usput kako idu stvari s odlukom, a on je odgovorio da nema pojma jer ni u čemu ne sudjeluje. Imao je i pravo ništa mi o tome ne reći i ja bih to prihvatio. Međutim, pogodilo me to što mi je čovjek za kojeg sam smatrao da mi je prijatelj lagao u lice. Nakon toga više nismo nikada razgovarali.

Tko su svjedoci pred kojima vas je pitao bi li se ljutili da Ustavni sud sruši vašu presudu?

– To su suci s Ustavnog i Vrhovnog suda i jedan zajednički prijatelj. On zna tko su.

Nikad niste preboljeli tu odluku Ustavnog suda?

– Nije pitanje jesam li ja prebolio ili ne, niti je to “moja” odluka. Govorio sam tada, a i danas tvrdim, da se odluka Ustavnog suda mora ispoštovati do zadnjeg zareza. Odluka Ustavnog suda i njeno obrazloženje su obvezatni. Pritom sam smatrao, a to i danas tvrdim, da je ta odluka pogrešna što je lako dokazati. Nedavno su to u svojim znanstvenim radovima dokazali prof. Zlata Đurđević i prof. Ivo Josipović na stručnom seminaru u Opatiji. Kada su čuli o čemu će biti riječi na seminaru, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović je sugerirao sucima Ustavnog suda da ne dođu, što su oni bez iznimke prihvatili, pa čak i sudac tog suda koji je imao već pripremljeno izlaganje. Stvarno demokratski. Pored kritika prof. Đurđević i prof. Josipovića, valja navesti da je prema članku 71. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud ovlašten ispitivati samo one povrede koje su istaknute u ustavnoj tužbi.

Međutim, otišao je daleko izvan toga, dakle, Ustavni sud je postupio protivno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu pa je tako opširno elaborirao je li predsjednik Vlade službena osoba ili možda nije. Nadalje, tadašnji sudac Ustavnog suda, a sada predsjednik Ustavnog suda, podnositelj zahtjeva za delegiranje svog predmeta sa Županijskog suda u Zagrebu radi klevete je bio odvjetnik Ive Sanadera. To je razlog koji ga automatski isključuje iz sudjelovanja u donošenju odluke Ustavnog suda i to valjda nije potrebno obrazlagati. Jedini čvršći odnos od onoga koji imaju odvjetnik i klijent je odnos između ispovjednika i onog tko mu se ispovijeda.

Šeparović sumnja da ste vi iza optužbi da su ustavni suci primili mito kako bi srušili presudu u slučaju Ina – MOL.

– Zbog toga sam razočaran odlukom Vrhovnog suda jer to iz nje implicite proizlazi bez obzira na ograde koje su stavili. Želim napomenuti da u predmetu koji je delegiran nisam poduzeo niti jednu radnju u bilo kojem svojstvu. Nisam tražio od sutkinja kako da postupe u predmetu koji je delegiran, a opetovano postavljam pitanje je li Šeparović vršio utjecaj na Županijski sud u Zagrebu sam ili preko posrednika. Moj je jedini doticaj s tim predmetom bio kada sam čuo za zahtjev za delegaciju i pročitao sam cijeli spis pa tako i prvostupanjsku presudu. Nadam se da je to pročitalo i vijeće Vrhovnog suda. Ovakvom odlukom nisam difamiran samo ja nego i svi suci Županijskog suda u Zagrebu i to inicijativom predsjednika Ustavnog suda RH. Stvarno snažan doprinos poboljšanju percepcije građana o našem pravosuđu.

Kakva je vaša uloga u optužbama za podmićivanje ustavnih sudaca?

– Što se tiče vašeg pitanja, u ljeto kada je donesena odluka Ustavnog suda dogodila se još jedna zanimljiva stvar. Bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan me pozvao na kavu u DORH. Razgovarali smo, a u jednom trenutku se pridružio Mladen Bajić. Cvitan je glasno, tako da su ga mogli čuti i u susjednim prostorijama, govorio da je do njega dopro glas i indicije da su neki suci Ustavnog suda uzeli novac da ukinu presudu u predmetu Ina – MOL. Rekao je da će o tome održati konferenciju za tisak na kojoj će sve jasno i glasno reći. Spominjao je i prof. Žarka Puhovskog i njegov rad kao vanjskog suradnika u navedenom predmetu i to u pozitivnom svjetlu.

Pritom nije spominjao Miroslava Šeparovića nego je govorio o sucima Ustavnog suda. Nekoliko dana nakon toga bio sam u Virovitici na danu Sv. Roka i danu grada i tamo sam sreo Vladimira Šeksa, a upravo su Cvitan i Šeks osobe koje Šeparović navodi u svom zahtjevu za delegaciju njegova predmeta sa Županijskog suda u Zagrebu, i rekao mu što sam čuo. Pretpostavljam da je Šeks prenio Šeparoviću kako sam ja kazao da je on korumpiran i da je dobio novac za ukidanje presude Ina – MOL. Ja to nisam rekao. Ne pada mi na pamet ispričavati se Šeparoviću, ali to jednostavno nije istina, što sam poslije rekao i Šeksu.

Dakle, na temelju tih lažnih, neistinitih navoda, Šeparović je stavio zahtjev za delegaciju predmeta u kojemu tuži prof. Vjekoslava Miličića pri čemu nije jasno kakve veze imaju suci Županijskog suda u Zagrebu s odnosom nas dvojice. Šeparoviću nije problem implicite optužiti za korupciju, jer korupcija ne mora biti samo davanje novčanog iznosa, suce s kojima je studirao, radio i družio se bez i jednog dokaza.

Zahtjev za delegacijom kako ga je označio Šeparović je zapravo zahtjev za moje izuzeće i stvarno nije smio blatiti suce Županijskog suda u Zagrebu. O tom zahtjevu je zapravo trebao odlučivati predsjednik Vrhovnog suda. Pretpostavljam da je Šeparović znao za praksu Vrhovnog suda da se zahtjev za izuzeće odbija ako predsjednik suda u konkretnom predmetu nije poduzeo niti jednu radnju kao što je bio slučaj sa mnom.

Mislite da je predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa izbjegao odlučiti o tome da se Šeparovićev predmet uzme vašem sudu?

– On nije ništa izbjegao. Neću ga napadati, ni braniti. Slučaj je došao vijeću i vijeće se nije oglasilo nenadležnim i dostavilo predmet predsjedniku Vrhovnog suda nego je donijelo odluku. Postavit ću jedno retoričko pitanje. Što ako Županijski sud u Puli potvrdi pobijanu presudu i okrivljenik se obrati Ustavnom sudu s potpuno istom argumentacijom s kojom se Šeparović obrušio na mene, da je u lošim odnosima s predsjednikom Ustavnog suda Šeparovićem i da on može utjecati na suce Ustavnog suda da odbiju možebitnu ustavnu tužbu. Hoće li Šeparović reći da za njega to ne važi.

Sumnjate li da je na Ustavnom sudu bilo korupcije kada se odlučivalo o presudi bivšem premijeru Ivi Sanaderu?

– Da sam rekao to što mi imputira Šeparović, Cvitan bi odmah uzeo moju izjavu i tretirao je kao kaznenu prijavu. Međutim, ja to nisam rekao Cvitanu. On je tek nakon nekoliko godina ispitivao pitanje korupcije na Ustavnom sudu, i to upravo na zahtjev predsjednika Ustavnog suda. DORH je zaključio kako nema ni osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo.

Više možete pročitati OVDJE

R.I./Jutarnjilist/Foto:cropix

 

Komentari
Share Button